Stanković pozvao Grlića koji prebrojava svoja partizanska krvna zrnca i proziva Hasanbegovića
Aco Stanković je u svoju emisiju pozvao Rajka Grlića, a valjda će, kako mu je krenulo, u slijedeću pozvati Frljića. Rajko se raspričao o zajedničkim druženjima u Vojvodini sa svojim pajdašem i piscem scenarija i ovog njegovog novog filma, Antom Tomićem te glavnim glumcem Nebojšom Glogovcem koji je inače 2012. godine u jednom filmu ponosno glumio četničku ikonu Dražu Mihailovića. Ante Tomić je onaj koji između ostaloga, u beogradskom tisku piše protiv Hasanbegovića, hrvatskog ministra kulture.
Prateći Stankovićeve emisije prosječan gledatelj ima utisak Stankovićevog stalnog prizivanja propale Jugoslavije (ustvari srboslavije), budući da se i on i njegovi gosti svi odreda ponašaju kao da se još uvijek nalazimo u toj propaloj državnoj tvorevini koja se raspala na velikoj žrtvi i krvi naših branitelja u Domovinskom ratu. Grlića sam iskreno držala pametnijim svatom, no sada vidim da se radi tek o vrlo pokvarenom čobanu prosječne inteligencije. Jednako kreativno ispodprosječan je i čoban i performerski seksualni manijak Frljić, koji je upravo zaradio kaznene prijave u Poljskoj radi svoje idiotske i prostačke predstave koja vrijeđa čovjeka, ženu, vjeru, naciju i krši sva pravila osnovnog civiliziranog ponašanja. Da ne duljim, njegove predstave su uvreda za zdrav razum i kazalište. Taj uličar predstavlja hrvatsku kazališnu produkciju u svijetu; svijetu se on i njegovo uličarsko kazalište gadi, a Stanković i Grlić niti jednom jedinom riječju ne spominju ovaj najnoviji internacionalni skandal u kulturi. Nije Grliću sramotno što Frljić siluje gledateljstvo širom Europe svojim užasima i što kretenskim vulgarnostima skuplja kaznene prijave po Europi, nego mu je sramotan (gle čuda!) uvijek uglađeni i argumentirani Hasanbegović!
Uistinu, tko god bio slijedeći ministar kulture, hitno je potrebno smanjiti i onemogućiti opseg skandaloznog djelovanja neokomunističkih performera koji su sasvim zabetonirali hrvatsku kulturu u mračnu diktaturu boljševizma, a koju vodi prostačka nekulturna bagra. I to našim proračunskim novcima.
Prije godinu dana sam između ostalog u svom osvrtu o Grliću napisala slijedeće:
Taj lik (Grlić) svako malo mijenja svoje porijeklo, koje, iskreno rečeno, nikoga ne zanima. Ali zanima Jutarnji zato da bi dokazao da je Grlić Hrvat i da svi Hrvati ne razmišljaju hrvatski. Da Rajko zna njemački i da je zaista njemačkog porijekla, znao bi da Grlich nikada na ovim područjima ne bi bilo fonetski usvojeno kao Grlić, nego eventualno kao Grlik. Dakle, nastavak ić, tipičan za hrvatski i srpski jezik zasigurno ne dolazi od fonetskog ih. Svejedno da li je Grlić porijeklom Srbin, Hrvat ili pak židovskog porijekla, taj čovjek je sklon lažima i mijenja iskaze o samom sebi i svojem porijeklu kako mu kad odgovara.
Sada je Grlić izvukao i židovsko porijeklo, a ne samo njemačko. Nije jasno kome u današnjoj Hrvatskoj ovaj lažljivac može mazati oči i širiti partizansku propagandu, osim naravno svojoj partizanskoj bratiji. Dobro je poznato koliko su Židovi stradali upravo od partizana (jednako kao što su stradali i Nijemci, odnosno “folksdojčeri”, pa vjerojatno filmski redatelj i ljubitelj partizana Rajko Grlić na Stankovićevoj dalekovidnici upravo zbog opravdanja komunističke “revolucije” koja je izbrisala kompletan sloj svjetovnih Židova u srednjoj i istočnoj Europi, sada ponovno prebraja svoja krvna zrnca i tvrdi da je židovskog porijekla, kao da to ikako može opravdati počinjene zločine nad tim narodom u ime komunizma i nacionalsocijalizma.
Isto tako kao i Grlić, i HNS-ov zastupnik u Saboru Goran Beus Richemberg pokušao je biti Židov, ali mu to nije uspjelo jer ga je Židovska zajednica odbacila, pa se predstavio kao Nijemac, usprkos tome što mu se otac zvao Ethem Tiro.
Izvjesno je da niti jedan redatelj židovskog porijekla ne bi uzeo za glavnu ulogu svog filma upravo glumca koji je prije nekoliko godina s divljenjem glumio četničkog vođu Dražu Mihajlovića (Nebojša Glogovac) kao što je to učinio Grlić, jer svaki Židov jako dobro zna koja je država prva ponosno objavila da je Judenfrei (očišćena od Židova) – naime, Srbija. No, Grlić ima prolaz i u toj stvari jer je njegova majka bila partizanska prvoborka, pa si je i on zabezecirao poziciju vječnog antifašiste. Pri tom moramo imati na umu da je 70 godina nakon 2. svjetskog rata pojam “antifašizam” njegovan samo od neokomunista, u bivšim socijalističkim i komunističkim zemljama, kao tajni adut neokomunista za njihov politički “revival”.
Stoga, novom filmu Rajka Grlića ne dajem nikakvu šansu, već i zbog posprdnog naslova (Ustav republike Hrvatske) i namjere komedijaškog žanra. Zasigurno Grlić meni neće (pa ni umjetnički) tumačiti i ismijavati hrvatski Ustav, samo zato što zbog Domovinskog rata nije ostao – jugoslavenski.
Ingrid Runtić
Grlić, Frljić, Dežulović & prijatelji – „Dobri momci“ u raljama života
