U talijanskom dijelu Jadrana je 1358 istražnih bušotina, a u hrvatskom samo 133. Na talijanskom dijelu aktivno je više od 110 proizvodnih plinskih bušotina i 38 naftnih. U Hrvatskoj proizvodnih naftnih platformi nema, a plinskih je 38. Na istoj površini Jadrana Italija ima 15 puta veće otkrivene dokazane rezerve ugljikovodika i 5 puta veću proizvodnju.
Projekt istraživanja i eksploatacije Jadrana je stariji, započeo je još u 70-tim godinama (ili ranije). U početku treba uložiti dosta novaca, a rezultati uopće nisu sigurni, tj. uložena sredstva mogu ispasti čisti gubitak, ako se ništa ne pronađe.
Budući da INA nije imala dovoljno novca, pronašla je zainteresiranog partnera u talijanskim kompanijama. Plin u podmorju Jadrana je hrvatski, ali kad se je tek ulazilo u tu investiciju, potpisan je ugovor sa Italijom, tako da su Taljani ušli sa 50% vrijednosti investicije, a za uzvrat imaju pravo na otkup 50% tog plina, po tada ugovorenoj cijeni.
Kad bi sav plin iz Jadrana išao Hrvatskoj, uvoz nam nebi bio ni potreban, jedino dovoljno velika skladišta.
Količina proizvedenog plina u RH je bila npr. u 2007. 2892 mil., a u 2008. 2792 mil. kubičnih metara! Proizvodnja u RH je zadovoljavala preko 90% potrošnje (92,2% u 2006. i 90,5% u 2007.), ako se izuzmu efekti promjene zaliha – njihov neto učinak u 2006.-2007. je bio svega 0,7% od ukupne potrošnje, kao što je i za očekivati. Daljnja potrošnja plina nije značajno utjecala na ove brojke. Gdje je strategija?
Plin i plinski biznis izrastao na aneksima ugovora od 2000 godine, a čiji su kumovi Jurčić i Linić koštao nas je činjenice da kupujemo 3 puta skuplji plin od Talijana, naravno naš i za naše potrebe.
Strateški partner INA-e je postala kompanija MOL kojoj se ne zna vlasnička struktura. Kada je na zahtjev OMV-a Orban odbio dati taj podatak, OMV izlazi iz priče oko MOL-a. Mi smo danas partneri nečeg nepoznatog…
Kako izgledaju naše naftne veze koje odavno vode do Putina?
Plinski putovi i prodaja ruskog plina vezana je za Mogiljeviča…
Vjeruje se da Mogiljevič ima rusku, izraelsku, ukrajinsku i grčku putovnicu. U Hrvatskoj je zbog njega nastao skandal nakon što su novinari otkrili da je “zbog velikih zasluga i poslovanja” dobio i hrvatsko državljanstvo koje mu je kasnije poništeno. No, to mu sigurno nije izazvalo probleme jer je operirao s oko 20 identiteta. Vladimir Šeks je 2000. godine optužio Hrvoja Šarinića da je 1997., kao tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, omogućio kumu ruske mafije čak četiri hrvatske putovnice. Šarinić je demantirao Šeksa te razjasnio kako mu je 1997. ili 1998. Franjo Gregurić predložio da se Mogiljeviču izda hrvatska putovnica, što mu je trebalo olakšati kupnju kuće na opatijskoj rivijeri.
Tada je o tom skandalu pisao vjesnik, list sa previše detalja, s vremenom postao “nerentabilan”.
Mađarska policija i ured Interpola u Budimpešti glede Semjona Mogiljeviča službeno je sigurna samo u to da kum »Seva«, kako ga zovu Mađari, više nije u njihovoj zemlji. Mogiljevič je bio s obitelji u Budimu od 1991. godine do prije otprilike mjesec i pol dana. Bio je vlasnik i imao je interese u više mađarskih tvrtki od kojih je najveća i najpoznatija tvornica cipela »Csepel«. Policija sumnja da su sve njegove tvrtke zapravo služile samo za »pranje« novca, koji je pristizao od ruske mafije, odnosno stečen je prostitucijom i krijumčarenjem nafte iz Rusije i Ukrajine. Prije dva mjeseca Semjon Mogiljevič je prigodom gostovanja u jednoj tv-emisiji demantirao priče o svojoj tobožnjoj vezi s ruskom mafijom, rekavši da je »samo obični biznismen, kojega su tek iznimno dobro imovno stanje i splet nesretnih okolnosti povezali s podzemljem«. Dva tjedna nakon toga, zajedno s obitelji je nestao iz Mađarske. »Prije otprilike godinu i pol upravo mi je Franjo Gregurić predložio da se Mogiljeviču izda hrvatska putovnica«, izjavio je Hrvoje Šarinić u Jutarnjem listu, reagirajući na učestale napise u hrvatskom tisku o svojoj navodnoj upletenosti u skandal s izdavanjem hrvatske putovnice »najopasnijem kriminalcu na svijetu« Semijonu Mogiljeviču. Ime ruskoga mafijaša je, naime, posljednjih dana u središtu jedne od najvećih američkih afera »pranja novca«, a financijske malverzacije, koje su američki mediji već nazvali »Russiagateom«, prema posljednjim izvješćima dosegnule su nevjerojatnih 15 milijardi dolara! »U to vrijeme Mogiljevič je već imao rusku, ukrajinsku i izraelsku putovnicu. Meni je objašnjeno da Mogiljevič, kao ruski poslovni čovjek s dobrim vezama, ima namjeru uspostaviti vezu s hrvatskim gospodarstvom i složio sam se s tim da mu se izda hrvatska putovnica«, ustvrdio je Šarinić te na izravan način ipak potvrdio opravdanost sumnji u njegovu povezanost s Mogiljevičevim stjecanjem hrvatskoga državljanstva i hrvatskih putnih isprava. Naime, prije godinu dana u hrvatskim medijima se tek spekuliralo, pozivajući se na »dobro obaviještene izvore«, da iza Mogiljevičeva »prirođenja«, kako se to naziva u Zakonu o hrvatskom državljanstvu, stoje Šarinić i Gregurić. No, Šarinić je u svojem »prisjećanju« na Mogiljeviča, za koga tvrdi kako ga se »u to vrijeme normalno primalo na najvišim razinama u Hrvatskoj«, rekao da je »imao razgovore i u Ministarstvu gospodarstva te da je s Plivom razgovarao o ugovoru za 1000 tona dječje hrane, od čega je jedna pošiljka bila realizirana, ali je cijeli posao propao kada se počelo istraživati kakve su to djelatnosti kojim se Mogiljevič zapravo bavi«. U Plivi, međutim, odlučno demantiraju bilo kakvu poslovnu povezanost »s gospodinom Mogiljevičem«. Ministar gospodarstva Nenad Porges, u četvrtak je cijeli dan bio zauzet sastancima u Vladi i u svome ministarstvu te, prema riječima svoje šefice kabineta Marine Burul-Šir, »nije imao vremena« za odgovor na Šarinićeve tvrdnje. Franjo Gregurić, koji je, prema riječima svoje tajnice, »odsutan iz Zagreba«, u četvrtak se cijeli dan nije javljao u svoj ured te mu nije ni mogao biti proslijeđen Vjesnikov upit o »slučaju Mogiljevič«. Hrvoju Šariniću, pak, na njegov samoborski telefonski broj uporno se javlja signal telefaxa. Dok se u Hrvatskoj svi potencijalni akteri u priči s izdavanjem hrvatske putovnice Semijonu Mogiljeviču »skrivaju« ili, pak, priznavanjem svoga sudjelovanja u cijelom »slučaju«, nastoje smanjiti težinu svoje odgovornosti, nadopunjavajući popis drugim imenima, u SAD-u opravdano raste strah da je »pranje« velike količine dolara »progledavano kroz prste« potpredsjednika Ala Gorea. Mnogi u Washingtonu drže da je Al Gore morao znati da CIA i FBI već nekoliko godina slijede tragove ruskoga kriminala i sprege s vlastima. Američka javnost opravdano se pita što je Gore s tim u svezi poduzeo, zbog čega mu se ozbiljno drma kandidatura za predsjednika SAD-a. Američki, britanski i ruski pravni savjetnici u posljednjem broju američkog dnevnika USA Today, otkrivajući da je »pranje novca« obavljano i kroz još jednu banku – Republic National Bank – smatraju da je »oprani novac« najvjerojatnije dio financijske pomoći koju je od 1992. godine Međunarodni monetarni fond dodijelio Rusiji u iznosu 20 milijardi dolara s namjerom »ozdravljenja posrnuloga ruskoga gospodarstva«. Zlobnici već nagađaju da se novac koji je Zapad dao Rusiji kao pomoć, sumnjivim kanalima vratio odakle je i došao.-piše Vjesnik devedesetih…
NAFTA?
Naša nalazišta u Hrvatskoj koja su procijenjena na preko milijun tona, nalaze se na područjima koja su bila okupirana od četnika kao što su Đeletovci. Đeletovci su davali milijun tona nafte, a to je samo jedno nalazište. Međutim, to nitko nije obnavljao. Prvo su četnici Đeletovce koristili i eksploatirali naftu na najprimitivniji način, prema tome, to su nalazišta koja su devastirana i u koja treba ulagati. Tu je najveći propust MOL-a; nisu ulagali u nalazišta, nije se crpila nafta onako kako kako Bog zapovijeda i nisu modernizirane rafinerije. A što se tržišta tiče, MOL je preuzeo Bosnu, Hrvatsku, Sloveniju, Albaniju i Srbiju, bivša tržišta INA-e. Praktički INA više nema ni malo prodajno tržište ni trgovinu na veliko.
Zoltán Áldott imenovan je predsjednikom Uprave Ina, d.d. 1. travnja 2010, za njegovo uništavanje INA-e dobio je na dar stan od 250 000 eura za komforan život sa ljubavnicom.
Martina Dalić je prvi put u vladu došla u mandatu J. Kosor, zato što je prešla iz Partner banke na manju plaću, Kosor i Dalić su osigurali smještaj supruga Nike Dalića u INA-u, na plaću od oko 10 000 eura MJESEČNO. Poprilično veća nadoknada štete, kako bi pokrio muž domoljubnu odluku žene, da služi domovini na nižem položaju i nižoj plaći. Prema našem izvoru Niko Dalić je bio sitni šefić po funkciji, ali vrlo bitan šefić za odobravnje molovih prohtjeva. Potpisivao je što je god trebalo u korist MOL-a. Danas mu je plaća prepolovljena i ima samo jadnih 5000 eura. Martina Dalić se u medijima veliča kao velika stručnjakinja, a iz ovoga slučaja se vidi kako ona spašava vladu, smatra se je upravo zato ponovo ušla u vladu Plenkovića, kako bi Gregorić imao osigurane bokove…
Platneni lutak Plenković je u raljama istih ljudi.
HOP
