O navedenom popisu, Koljaja i naš portal dobili  su potvrdu i  iz Austrije, od austrijskih novinara ali i od predsjednice Udruge KOV – Kreditopferhilfe, gdjeIsabelle Heydarfadai   koja okuplja oštećenike od banaka.  Dopis predsjednice Udruge KOV prenosimo u cijelosti, uz isječke dokumentacije koja je uz dopis dostavljena.

*************************************************************************

Objavljeno: ponedjeljak, 30. svibnja, 2016 17:42

Za: ‘[email protected]

Kopija: [email protected]

Predmet: Izvješće: “Privatni bankar koji je uvećao prihod preko glave“

S interesom sam pročitao vaš  izvještaj »Upravitelj banke  sve je prerastao “” [http://derstandard.at/2000037776207/Ein-Bankmanager-dem-alles-ueber-den-Kopf-gewachsen-ist].

Dio  izvješća,  ne bi trebao ostati bez odgovora i od strane KOV Udruge žrtava bankara i banaka

Michale Spitzer, povjerenik austrijskih zadruga za Hrvatsku kaže:  “Optužbama koje iznose oštećenici Raiffeisen austrijskih zadruga,  oni žele situaciju okrenuti u korist dužnika, što je sasvim neprirodno.  Mi svaki tjedan upućujemo pozive za prijateljsko rješenje. Optužbama da je novac prljav, i da je ovim kreditnim plasmanima novac opran, dovele su do toga  da komitenti  Zajmove ne žele  platiti”. “

Ova izjava je gotovo izrugivanje oštećenih zajmoprimaca koji  na prvo mjesto stavljaju  izvor novca i pravnu valjanost posla.

Uglavnom, nakon što je postavljeno  pitanje koji je glavni  razlog  da je  Raiffeisenlandesbank angažiralo  Mag. Spitzera  kao “glavnog koordinatora” za Hrvatsku, ako je sve u redu, nismo dobili odgovor.  Slijedeći brojne tragove koje su pokušali mnogi prikriti, vratili smo se u 1990 godinu. Te godine izbio je  “skandal”,  na temelju sačinjenog izvještaja – Hans Pretterebner pisao je o tome u svom dnevniku (TOP magazine): “Krive promjene, pravi lopovi” 

Opet Raiffeisen govori samo o  jednoj  strani  – tj. isključivo o obvezi i odgovornosti dužnika, međutim,  ako se postupak vodi pred sudom, tada sud daje i utvrđuje potpuno drugačiju sliku. Upravo tu, drugačiju sliku koordinator Spitzer iRaiffeisenlandesbank imaju namjeru u ovoj aferi  prikriti, kako ne bi imala  kobne posljedice za tolike “slavne” osobe. To je zapravo priča izvan zakona – većina sudionika te priče su “poput” penjanja ljestvama gradili karijeru zahvaljujući novcu izvučenom 1990 iz Hrvatske  i opranom kroz austrijske štedionice.

Ali vratimo se Štajerske Raiffeisen banke: Zašto se uvijek ističe samo Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg? 

U stvari, prikazane su:

* 21 Štajerske Raiffeisen banke (43 op.a.)

* 3 Slovenske  banke

* 44 kreditnih posrednika

* 15 Javnih bilježnika

* 17 Odvjetnika

* 6 službenika  za provedbu zakona

Ne zna li se to?  Ili se  prikrivaju ovi podaci u cilju zataškavanja afere?

Štoviše: Zapanjujuće je da je jedan broj istaknutih i poluistaknutih štediša Hrvata iz Hrvatske, što potvrđuju  računi iz popisa  s dijelom prikazanih računa u  Raiffeisen banaka Štajerska  (vidi priloženi popis).

Je li ovaj popis  dostupan Uredu javnog tužitelja nije službeno poznato, kao ni  je li i kako je tužitelj progonio očite sumnje u pranje novca u ovom pitanju. 

Srdačan pozdrav

Isabella Heydarfadai, Predsjednica KOV

******************************************************************************

HAZUD.HR  je već objavio  da navedene zadruge imaju svega 7,43 eura temeljnog kapitala. Stoga je  istraga novinare vodila  tragom ulagača koji su morali uložiti kapital da bi zadruge obavljale financijsko poslovanje u milijunskim iznosima, jer je sasvim sigurno da sa 7,43 eura kapitala nitko nije u mogućnosti ostvariti  plasman kredita od čak 280.000.000 eur-a, koji iznos je austrijsko tužiteljstvo utvrdilo da je isplaćen na području Hrvatske, i to samo u onom dijelu koji su oni istraživali.

Tragom istraživanja, Nenad Koljaja dobio je  i dokument/Popis sa imenima “zadrugara” tj. vlasnika računa u austrijskim zadrugama. Popis imena sa te liste preklapa se sa imenima liste koju posjeduje KOV – Austrijska udruga žrtava banaka i bankara. Koljaja  izvor od kojeg je popis dobio želi ostaviti anonimnim, što je i razumljivo, ali i njegovo pravo propisano zakonom.

Prvi korak koji je  učinjen  nakon što je  Popis “ugledao svjetlo dana” je bilo  kontaktiranje FMA i traženje autentičnosti navedenog spiska. Iz FMA je dobiven odgovor da politika njihovog poslovanja propisuje tajnost, i da oni ne mogu niti osporiti, niti potvrditi navedeni spisak, obzirom da bi davanjem informacije kršili  pravila koja su  propisana za njihovo poslovanje.  Naime, FMA može informaciju dati samo službenom tijelu Republike Hrvatske i to službenim putem.

Isto tako, odmah isti dan HAZUD.HR  je  uputio  u Raiffaisenlandesbank, s pitanjem, koliko hrvatskih građana ima otvoren račun u njihovim bankama, odnosno, koliko od njih je štedišta, a koliko korisnika kredita. O tome nisu dali odgovor. Međutim osporili su vjerodostojnost popisa koji smo im dostavili, što i ne čudi, obzirom da je Raiffaisenlandesbank tek pravni sljednik (pripajanjem odnosno pridruživanjem) austrijskih zadruga s Popisa.

Kako Kazneni zakon RH nalaže da “svatko tko ima saznanja o sumnji u kazneno djelo, dužan je tu sumnju prijaviti nadležnim tijelima“, a naročito poznajući izvor odakle je taj spisak stigao, odmah u četvrtak, dan poslije nakon što je Koljaja imao u posjedu  navedeni popis,  sastavljena je Kaznena prijava zbog sumnje na organizirano pranje novca, povezano sa sumnjom da je kroz ulaganja novca na računima u Austriji, isti ponovo kroz kredite vraćen na područje Hrvatske i kapitaliziran (opran) kroz ovršne postupke, kupnjom većeg broja nekretnina u tim ovršnim postupcima.  Isto tako, cijeli slučaj prijavljen je odmah,  osim USKOK-u i DORH-u, i Ministarstvu financija, Povjerenstvu za istraživanje sukoba interesa, Europskoj komisiji u Hrvatskoj, FMA u Austriji, Odjelu Bundestaga koji je zadužen za nadzor novca, zatim Austrijskom tužiteljstvu, te Interpolu,   te su kontaktirane i međunarodne novinarske i druge udruge koje provode istraživanja pranja novca, sve u svrhu da za to zadužena tijela utvrde vjerodostojnost ili nevjerodostojnost navedenog Popisa, odnosno da utvrde tijek kapitala austrijskih zadruga od njihovog osnivanja pa do plasiranja kapitala na području Republike Hrvatske.

Ovakav  postupak je propisan Zakonima RH, ali i europskim propisima, i dužnost je svakog građanina. Isti je poduzet u svrhu donošenja mjerodavne odluke tijela zaduženih za utvrđenje zakonitog odnosno nezakonitog poslovanja. Ni Nenad Koljaja, ni novinari istraživači koji su ovu temu istraživali nisu presumirali ničiju  krivnju, već su zatražili od tijela za to zaduženih, da utvrde  sva navedena pitanja.  Umjesto očekivanog službenog odgovora institucija, provode se atake protiv novinara istražitelja, odnosno medijski linč, vjerovatno u svrhu promjene mišljenja javnosti.

Dva dana nakon saznanja o postojećem Popisu, na HRT4,  u Studio4 gostovali su  novinarka Nada Landeka i  odvjetnik Mario Poljak. Tom prilikom   najavili su  javnosti da postoji spisak koji bi možda mogao razjasniti brojne nedoumice oko pitanja poslovanja trgovačkih društava –  Raiffaisen zadruga iz Austrije, obzirom na imena koja su u njemu navedena.  U isto vrijeme Koljaja i HAZUD.HR  dobili su  i dodatne informacije od austrijskih kolega novinara, ali i spisak Hrvata sa računima u austrijskim zadrugama do kojeg su istragom došle austrijske udruge i  austrijski novinari.

Naime, potencijalni krivotvoritelj svakako bi morao do u detalje poznavati brojne činjenice. Prvo, austrijske zadruge su u spisku navedene bez ikakve pogreške.Potencijalni krivotvoritelj bi morao znati  je  da je upravo gđa Mag Martina Andexlinger bila zadužena za provedbu nadzora  od strane FMA,  što nam je ona i potvrdila, morao bi znati i kako izgleda potpis gospođe Andexlinger kao i na kojoj je poziciji zaposlena u FMA.  Uz sve to, doista  imamo i potvrdu da je FMA  vršio istragu i to  2011 godine. FMA je te godine vršila  nadzor u svezi slučaja Ivo Sanader i Hypo, te je upravo tijekom tog nadzora utvrđeno da se na računima Ive Sanadera u Raiffaisenlandesbank Austrija nalazi više od 1.400.000 eur-a.

Isto tako, u dnu navedenog Popisa sa imenima poznatih ličnosti, mahom političara,  nalazi se potpis gospodina  Mag. Markusa Maira koji je u to vrijeme bio ovlaštena osoba za RaiifaisenLandesbank Steiermark AG.  U navedenom dopisu gospodin Mair navodi da imaju otprilike 15000 klijenata iz Republike Hrvatske što se preklapa sa podacima sa terena.

Nadalje, “navodni krivotvoritelji”  morali bi znati i tko je ovlašteni potpisnik u Raiffaisenlandesbank, ali bi isto tako morali i u detalje  znati kako izgleda originalni potpis gosp. Mag. Markusa Maiera.

Osim toga, da je dopis FMA  na bilo koji način uređivan, krivotvoren ili slično, logično bi bilo da nosi noviji datum, a ne datum od 05.07.2011. godine.  Isto tako klijenti navedeni u Popisu navedeni su po abecednom redu, i nabrojani su bivši i sadašnji dužnosnici, saborski zastupnici, neki suci, isto tako i njihove supruge, i druge osobe iz javnog života, ali i iz krim miljea.  Potencijalni krivotvoritelj morao bi si dati prilično truda iz javnog života RH izdvojiti ličnosti iz javnog, kulturnog i sportskog života i posložiti spisak po abecednom redu, navesti sve zadruge, te nabrojiti iznose koji bi se, koje li slučajnosti, preklopili upravo sa iznosom kredita plasiranih u RH.

Isto tako, stručnjaci grafolozi i krim forenzičari koje su kontaktirani u svezi autentičnosti dokumenta, a koji se inače bave otkrivanjem krivotvorina, svakako su skrenuli pažnju da u navedenom dokumentu nema odstupanja u tisku, nejednakih crta, svjetlijih i tamnijih tonova, nema nejednakih slova, niti neravnoteže u pisanju, niti se u bilo kojem dijelu teksta vidi da je isti na bilo koji način preuređivan, ili da bi na njemu nešto bilo nadodano.

Brojevi računa i pojedina imena, autentično su prekrižena, kasnijom analizom i istragom utvrđeno je tko su ljudi čija su imena prekrižena, ali sigurno je, da kada bi netko išao svjesno krivotvoriti i podvaljivati dokument tada ne bi ga ostavio takvim originalnim, sa svim zatamnjenim imenima, koja imena je zatamnila osoba koja je popis predala Nenadu Koljaji, već bi ista imena ili izostavio, ili bi ih naveo.

Osim toga, austrijski novinari, austrijske udruge za zaštitu oštećenika od banaka, potvrdile su da je dokument najvjerovatnije autentičan, ali i da postoji i drugi popis, osoba koje su vlasnici računa u austrijskim zadrugama.

Analizom financijskog toka unazad, sve do 1994. godine, u vrijeme kada je novac zarobljen u bankama (stara devizna štednja), novac iz financijskog inžinjeringa, i pribavljen od prodaje dionica, novac doslovno isisavan iz Hrvatske, dolazi se do zaključka da se ni danas službeno ne zna gdje je taj novac završio, a istovremeno se nameće zaključak, da 43 austrijske zadruge nisu mogle sa 7,43 eura stvoriti kapital u iznosu od pola milijarde eura- koliko novca je isplaćeno kroz kredite na području Repblike Hrvatske. A sve te tvrdnje upućuju na činjenicu da bi popis doista mogao biti autentičan, o čemu se trebaju izjasniti institucije koje su zadužene za istraživanje pranja novca i dr. kaznenih djela u Hrvatskoj i izvan nje a ne PR agencije.

Jedno je sigurno, Hrvatskoj nisu potrebne afere Panama Papers i slične da bi se znalo kako se novac opljačkan u Hrvatskoj  pere i vraća kroz razna ulaganja u Hrvatsku.  Dovoljno je pri trgovačkim sudovima provjeriti, baš kao i u provedenim predstečajnim nagodbama, strane tvrtke koje su u obliku Offshore kompanija vraćaju na hrvatsko tržište kao ulagači i investitori a u naravi su vlasništvo “propalih” poduzetnika i tajkuna.