Kada prođete Pokupsko i mostom nastavite prema Glini, šume postaju gušće, neprohodnije, poput prašuma. Naselja su rijetka, poneki zaseok na brdu, ali zato putem nailazite na mnoga spomen obilježja, u šumi koja je mnogim Hrvatima postala grobnica zbog proklete velikosrpske ideje, prepune mržnje prema svemu hrvatskome. Koliko je mržnje najbolje govori broj ubijenih staraca, žene i djece. Cestom do Gornjeg Viduševca prolazimo spomenobilježja. Redaju se kao na filmskoj traci.
Prolazimo Vrginmost, nekada imenom Gvozd. Naš nas vodič podsjeća kako su općinske vlasti, baš kao i redarstvo na tom području, preporučile da se previše ne “provocira” s hrvatskim obilježjima, jer to smeta lokalnim Srbima. Nakon svega zla koje su učinili, oni i dalje besramno mrze zemlju u kojoj žive, a još veća je sramota HDZ-ovih vijećnika koji su pomogli zadojenom srpstvu u promjeni tradicionalnog imena Gvozd u ime mosta obitelji Vrga i tako još jednom obeščastiti sve poginule i poubijane po šumama i gudurama Banovine. Mrtvi su osigurali tim vijećnicima poziciju s koje ih mogu izdati, manje cijeniti za par judinih škuda, ljepšu fasadu, ogradu ili kuću u mjestu…Izdaja je zlo koja izjeda srž naroda i ubija još jednom ubijene žrtve.
Put nas je odveo pred još jednu izdaju. Mjesto se zove Slavsko polje. U šumi iza samog mjesta skriva se tajna partizanskog zla. U lipnju 1945. godine partizani su u šumu kamionima dovozili civile, žene, djecu, starce i hrvatske vojnike na streljanje. Cijelu akciju organizirao je dugogodišnji bliski suradnik Josipa Broza Tita, Stevo Krajačić, poznat po namještanju smjene Aleksandru Rankoviću. Drugo ime koje spominje svjedok ove blasfemije je šef kotarske OZNA-e Josip Boljkovac. Ubijeno je 1200 osoba. Ubijeni su u tunelu, sada potpuno nevidljivom i obraslom, zatrpanom zemljom. Osoba koja ne razumije kako izgledaju masovne grobnice u ovoj šumi će tek primijetiti odrone zemlje, propadanje tla i kada bi sama bez posebnih instrukcija šetala po šumi, mogla bi doslovno upasti u dubinu grobnice pune leševa na dijelovima gdje propada tlo. 
Saznajemo da je na tom mjestu prolazila uskotračna pruga za izvlačenje drva iz šume. Ispod nas je bio tunel, koji je poslužio kao grobnica nesretnim Hrvatima. Na jednom mjestu, blizu stabla primijetili smo kamen, izgledao je kao kamen kojim se gradi tunel, očuvan i pravilan. Znali smo da smo došli do grobnice. Sam svjedok je izjavio kako se radi vjerojatno o kamenu koji se tu našao nakon miniranja tunela i snažnom detonacijom završio na površini pa tako postao temelj za pronalazak grobnice duboke 30 metara.
Svjedokov rođak vozio je uskotračni vlak za odvoz drva, popularnog “Ćiru” i pred smrt odlučio otkriti ovaj zločin u javnost. Meni se učinilo kako mnoge šume po Banovini kriju istu priču, jer su slabo prohodne i lokalno stanovništvo znajući ovakve povijesne istine praktički prikriva zločin.
Koliko se sve prikrivalo govori i činjenica da nitko do sada nije propao u ovu masovnu grobnicu, toliko godina kasnije, a naš je jedan krivi korak pred sumrak mogao bilo koga od nas dovesti u tu situaciju. Lokalni stanovnici jako su dobro upoznati baš sa tom situacijom i mogućnosti.
Danas je ovaj zaseok veliko leglo srpskog šovinizma. Mnogi srpski emisari dolaze iz Srbije i plaćaju lokalno stanovništvo da radi velikosrpske izgrede u tome kraju.
Naše tajne službe još uvijek to toleriraju, a do prije tjedan dana masovna grobnica na području Biljega nikome nije bila zanimljiva. Danas će prvi puta biti obznanjena u javnost putem našeg portala.
Strašna tragedija Hrvata dovođenih iz Slunja, Karlovca završila je u jedinom tunelu uskotračne pruge područja Biljeg, zaseoka Slavsko polje.
Igor Drenjančević
HOP
