Bezbednosno informativna agencija (BIA), proživljava svoje najteže dane. Direktor Aleksandar Đorđević se sprema da napusti brod koji tone. Uspio je zgrnuti milijune eura, i sada se povlači na rezervni položaj.
Ispunio je plan da za specijalnog tužitelja za organizirani kriminal dovede svojeg bliskog rođaka iz Čačka, odvjetnika Mladena Nenadića. Njegovi suradnici su se toliko osilili, da je jednog od njih nedavno morao smijeniti, jer kada je ušao u njegovu kancelariju, načelnik je držao noge na stolu. Nije ga htio ni pozdraviti.
major Goran Mitrović
Agencijom upravlja organizirana kriminalna grupa, koja je gora od svake talijanske ili čikaške mafije. A, na čelu te hobotnice su Rada Selaković, načelnica logistike i Zoran Stanić, zvani ZIS, načelnik VII Uprave, koja se bavi i prisluškivanjem i posebnom provjerom građana.
Nju je ZIS pretvorio u privatno poduzeće. Servisira voždovačku i rakovičku kriminalnu grupu, podacima koji su im potrebni, i to za veliki novac! Pomaže mu u tome Rada Selaković, koja je bila bliska suradnica odbjeglog tajkuna Danka Đunića, i toliko se osilila da nogom može otvoriti vrata kod šizofrenog Aleksandra Vučića.
Po njenom nalogu, nakon što je TV Pink objavio da je na spisku za uhićenje u novogodišnoj pokazanoj vežbi “Rezač“ i Danko Đunić, tužitelj je njegovo ime izostavio sa spiska za uhićenje!
BIA po nalogu Zorana Stanića i Rade Selaković danonoćno motri predsjednika Nikolića, članove njegovog kabineta i članove obitelji, o čemu redovno obavještavaju i Vučića, ali samo u mjeri u kojoj njih dvoje ocijene da imaju od toga koristi.
Jer, Vođi je važno da mu ZIS dostavlja izvještaje o njegovim političkim protivnicima, a on može raditi što želi. Po svemu sudeći, iza njih dvoje bit će i mnogo krvi…
U igru je uključen i načelnik operative Jovo Drobnjaković, koji je osobno izveo akciju u kojoj je skoro likvidirana službenica Ministarstva vanjskih poslova Srbije, koja je otkrila pljačku od oko pola milijuna dolara u Ambasadi Srbije u Washingtonu. Taj novac su Selakovićeva i ZIS željeli upotrijebiti na korumpiranje srpskih diplomata, koje bi potom CIA ucjenjivala.
Naime, službenicu MIP-a, koju su službenici BIA pratili do mjesta nesreće, udario je Jovo Drobnjaković službenim automobilom koji koristi Rada Selaković. Tijekom te akcije, službenici BIA-e su stalno izvještavali Drobnjakovića o maršruti njenog kretanja.
Ona je teško povrijeđena, sa prijelomom kičme, i nalazi se u bolnici, u koritu, nepokretna. Slučajno je preživjela. BIA je zataškala ovaj težak udes, koji je, ustvari, bio umišljajni pokušaj ubojstva. Protiv Drobnajkovića nije još podnijeta ni kaznena prijava.
Selakovićeva i ZIS, stvorili su parapolicijsku organizaciju, od osuđivanih osoba, koja ima zadatak da likvidira one koje Vučić označi kao nepodobne!
Može se očekivati da akcija počne prvih dana proljeća. Političke likvidacije vršit će pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice SAJ, čiji komandant je javni suradnik američke CIA-e koji je svojevremeno bio transporter droge za pokojnog narko-bosa, Dušana Spasojevića, o čemu je svjedočio, pred specijalnim tužiteljstvom Dejan Milenković Bagzi, opisujući svoja neposredna saznanja.
O kakvim osobama je riječ govori i njihovo ponašanje na komemoraciji poginulim radnicima BIA, krajem rujna prošle godine. Troje službenika je poginulo u prometnoj nesreći 25. rujna prošle godine. Do stravične nesreće je došlo na magistralnom putu Pojate-Kraljevo, kod crkvice u Čitluku, kada je automobil “fiat punto” prilikom pretjecanja podletio pod šleper prijepoljskih registracija. Selakovićeva, ZIS i njihova kamarila sjedili su u njenom kabinetu i jeli odojak, dok je u hodniku trajala komemoracija.
ZIS je prije nekoliko godina, nakon nesreće koju je skrivio, jurio vozača GSP-a kojeg je želio ubiti. Nije poslan na ciljani zdravstveni pregled. Netko je to sprečio.
Akcija, zbog koje se, po svemu sudeći, Đorđević na vrijeme povlači je zamišljena od strane jedne strane službe sigurnosti. Selakovićeva i ZIS su popisali političare i “biznismene“ koji su zgrnuli ogroman novac. Njima nude da za njih iznesu novac na inozemne račune, uz obrazloženje da u Srbiji više nije sigurno, i da se “ne zna dokle će Vučić još vladati…”.
Novac će im iznijeti u strane banke, uz malu proviziju, a potom ta strana služba namjerava novac pokupiti sa njihovih računa, i prebaciti u svoje fondove. Njima nema tko onda pružiti zaštitu. Tako bi Vučić ostao bez novca svojih suradnika, koji, kako on to planira, treba da financirati njegovu vladavinu.
Na spisku žrtava je i većina članova Vučićeve familije.
Hobotnica iz BIA opisuje Vučićevog brata Andreja kao teškog narkomana, kojem treba uzeti sav novac koji je opljačkao.
Ova akcija BIA bi se mogla smatrati i patriotskom, kad bi bila riječ o novcu koji bi bio vraćen Srbiji, a ne da ode u fondove američke tajne službe.
Treba napomenuti da su i regionalni centri i Centri BIA u većim gradovima Srbije, prerasli u prave gangsterske organizacije.
Tko je načelnica logistike Rada Selaković?
Načelnica logistike u Bezbedonosno-
Prije dolaska u Agenciju, gospođa Selaković je radila u jednom društvenom poduzeću, u kojem je izvršila pronevjeru!
Ministar pravde Nikola Selaković, spasio je rođakinju Radu od uhićenja, napravljen je lažni poligrafski nalaz, i bez sigurnosne provjere zaposlena je u Bezbedonosno-informativnoj agenciji, sa velikim utjecajem. Radila je i u Institutu za ekonomske studije Danka Đunića i Aleksandra Vlahovića.
Gospođa Selaković troši koliko hoće, a namjerava se preseliti u Sjedinjene Američke Države, gdje Selakovići imaju imovinu. Njena kćerka je putovala u SAD, da se tamo privikava. Kojim podacima gospođa Selaković kupuje američku useljeničku vizu?
Je li moguće da načelnica u Agenciji i dalje rukovodi, iako javno najavljuje svoje iseljenje iz ove zemlje?
Izgleda da je sve moguće. Jednom prilikom Selaković je tražila otpuštanje čak pet prvih ljudi iz službe. Aleksandar Vučić je u prvi tren odbio takav prijedlog, za koji se zalagao i njegov mladoumni ministar pravde Nikola Selaković. Ipak, načelnik beogradskog Centra je kasnije smijenjen, jer je Boris Tadić tražio od Aleksandra Vučića da njegovi ljudi preuzmu ovaj najosjetliiviji dio službe, prijeteći mu dokazima koliko je plaćao Vučića i njegove, dok su bili u opoziciji.
Trojica prvih ljudi Centra su imenovanjem na ključne funkcije, zaprepastili zaposlene. Za jednog se zna da je aktivni suradnik Hrvatske obavještajne službe, a druga dvojica su kriminalni kadrovi iz bivše Demokratske stranke, a danas Tadićeve partije.
Beogradski centar BIA, izdao je više od 50 osobnih karti “suradnicima“ Službe, mada značke Agencije mogu imati samo stalno zaposleni u BIA, na operativnim poslovima, prema utvrđenoj sistematizaciji.
Dakle, ovi “suradnici“ u BIA rade po ugovoru o djelu! Tako se pokriva njihovo putovanje u Hrvatsku i otvoreno špijuniranje, a oni u podzemlju prikupljaju podatke o tajkunima, viđenijim članovima mafije.
Posebnu opasnost po BIA predstavlja odjeljenje koje se bavi “suzbijanjem krijumčarenja narkotika“. U njemu već cijelo desetljeće postoje dva klana, koja su međusobno suprotstavljena, ali su se, zbog čuvanja pozicija uspjeli pomiriti. Sada zajednički osiguravaju transporte narkotika kroz Srbiju za Europu, preko Hrvatske, Mađarske i Rumunjske.
Nekada je to Služba radila, kao državni posao, čime se bave skoro sve sigurnosne službe na svijetu, ali sada službenici iz narkotika preuzimaju domaće tržište. Distribuiraju drogu političarima, javnim osobama, koje potom snimaju i ucjenjuju.
U najvećoj mjeri su iz posla istisnuli policiju, koja je skoro dva desetljeća držala domaće narko tržište, jer je suzbijanje krijumčarenja narkotika i njihova distribucija u nadležnosti kriminalističke policije.
Službenici BIA koji rade na suzbijanju rasturanja narkotika imaju operativnu sposobnost, tehniku i ovlasti, uglavnom ih zloupotrebljavaju, baveći se trgovinom informacijama narko bosovima, tajkunima i strancima.
Albanska mafija ima povlaštenu cijenu kod ovih službenika Agencije. Prema podacima Obavještajne uprave, desetorica službenika Agencije iz ovog odjeljenja imaju kuće u SAD-u i Švicarskoj! Oni su posao razvili i po skoro svim gradovima u Srbiji.
Direktori mnogih tajnih službi su, uglavnom, političke ličnosti. Ali, zamjenici direktora i načelnici u Službi su obavezno iskusni operativci, koji su cijeli radnik vijek proveli u “firmi“.
BIA i mafija na istom zadatku
Centar BIA-e u Novom Sadu već neko vrijeme pretvorio se u privatnu družbu načelnika Centra, njegovog zamjenika i zaposlenog Bore Švonje sa ljudima iz vrha vlasti, koji su sumnjive kriminalne prošlosti i pravilno raspoređeni po svim partijama.
Načelnik BIA – Centra Novi Sad je Vasiljević, rodom je iz Krupnja, a zamjenik mu je Vesić. Bora Švonja, šef u BIA iz Novog Sada je iz Osijeka, gde su mu donedavno živjeli otac i majka, a sestra njegova i danas živi u Osijeku, i udana je za visokog fukcionera HDZ-a.
Kakva je njegova podobnost, ako se ne zna da li je (a, pretpostavlja se da nije!) završio ni srednju školu. Zna se samo da je kupio diplomu nekakvog privatnog fakulteta.
Pomenuto društvo zajedno sa Dušanom Bajatovićem, Milošem Vučevićem (
Svakog dana se već od 13 sati, pa i kasnije, sastaju u poluzatvorenim restoranima i hotelima grada Novog Sada, i na mjestima po Fruškoj gori (restoran Pošte, Elektrodistribucije..), Irigu i Vrdniku, do ranih jutarnjih sati, planirajući razne spletke i svoje strategije, u obilju dobre hrane, alkohola, droge, pederluka i muzike…
BIA se srozala do neslućenih razmjera, privatno se koriste uređaji za prisluškivanje neprijatelja i provjeru svojih prijatelja, kako bi se osiguralo efikasnije poslovanje spomenutog kruga.
U BIA je od skoro Igor Bečić zaposlio svog brata po ocu. U tom društvu često borave i neke suci iz Novog Sada, kao i ljudi iz tužilteljstva, i direktori svih javnih poduzeća iz Novog Sada, u kojima još ima ponešto novca.
Polupijani i mamurni odlaze na posao, a posao im počinje u prijepodnevnim satima uz jutarnje pijenje kafe u Flying Dutchmanu, Karmi, DeGustu, Vremeplovu, sve sjedeći sa navedenom mafijom.
Otac Miloša Vučevića, Zoran Vučević, vjenčani je kum sa izvjesnim Janom Žiškom, koji je u svojoj privatnoj karijeri do sada otvorio i zatvorio 37 poduzeća, koja su se mahom bavila prijevarom građana Vojvodine i privrede Vojvodine, a od tih 37 poduzeća, pet je bilo otvoreno na ime Zorana Vučevića!
Najveću štetu državi i stanovništvu nanjelo je njegovo poduzeće “Š-komerc”, koje je 90-ih godina kao banka napravilo piramidalnu pljačku 184.000 Vojvođana, i tom prilikom opljačkalo od građanstva stotine milijuna maraka. Zoran je svom dobrom prijatelju rekao da je u vrijeme predizborne kampanje Aleksandru Vučiću dao 500.000 eura, kako bi njegov sin preuzeo partiju od Igora Mirovića i postao gradonačelnik.
Poslije izbora, Miloš Vučević je opljačkao i ogromnu svotu novca od velikih privrednika grada Novog Sada i direktora javnih poduzeća, gdje je novca bilo u toj mjeri da se njegov otac Zoran uplašio da mu je sin pogubio smjer, i da je nezasitan u pljački, tako neko vrijeme nisu bili u komunikaciji.
Miloš Vučević je prije četiri mjeseca postavio Dejana Mandića iz financija grada za direktora ZIG-a, iz razloga što planiraju da oplode do tada opljačkan novac kroz buduće investicije izgradnje zgrada u Novom Sadu, i njih dvojica preko novootvorenih firmi, kao i preko firme Vučevićeve doskorašnje ljubavnice Ivane Kulaš, grade nekoliko zgrada u Novom Sadu, za sebe i svoj račun.
Vučević je direktora ZIG-a Višnjića smjenio iz razloga što je on sam tražio novac od novosadskih građevinskih poduzeća, preko dogovora njih i Vučevića. Potpuno kriminalizirani, doktor Aleksandar Bata Milovančev, preko poduzeća svoje žene Mire Ač, prodaje Bajatoviću cijevi za plinifikaciju vojvođanskih mjesta po napuhanim cijenama.
Bečić, Vučević i Mandić preko izvjesnog gospodina Zbiljića su izvršili pritisak na Ružicu Đinđić koja je neposredno pred pad Borisa Tadića kupila firmu Južna Bačka, kao sastavni dio Elektrovojvodine, da Zbiljiću proda paket dionica u toj firmi, ili će je oni uhititi, što je i učinila.
Jorgovanka Tabaković pustila je Zbiljiću kredit od 700.000 eura, i on je u APR-u imenovan kao dioničar Južne Bačke, a ostala trojica su dobila po Škodu Super B, i izvlače novce iz pomenute firme.
Dejan Mandić je devedesetih godina bio predsjednik mladih SPS-ovaca u Subotici, uz puno intervencija je završio ekonomski fakultet i zaposlio se u PU Novog Sada -Odjeljenju za gospodarski kriminal.
Odmah potom stupio je u kontakt sa novosadskim mafijašima, vežući se sa njima. Dolazio je tobože u kontrolu PP Vuković iz Veternika, jer je ta firma primala novac za žiralno prodavanje njemačkih maraka.
Poslije uplate novca na PP Vuković, firma uplatitelj je bila obaviještena da su došli inspektori za gospodarski kriminal, i da će biti otkriveni, te je PP Vuković umjesto maraka ljudima uvaljivao svoje ulje, izuzetno loše kvalitete.
Odmah potom Dejan Mandić među prvima je na licitaciji kupio građevinsku firmu uTemerinu, ucjenjujući ljude kao inspektor za gospodarski kriminal, za 50.000 maraka, u kojoj je odmah otpustio nekoliko desetina zaposlenih radnika, a imovinu rasprodao.
To je odradio preko Agencije za prodaju državnih poduzeća u Novom Sadu, tako što je došao u tobožnju kontrolu u tu agenciju. Dejanov osobni prijatelj bio je i Darko Šarić, kod koga je Dejan zaposlio rođenu sestru svoje žene, koja je bila glavna domaćica u rezidenciji na Tatarskom brdu, a njen muž je bio u osiguranju te vile.
Dejan Mandić je odmah potom otvorio bolnicu za liječenje narkomana na izlazu iz Novog Sada u vili od nekoliko katova, zajedno sa Darkom Šarićem. Nakon toga, postaje savjetnik generalnog direktora Tržnice Novi Sad, u kojoj je opljačkao oko 600.000 eura!
Dejan Mandić je promijenio više partija, bio je član: KPJ, SPS, Nova Srbija, DSS i na kraju SNS. U svom vlasništvu posjeduje nekoliko stanova i kuću u Novom Sadu, kao i moderan kafić na Somborskom bulevaru.
Dejan Mandić je sa izvjesnim n
Poslije svega Bajatović, kao najmoćniji čovjek ove priče, poklonio je oko 150.000 eura Centru BIA-e u Novom Sadu, koji su za taj novac izgradili SPA centar sa teretanom i saunom. Koliko novca je još bilo u igri, to se ne zna.
Uoči Nove godine održana je proslava u organizaciji Petra Matijevića, u njegovom restoranu Ribarac. Prisustvovali su i načelnik BIA – Centar Novi Sad i njegov zamjenik. Cijelo vrijeme su se grlili sa Zoranom Šćepanovićem predsjednikom Upravnog odbora FK Vojvodina, koji je dan kasnije uhićen u čuvenoj Vučićevoj pokaznoj vježbi masovnog hapšenja.
Gradonačelnik Vučević je u emotivnoj vezi i sa Oliverom Simović, koja je radila u gradskoj upravi, a sada radi u ZIG-u. Zbog nje je smijenjen Višnjić bivši direktor, jer nije znao da je ona u vezi i sa njim i sa Vučevićem. Oliverina sestra radi u hotelu Elektrovojvodine na Fruškoj Gori, kao šef. Ivana Kulaš je bivša ljubav. Ona je izvršni direktor u ZIG-u.
Gradonačelnik je, takođe, na taštino ime kupio i automobil marke Nisan Kaškaji.
Zgrade u kojima se nalaze i stanovi Igora Bečića i Vladimira Vrbaškog od po 560 kvadrata, zidao je tajkun Vojislav Gajić i njegova mafijaška firma Aleksandar gradnja. Stanovi se, inače, nalaze u ulici Bulevar oslobođenja u Novom Sadu. Vrbaški je kupio i stan u Beogradu i kući na Floridi (SAD) poslaniku SNS-a Zoranu Babiću.
Geto Srbija
HOP