DONJA ČEMERNICA – Dok se tisuće spomenika i spomen obilježja iz Drugog svjetskog rata širom Hrvatske, a koja su nekim slučajem preživjela uništenje za vrijeme i nakon rata, polako urušavaju i gutaju ih drač i korov, u Donjoj Čemernici kraj Vrginmosta volonteri iz cijele Europe obnavljaju i uređuju spomenik žrtvama ustaškog terora. Centar za razvoj civilnog društva ‘Suncokret‘, koji u Vrginmostu postoji od 2004. godine, jedan je od najvećih, ako ne i najveći volonterski kamp u Hrvatskoj. Kroz njega je do sada, uglavnom ljeti, po grupama prošlo više od 1000 mladih iz cijelog svijeta. Ove godine u kampu je već boravilo više od 140 volontera, koji su odradili gotovo 10 tisuća radnih sati.-PIŠU SRPSKA GLASILA.
O čemu se zapravo radi? Pod krinkom čišćenja spomenika, udruga Suncokret pod paskom lokalnog SDSS-a bavi se indoktrinacijom stranaca mržnjom prema Hrvatima, izjednačavajući Hrvate sa ustašama, a takva indoktrinacija traje već 12 godina i tisuće stranaca prolaze kroz ovaj kamp i u svojim zemljama prenose “istinu o Hrvatima”, kraj naše učmale države. Cijeli program je vrlo pokvareno smišljen da u svemu se ističu zločini jedne strane i niječu zločini Srba. Kamp vode okorjeli srpski nacionalisti.
15 mladih volontera iz Belgije, Turske i SAD-a, uređuju- Spomenik u Čemernici, iako blizu ceste, od korova i šikare gotovo da je skriven od pogleda, pa je, prema tome, sve više tonuo u zaborav – objašnjava Predrag Mraović. – Nedavno je općinski vijećnik Branko Ćosić predložio obnovu spomenika u Čemernici. Četrdeset godina kasnije, u Oluji, svi su se razbježali, a danas na cijelom području nema više od 200 ljudi, uglavnom staraca.- zabrinut je srpski nacionalist i usput priznaje koliko zapravo Srba ima na tom području.
U nastavku vam dajemo na uvid izjave djece indoktrinirane od famoznog Predraga Mraovića i teze njegovih učenja;
Sedamnaestogodišnja Sara iz Belgije prvi put je u Hrvatskoj i prvi put radi na obnovi nekog spomenika.
– Ovo je vrlo zanimljivo. Predrag nam je objasnio o kakvom se spomeniku radi. Žao mi je svih ovih nevinih žrtava i vrlo sam ponosna da upravo ja imam priliku obnoviti ovaj spomen na stradale u Drugom svjetskom ratu. Rastužuje me što vidim da i danas, toliko godina nakon rata, ljudi ovdje žive teško, u starim kućama i da se bore sa neimaštinom – kaže Sara. Cubra iz Istanbula oduševljena je boravkom u Vrginmostu.
– Ovdje smo svi jednaki i na svakom projektu radimo s velikim žarom, pa tako i na obnovi ovog spomenika. Raspitala sam što se ovdje dogodilo prije 75 godina. To me se dojmilo i ponosna sam što dajem svoj prilog, pa ma kako on bio mali, svim žrtvama koje ovdje počivaju. O svemu ću pričati svojim prijateljima u Turskoj – kaže Cubra.
Belgijanac Bart, potresen pričom o žrtvama koje počivaju ispod spomenika, a još više načinom na koji su ubijene, smatra da je spomenik davno morao biti obnovljen. – Kod nas u Belgiji to se ne može dogoditi. O spomenicima i obilježjima stradalih u Drugom svjetskom ratu itekako brine država. Svi stradali od fašističkog terora zaslužuju da ih se sjećamo i na njihove grobove polažemo vijence i cvijeće. I kod nas u Belgiji, kao i kod vas, mijenjaju se političke opcije na vlasti, ali briga o spomenicima ne dolazi u pitanje. Za to uvijek u državnoj blagajni postoje sredstva. Da nije bilo tih žrtava, tko zna kako bi danas Europa izgledala. Dobro, svakako ne – objašnjava Bart.
Sve ovo podsjeća na komunističke radne akcije i tadašnju indoktrinaciju komunizmom i Srbijom. Ipak, ovaj puta su djeca pomno birana za ovaj zadatak iz središta unije, snažne Turske i vodeće zemlje svijeta da prenose srpske laži u svoje zemlje. Naši domoljubi to gledaju 12 godina i ništa ne poduzimaju.
Srbi Banovine su spojili ugodno s korisnim. Lijeni kakvi očito jesu, koriste djecu za čišćenje spomenika, a nakon što djeca naprave njihov posao, djecu truju svojom velikosrpskom politikom. Ne može pokvarenije.
Od braniteljske udruge s tih područja saznajemo da u svoj toj idili i čišćenju nikako da se zapuštene kuće i grmlje očiste od narkomanskih igli, a i mnogi tzv. volonteri vole si malo smotati po koju marihuanicu poslije posla…
I.Drenjančević
HOP portal
