20. siječnja 2012. godine, stigao je u Moskvu kako bi se vidio sa Vladimirom Putinom te mu dao ultimatum i “prijateljski savjet” da ne pokreće ponovno kampanju za predsjednika Rusije. Jer u protivnom SAD će samljeti Rusiju u prahu: “treći mandat Vladimira Putina, to je rat koji će Rusija izgubiti”. rekao je Henry Kissinger prema nekim izvorima… Bio je vrlo utjecajan političar od 1969. do 1977. godine. Obnašao je funkcije savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost te državnog tajnika za vrijeme Nixonove i Fordove administracije. Tijekom Hladnog rata kao vješti diplomat, smirio je napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza. Pomagao je politiku otvaranja Kine 1987. godine.
Poznati američki novinar i ekonomski teoretičar Frederick William Engdahl u svojim knjigama o američkoj naftnoj i prehrambenoj geopolitici “Stoljeće rata” i “Sjeme uništenja” izravno optužuje Kissingera za odgovornost za sudjelovanje u američkoj politici sedamdesetih godina 20. stoljeća koja je bila usmjerena na agresivno širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju, s ciljem uništenja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Ta se politika nastavila u okviru omogućavanja američkim proizvođačima genetski modificiranih žitarica tijekom 90-ih da agresivno nametnu svoje proizvode siromašnijim zemljama, a krajnji cilj takve politike bilo bi smanjenje broja stanovnika na Zemlji. Engdahl ističe kako je Kissinger bio vrlo blizak Georgeu W. Bushu i podržavao njegovu politiku prema Iraku i Afganistanu, koja je usmjerena na daljnje učvršćivanje američke moći. Henry Kissinger štićenik je interesnog kruga obitelji Rockefeller čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju poprima nezamislive razmjere. U pitanjima vjere i svjetonazora bitan je i papa Franjo, koji je vlo blizak Ruskoj federaciji, i koji je po svojem političkom nazoru klasični bolivarist. Bolivarizam je politička doktrina nazvana po venecuelanskom generalu Bolívaru, a danas se povezuje s borbom protiv imperijalizma.
Ove godine Henry Kissinger je vrlo često u Moskvi. Prema našim izvorima razlog je podjela sfera i sve veće uvažavanje uloge Rusije.
Amerika sve više shvaća da Rusiju mora okrenuti na svoju stranu kao saveznika u kontroli svijeta. Radi li se ovdje o politici diktiranoj vodećim bogatstvima svijeta ili je to američka politika administracije to je već jasno prema izboru izaslanika za razgovor sa Rusima. Za sada, situacija je vrlo napeta kod vodećih sila svijeta i samo razum najmnogoljudnije zemlje svijeta Kine drži kakav-takav balans.
Nigel Farage u EU parlamentu već je usporedio EU sa SSSR-om, optužio EU za širenje nekakvog komunizma, koji se prenosi kao zaraza iz nekadašnjih zemalja istočnog bloka, ali je vrlo upitan njegov primjer osvješćenja u EU preko Orbana. Orban se često konzultira sa Putinom i zapravo je Putinova poluga za rušenje EU, kao što je nedavno Farage srušio Veliku Britaniju, koja je sad pred raspadom. Raspad Unije najviše koristi Rusiji. Inače, Farage je kasnije nazvao EU imenom United States of Europe, aludirajući na SAD.
Model EU ovakav kakav jest je neodrživ.
“Dolazi rat, biti će toliko teško da samo jedna supersila može pobijediti. To je razlog zašto je EU u takvoj žurbi da se formira supersila, jer oni znaju što dolazi, Europa će morati biti jedan cijeli kohezivni element.
Oh, kako sam sanjao ovaj divan trenutak. Iz pepela ćemo graditi novo društvo, tamo će ostati samo jedna supersila, a to će biti globalna vlada koja pobjeđuje. Nemojte zaboraviti da Sjedinjene Države imaju najbolje oružje, koje nijedna druga zemlja nema, a mi ćemo uvesti to oružje kada je pravo vrijeme “. (Henry Kissinger siječnja 2012.).
Danas Henry Kissinger razmišlja drugačije. Ruska diplomacija uspjela je nadigrati američku.
RAZLOG DIPLOMATSKE POBJEDE RUSA
I dok su svoje državne interese Amerikanci skrivali iza tzv. ljudskih prava, gay pride i sličnih manifestacija, ruski interes se sakrio iza nacionalističkih i desničarskih pokreta, koji su znatno tradicionalniji u EU. I redom su padale američke saveznice, načete korupcijom neokomunističkih vlasti bliskih Rusiji.
Kada nije išlo milom, išlo je silom – kao u slučaju pada zrakoplova poljske vlade. U trenutku kada je Ukrajina potpomognuta američkim migom krenula u pravcu EU, Putin je otvorio novi politički front u kojem je trijufirao nad izdanom i loše naoružanom Ukrajinom. Ukrajinom koja prolazi istu katarzu kao i Hrvatska. Otima se od krvopije Rusije, kao što smo mi nekada otimali se od Srbije. Ukrajina ima vrlo važne resurse za Rusiju i ona je prvi veliki korak do svjetskog rata.
Drugi razlog je priznao i Putin: “Rusija nikada nije prežalila raspad Jugoslavije”. I danas sa Srbijom gradi kulturne i političke veze odavno raspadnute zemlje, a privredno već kontrolira jedan veći i značajni kompleks. Ne treba zaboraviti da su spasonosni krediti Todorićeva carstva krenuli baš iz Rusije, da su Rusi kupili posrnule naše banke i one ostale u regiji. Sve to vrlo mirno prolazi kraj strateški loše postavljene američke diplomacije.
Sirija je danas odličan kotač za uništenje EU. I to ruska diplomacija zna. Širenjem sukoba u Siriji, ruski plan se ostvaruje, izbjeglice će zakrčiti EU, bježeći pred ruskim topovima i zrakoplovima. I tako i podijeliti EU. Dio nekadašnjeg varšavskog pakta u tom trenutku krenuti će na rusku stranu. Propagandno je Rusija već okrivila SAD za rat u Siriji, dok njihovi zrakoplovi “opravdano” ruše bolnice i ubijaju civile. Baš kao u srpsko-hrvatskom ratu, zločine srpske vojske opravdavala je Srbija ustaštvom.
Osim toga, Putin je odaslao određen broj ruskih tajkuna diljem svijeta i na taj način stvorio mrežu ruskog kapitala kojom je rušio političke elite, kao što smo mogli vidjeti i na primjeru engleskog Brexita.
SRPSKO-RUSKA PROPAGANDA U REGIJI
Nije čudan pad glavnog hrvatskog obavještajca Dragana Lozančića, bliskog američkim interesima. Daljnji utjecaj ruske obavještajne zajednice vidi se u spoju hrvatske vlade. Provaljeni lopovluk u INA-i i Zagrebačkoj banci, temeljima privrede RH, morao se pokriti kroz strateškog ruskog lopovskog partnera, formiranjem baš takve vlade, u kojoj nema ideologije, već zaštita zajednički ukradene imovine, što je najbolje javnosti predstavio Nikola Kovačević, bivši diretor INA-e. On je za propast INA-e prozvao Franju Gregurića, Nikicu Valentića i Davora Sterna. Prva dvojica su danas “savjetnici” premijera, vrlo bliski i ruskoj privredi u kojoj su godinama radili. Jedna od ključnih u vladi Plenkovića je Martina Dalić, koja je u vladi J. Kosor namjestila muža u INA-u, na mjesto važno za MOL. Nakon otkrića krađe u DUUDI-ju, ravnatelj DUUDI-ja Pejnović bježi u Rusiju. Prodana naftna polja sva su išla Rusima. Slučajno? HDZ vjerodostojno slijedi ruske interese, a slučaj Hasanbegović je primjer kako se antifašistički lopovluk otkriva, a kada je otkriven kao i njegove namjere, ministar je proglašen fašistom. Ruski štosovi…
RUSKA KULTURNA REVOLUCIJA U REGIJI BAZIRANA NA ANTIFAŠIZMU
U hrvatskom Saboru Ivan Pernar, potpomognut od srpsko-ruskog propagandiste Malagurskog, širi mržnju prema Americi i NATO paktu, znajući da na taj način štiti prave lopove koje kontrolira Rusija, dajući im zaštitu za kontrolu prostora. Potpuno ista situaciji je u Sloveniji, koja je pak sjedište ruskog kapitala nastalog na krađi Srba ubačenih u zemlju.
Proruski diplomatski kadar iz Slovenije ubačen je u američko veleposlanstvo u Zagrebu, kako bi što više okrenuli Hrvatsku prema Rusiji, koristeći veliko neznanje i izdaju američkih interesa.
