Otkako me grobar Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić 1994. godine isključio iz HSS-a zato što sam mu tada bio protivnik za predsjednika Radićeve stranke, ali i zbog toga što sam bio povratnik iz emigracije, nisam se više bavio tom strankom. Naime, shvatio sam da su domovinski HSS u svoje ruke čvrsto uhvatili bivši komunisti i «preprodavači konja», koji o Radiću i velikoj povijesti HSS-a prije Drugoga svjetskog rata nisu ništa znali. Njihov je interes bio samo kako se domoći političke moći kroz koju će imati priliku ostvariti svoje materijalne interese. Naravno, nije mi bilo lako prihvatiti tu činjenicu nakon što sam gotovo punih dvadeset godina radio na oživljavanju i snaženju HSS-a u Australiji ne samo kao beskompromisno hrvatske državotvorne stranke, nego i kao stranke koja će u budućoj samostalnoj hrvatskoj državi igrati važnu ulogu, možda i najvažniju.
HSS kao partner i korektiv
Bilo je to mnogo prije nego što je dr. Franjo Tuđman 1989. sa suradnicima osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu. O važnosti uloge Hrvatske seljačke stranke u budućoj hrvatskoj državi i o drugim zajedničkim temama jedan cijeli dan razgovarao sam s dr. Tuđmanom u Kanadi 25. studenoga 1989. godine u kući predsjednika HSS-a za Kanadu Ivana Korena. Već tada sam dr. Tuđmanu rekao da će na političkoj pozornici u demokratskoj Hrvatskoj biti potrebno imati barem još jednu državotvornu i demokratsku stranku, koja bi imala ulogu kontrole HDZ-a u trenucima kad njezinim vođama udari vlast u glavu i kad stranka izgubi povjerenje glasača. Iznio sam mišljenje kako izostanak postojanja još jedne domoljubne i državotvorne stranke automatski znači i povratak komunista, tj. ljevice na vlast u Hrvatskoj. Tada sam HSS vidio kao idealnoga parnera HDZ-u na hrvatskoj višestranačkoj pozornici, ali i kao korektiv. Zato je na moj prijedlog i Glavni odbor HSS-a za Australiju podržao dr. Tuđmana na prvim slobodnim izborima 1990. godine.
Politički mediokriteti na čelu HSS-a
Nažalost, što se tiče HSS-a, stvari su otišle u sasvim krivom smjeru. I nakon odlaska Tomčića s dužnosti predsjednika HSS-a na čelo te stranke dolazili su, to moram jasno i bez utručavanja reći, politički mediokriteti, koji su sve više i više srozavali ugled HSS-a i sužavali prostor političkoga djelovanja stranke koja je između dva svjetska rata bila veći narodni pokret nego HDZ 1990. godine. Stjepan Radić bio je ne samo vrhunski hrvatski intelektualac i kompletan političar, nego i svjetski poznata i pozitivna osoba, o kojoj su sve najbolje pisale brojne i utjecajne novine zapadnoga svijeta tog vremena.
Iako nisam više formalno član HSS-a, bio sam i ostao sljedbenik Radićeva političkog i socijalnog programa, koji je u ono vrijeme bio barem sto godina ispred svoga vremena. U svojim javnim predizbornim nastupima diljem Hrvatske u travnju 1990. godine dr. Franjo Tuđman često je govorio kako se program HDZ-a temelji i na radićevštini. Iskreno sam se nadao da će HDZ kroz prihvaćanje državotvornoga programa dr. Ante Starčevića te pravednog i poštenog socijalnog društva ideološki i gospodarski preobraziti Hrvatsku iz totalitarnog, komunističkog i pokvarenog društva te za više desetljeća postati stranka koja će snažno odolijevati bilo kakvom povratku komunista i Jugoslavena, a napose Srba, na vlast u Hrvatskoj.
Nažalost, a to svi znamo, takav scenarij nije se ostvario. Nakon što je izborena i međunarodno priznata samostalna hrvatska država te nakon prerane smrti prvoga predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, nemali broj vodećih članova HDZ-a pokazao je da im je osobni interes daleko ispred općeg narodnog ili društvenog interesa. Predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader unazadio je pozitivan proces izgradnje hrvatske države i hrvatskoga društva za najmanje dva desetljeća. Ni vođe HDZ-a koje su naslijedile Sanadera na toj poziciji nisu bile dorasle zadatku da izvuku Hrvatsku iz političkog, gospodarskog, demografskog, duhovnog i moralnog ponora, koji nam kao društvu još uvijek ozbiljno prijeti.
Dolazak Plenkovića na čelo HDZ-a izazvao novi optimizam
Dolaskom Andreja Plenkovića na dužnost predsjednika HDZ-a u jednom krugu članova HDZ-a, ali i šire hrvatske javnosti, pojavio se optimizam da će se u doglednom vremenu zaustaviti srljanje Hrvatske u još veću sveopću krizu, koja bi mogla ozbiljno ugroziti stabilnost Hrvatske traženjem novih, tj. radikalnih revolucionarnih rješenja. Prema nekim nepisanim pravilima u zapadnim demokracijama, novoizabranom predsjedniku Vlade treba dati sto dana poštede od ozbiljne kritike osim ako, naravno, već na početku ne počne provoditi politiku za koju mu glasači nisu dali mandat.
Andreju Plenkoviću neće biti lako. HDZ nije na izborima dobio natpolovičan broj saborskih mandata da bi mogao sam sastaviti novu Vladu, što bi za Hrvatsku u ovom trenutku bilo daleko bolje. Naprotiv, bit će neizbježno veliko natezanje s MOST-om. Osobno sam pesimist da će Vlada sastavljena samo od HDZ-a i MOST-a izdržati četiri godine, koliko je potrebno da se u barem u izvjesnoj mjeri promijeni sadašnje teško stanje u Hrvatskoj.
Velika je nesreća za Hrvatsku što je na čelu HSS-a Krešo Beljak
To je razlog zašto se vraćam na stanje u HSS-u. Velika je nesreća za Hrvatsku to što se danas na čelu HSS-a nalazi politički uličar i trgovac Krešo Beljak, koji je svojom pojavom ne samo u HSS-u, nego i na ukupnoj hrvatskoj političkoj pozornici dobrim dijelom umanjio pozitivan korak koji je u hrvatskom političkom javnom diskursu donio Andrej Plenković. Svojim totalno nedemokratskim, apolitičnim i nasilničkim ponašanjem Beljak je hrvatsku političku scenu zagadio još mnogo više nego što je većina hrvatskoga naroda vjerovala da je to moguće. Krešo Beljak ne samo da ni u kojem pogledu ne pripada Radićevoj Hrvatskoj seljačkoj stranci, nego je on danas opasnost i za cijelu hrvatsku političku scenu.
Ovaj komentar ne pišem kao čovjek koji ima političke ambicije, nego kao stariji čovjek, komentator i neutralan promatrač s velikim političkim i životnim iskustvom u demokratskom svijetu, u kojem osobe poput Kreše Beljaka mogu doći na vlast samo na revolucionaran i prevarantski način, a ne kroz laganje o svojoj kriminalnoj prošlosti.
Marijana Petir ugodno me iznenadila
Premda sam već bio siguran da je Beljak dokrajčio HSS uz pomoć svoga mentora Zlatka Tomčića, koji je nedavno izjavio da on podržava skretanje HSS-a ulijevo, tj. koaliciju s Milanovićevim neokomunističkim SDP-om, europarlamentarka i dugogodišnja vodeća dužnosnica HSS-a Marijana Petir, koja se u zadnjih nekoliko dana vrlo hrabro i oštro u javnosti suprotstavlja Beljakovu diktatorskom vođenju HSS-a, uvjerila me da sam ipak pogriješio. No, ne dobije li taj hrabar i odgovoran čin Marijane Petir većinsku potporu među članstvom HSS-a, od Beljakova odlaska s dužnosti predsjednika te stranke neće biti ništa. Krešo Beljak svojim je dosadašnjim ponašanjem pokazao da je spreman na sve i kako mu ne pada napamet svojevoljno odstupiti sa sadašnje dužnosti prvoga čovjeka u HSS-u. Osim članova HSS-a Marijani Petir svoju potporu trebaju dati i drugi dijelovi hrvatskoga društva koji žele uljuditi hrvatsku političku scenu i kojima nije u interesu da politički nitkovići poput Beljaka gurnu Hrvatsku na nepovratan put kaosa i propasti.
Pali su Josipović i Milanović, past će i Beljak
U zaključku pozivam sve istinske radićevce i sve članove HSS-a diljem Hrvatske koji žele spriječiti Beljakovo pokapanje HSS-a da otvoreno i bez straha pokažu svoj neposluh Kreši Beljaku. Iako bi on to možda želio biti, Beljak, nasreću, nije ni Tito ni Staljin, koji su imali neograničenu vlast u Partiji i državi. Koliko god bila nesavršena, demokracija u Hrvatskoj nam svima pruža pravo i mogućnost da se oštro i otvoreno suprotstavimo onim političarima koji nas žele vratiti u totalitarnu i nedemokratsku prošlost. Pali su Josipović i Milanović. Past će i njihov sluga i ideološki istomišljenik Krešo Beljak. U to sam jako siguran.
Na samom kraju obraćam se i četvorici saborskih zastupnika HSS-a da zbog Hrvatske i budućnosti Hrvatske seljačke stranke ponude svoju suradnju Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Tim će činom u velikoj mjeri pridonijeti ne samo toliko potrebnoj stabilnosti nove Vlade, nego i dugoročnom očuvanju svojeg obraza. Ako im ni to nije važno te ako su u igru ušli zbog političke ambicije, što nikako nije nelegitimno, onda im je daleko profitabilnije surađivati s HDZ-om nego biti u oporbi četiri godine i nakon toga otići u povijest kao izdajnici HSS-a i Stjepana Radića. A sve zbog jednog politički opasnoga čovjeka, a u ranoj mladosti sitnoga kriminalca u osobi Kreše Beljaka.
mr. sc. Antun Babić, bivši predsjednik HSS-a za Australiju, bivši član Središnjeg odbora HSS-a u emigraciji