BAKIR ŽIVKOVIĆ ALIJAS IZETBEGOVIĆ SLUGA ALEKSANDRA VUČIĆA U SVOME KOŠMARNOM SRPSKOM SNU SLUGA, A NA JAVI OD SRPSKOGA ROBA BAKETA IZ NJEGOVOGA OSOBNOGA USNULOG SRPSKOGA SNA NE BIVA NIKAD STVARNI BOŠNJAČKI GOSPODAR NA JAVI
Još je Bakir mali kao onaj filmski junak pohabane srpske serije, prezimenjak mu Živković, Bane Bumbar iz komada Srđana Karanovića i srpskoga katolika Rajka Grlića, a kad poraste Bakir Srbi i bošnjačke posrbice nazvat će ga Bake, jer posrbljeni muslimani poput Bakira Izetbegovića vole dahćući jezikom i oponašajući onomatopejom lavež srbijanskoga gazde Vučića, mašući još i sarajevskim repom pred beogradskim gazdom, sebe nazivati nadimcima koji završavaju kao i srbijanski na “ke”. Kad bi se Bakir istinski osjećao Hrvatom islamske vjere, a ne Srbinom muhamedancem, onda bismo ga zvali ne smederevski Bake, nego recimo Bakonja fra Brne po uzoru na junaka romana hrvatskoga pravoslavca Sime Matavulja. Tako one muslimanske Sarajlije kojima je Bakir Izetbegović idol i sami zadivljeni srbijanskim načinom života, na svojim portalima njega od milja zovu Bake, jer ih kolektivno kao srbijanske dupelisce i člankolisce. Sve to najviše podsjeća na one srbijanske prostake i primitivce, njima sarajevskim muslimanima, vječito opsjednutim i doživotno oboljelim od neuzvraćene srbijanske ljubavi srbijanskog ofucanog mangupluka i oskudnog smisla za humor kojem se mogu smijati jedino glupi Bosanci i još gluplji Šumadinci, nadijevajući još ljudima po Srbiji u Beogradu, evo sad i usred Bosne u Sarajevu nadimke, primjerice iz šopskih i torlačkih krajeva posbrljenog bugarskog juga Srbije. Što zna srbijanski i bosanski primitivizam što je to dozirani minimalizam, makar i u humoru. Kad se mogu smijati umobolnim vicevima ranga uvrede ljudske inteligencije razine jednoga neobrazovanog glupaka Neleta – kreleta Karajlića ili gledati još gluplje filmove plaćene srpske budale Emira Nemanje Kusturice, onda nije ni čudo da se i Bosanci i Srbijanci smiju maloumnicima tipa mentalno zaostalih likova poput Partizanovog ostarjelog fana Miše Tumbasa ili još jednog isto tako zvaničnog retarda što slobodno šeće ulicama Beograda, a odaziva se na ime Žika Obretković. Smijati se zvanično i javno znanim bolesnim ljudima i duševnim bolesnicima na slobodi kakvi su desetljećima i gotovo cijeli svoj život spomenuti Tumbas i Obretković samo pokazuje stupanj potonuća jednoga naroda i duboki duhovni glib cijele jedne sredine. Srbi su osamdesetih u graskom parku na beogradskom Tašmajdanu pronalazili skrivenom kamerom neke mentole i debile koji su se bez razloga i povoda, samo zato što ih snima kamera i gleda televizija, kao ludi na brašnu kikotali, radili od sebe samih idiote, “ispijajući” pred kamerom i ispod postavljenog šatora nasred parka Tašmajdan, vodu iz zavrnute slavine, netom donijete iz gvožđare i iz koje nije mogla potjeći ni kap vode, jer nije ni bila nigdje prikačena, nego je slavina visila u zraku. Isti taj debil s preko pedeset ljeta lupao se pod šatorom u parku po glavi, po trbuhu, plazio jezik pred prolaznicima, skidao se do pasa gol pred prolaznicima, samo zato što je znao da ga snima TV kamera i Srbi su se takvom idiotu smijali za novogodišnju noć sredinoim osamdeseth. Iste takve debile Nele Karajlić je za svojih sarajevskih dana pronalazio u osamdesetih i u Sarajevu i onda to u kadru sa “Zabranjenim pušenjem” snimao nenormalne ljude, koji pokušavaju pod svaku cijenu iščupati iz vrata auta zaglavljenu dolarsku novčanicu. I opet je u prvom planu bila skrivena kamera. I to je prikazivano u sarajevskom novogodišnjem programu osamdesetih, kao i ona kretenska scena s poremećenim ljudima u tašmajdanskom parku u Beogradu. Podsmjavanje i izvrgavanje ruglu oboljelih i umno zaostalih ljudi, koje tako vješto pronalazi oko novogodišnje kamere na ulicama Beograda i Sarajeva, samo za sebe svjedoči o nedostatku ljudske empatije, elementarnog suosjećanja sa spomenutim ljudima ometenim u razvoju i stasavanju u normalne ličnosti, a o pomanjaknju bilo kakvog smisla za humor tako prostih i nekulturnih ljudi suvišno je i govoriti. Ne mogu glupi ljudi biti duhoviti, sem ako netko Karajlića i Kusturicu nije iz zezanja u nekom društvu ubijedio da su tobože duhoviti, a oni glupaci to shvatili ozbiljno i zalutali u zonu kvazi umjetnosti. Ako im je to vrhunac humora, a oni i jedni i drugi misle da jest, nije ni čudo da se samo Bosanci i Šumadinci tome mogu smijati i nitko osim njih. I zato su i Karajlić i Kusturica iz jedne rupe lako našli skrovište u drugoj rupi, koja gaji u nedostatku bilo kakvog ljudskog smisla za humor, njegovu nakaradnu zamjenu u vidu izrugivanja ljudskim slabistima i manama, kako fizičkim, tako i umnim. To nije humor Beograda i Sarajeva, nego jad i bijeda onih što u oba grada to mogu puštati još od dalekih osamdesetih pa sve do danas kao reprezentativni primjer njihovog smisla za šalu, kojoj se jedino sami smiju. Svi drugi ih razumiju uz tugu i bol, kao i nevina i nedužna djeca u jednom srpskom partizanskom filmu kad legendarni glumac Danilo Bata Stojković,komunjarski, poslijeratni direktor i staljinist maltretira malu djecu u školi urođenim srpskim nedostatkom za humor i priča vic u kojem srbijanski gedža nadlukavljuje u Amerikanca i Rusa i Engleza i Francuza, a Nijemac mu i nije u vicu, jer ga je kao na filmu, Srbin poslao u ropotarnicu povijesti. I kad se nitko ne nasmije, nego sva djeca u razredu briznu u plač, onda dolazi replika isto tako slavnog glumca Dragana Nikolića, ideološkog neistomišljenika partizanskoga direktora škole, kojega on radi svoje egzistencije mora trpjeti, ali mu na njegovo iživljavanje nad djecom uz direkotorovu opasku: “Što se ne smijete, vidite kako se ja smijem i kezim, baš je smiješno, hahaha… učitelj u liku Nikolića mirno odgovara i direktoru i jdeci: “Djeco, idemo dalje.” Eto, pokojni vječni borac protiv srpskog primitivizma Danilo Bata Stojković odlično je glumio komunističke tiranine, premda je komunizam u privatnome životu mrzio iz dna duše. To je pravi glumac na kazališnim daskama i na filmskome platnu. U takvoj žabokrečini i društvenom talogu, nije ni čudo da Srbe može impresionirati Živković – Izetbegović, kojega muslimanske čitateljske posrbice s promuslimanskog i prosrpskog glavnog internetskog news portala u Sarajevu od milja zovu nimalo slučajno srbijanskim nadimkom. Pa, ne očekujete valjda da ga posrbljeni i pogrbljeni sarajevski muslimani nazovu kako spomenuh gore Bakonja fra Brne? Jer kad bi tako bilo, onda ti posrbljeni i pogrbljeni sarajevski muslimani ne bi i danas na tome portalu veličali Zvezdu i Partizan, a pljuvali po Dinamu i Hajduku. Samo, ljubav im je jednosmjerna, jer iz Beograda ka Sarajevu povratne ljubavi nema. Sarajlije su toliko glupe i reterdirane da bi se sutra ponovno politički prostituisali i propederisali sa estradnim i političkim srbijanskim šljamom, samo ako njihovog kućnog ljubimca Baketa njegov gazda Vučić još jednom izvede na ručak na Kalemegdansku terasu i odigraju šahovsku partiju, u kojoj neće izgubiti ni jedan, ni drugi, nego samo onaj suvišni treći promatrač igre njih dvojice, a to je njihov kalemegradski drug Dragan Čović. Kako ono reče u napadu umjetne srpske duhovitosti četnik Vuk Drašković. Gdje su dovoljna dvojica, a gdje trojica igrača, u pokeru ili u preferansu? Očito je Dragan Čović loš kartaroš kad se s njima upustio u igru i u igre, a ne poznaje dobro ni pravila igre koje igra s njima u zajedničkom kolu.
Tako i u Stankovićevoj Koštani postoji lik po nadimku Mitke, pa kod Stevana Sremca Ivke… Onda, Toške, Batke, Vaske, Jovke… Dojmi se čovjeku kao da su Srbi i duhovno posorbljeni Bošnjaci tipa Izetbegovića, Kurtćehajića, Radončića, Ganića, Suljagića, Bajrovića, Lagiumdžije… a najveći dio njih korijenima od doseljenih srbijanskih muslimana na tlo hrvatske Bosne, s kojom nemaju ništa zajedničko kao potomci srbijanskih muslimana, zbilja zalutali u neki bugarski grad poput Sofije ili Plovdiva, ili recimo odlutali u makedonsko Skoplje, pa jedni druge nazivaju bugarskim i makedonsim nadimcima, umjesto bosanski i hrvatskim odale potječu. Tuđe im je milije i slađe. I onaj razbojnik Samir Kaplan iz Stoca je dobio medijski nadimak Samke, opet probugraski i prosrbijanski nadimak. Doduše, bougumilska hereza, na koju se lažno pozivaju potomci negdašnjih katolika, a sadašnjih muslimana iz Bosne stigla je iz pravoslavne Bugarske diljem Balkana u doba bugarske državne ekspanzije. Zato je i onaj muslimanski glumac iz serije “Lud, zbunjen, normalan”, opet po imenu Samir postao srpsko – muslimanski Samke. Kad Srbi nekoga čovjeka oslove nadimkom s posljednja dva probugarska slova i svršetkom “ke, ” obično time izražavaju divljenje prevarantskome, podvaladžijskom, lopovksom i lažljivom duhu onoga što ga oslovljavaju kao Samke Kaplan ili Bake Živković – Izetbegović. I time hoće reći da je takav tip zreo za njihovu razinu pokvarenosti, dajući mu znak da je dobrodošao u društvo. Ne može svatko od Srba ili posrbica imati južnisrbijanski, torlačko – šopski ili makednonsko – bugarski nadimak sa svršetkom na “ke.” To je izraz najdublje srbijanske počasti onome koga tako nazivaju, ili kao sebi ravnoga, što je mnogo češće i uobičajeno ili posrpdno nektome tko se kao Bake Živković Izetbegović nameće silom Srbijancima, a oni ga kao krpu odbacuju iz svoga društva. No, on će im se i dalje dječački nametati. I dalje će napadati Dodika, a braniti i slaviti Vučića, jer iskompoleksirane i frustrirane Sarajlije tipa Živkovića – Izetbegovića u svakome mangupu s beogradskom asfalta poput uličara Vučića, koji sam sebe predstavlja lažnim mangupom i još lažnijim šmekerom, kao uzvišenom i otmjenom vrstom mangupa, barem u izričaju, vide svoje idole i životne učitelje. Beograđani Sarajlije nikad nisu smatrali sebi ravnima ni u čemu, samo glupe Sarajlije to ne žele vidjeti. Ni tone srpskih bombi nisu ih dozvale pameti i objasnile im jednostranost njihove fascinacije Beogradom i Srbijom u cjelini. Ako bi mladi Pernar i Sinčić nastavili i dalje dosadašnim putem, nije nemoguće, da ih Srbijanci od milja prozovu recimo Perke i Sinke, a to bi im bila najveća i vrhunska potvrda da su jednom i zauvijek prihvaćeni od strane Srbijanaca. Jer, Srbijanci nadimke sa famoznim “ke” na kraju daju samo onima koje procijene kvarnim do srži na njihovom nivou i time im stave do znanja da ih smatraju sličnim samim sebi. Nema u miljeu srbijanskoga mangupluka većega priznanja nekoj novopridošloj domaćoj ili barabi i bitangi sa strane od davanja nadimka s onom bugaršticom iz izvornog bugarskog jezika i takvih nadimaka po Bugarskoj lokalnim mangupima po Sofiji i Plovdivu s prepoznatljivim “ke” na kraju riječi.
Da se slučajno poludjeli bolesnik Vučić ( a zamislite nitko ga još za divno čudo kao dokzanog i prokazanog ološa nije nazvao u Srbiji primjerice Vučke ), ne naljuti na svoga roba Baketa, pa mu počne tepati u stilu nekoga Tute Bugarina iz Sofije:
“Ti si moj Pomak ( se velikim “p”). I da se nisu maknuo Bake, zvani Pomak, odavde dok ti ja iz Beograda ne naredim da u Sarajevu sunce može i smije da izalzi i zalazi? Je li ti jasno Pomak? I jesi li poslušao moju naredbu da i dalje uspješno sa Seferom ( Sretenom ) Halilovićem zamlaćuješ lažima naivni svijet kako ćete vi Bošnjaci napasti vojno Dodika i Srbe u Banjaluci dok mi Srbi i vi Bošnjaci s Rusima i Turcima ustvari planiramo istjerati Hrvate iz Bosne i to zajedničkim snagama! Tko je još toliko naivan i blentav vjerovati da bi naš Srbin muhamednaske vjere Sreten Halilović udario na nas Srbe istinski, kad i ja i ti znamo da Sefer – Sreten Halilović u Francuskoj i Grčkoj zajedno s Markom Miloševićem drži lanac diskoteka i privatno se druže. Nismo uspjeli od 1992 – 1995, ali ćemo pokušati opet, a oni naivni, lakovjerni i lakomisleni glasovali s vama našim vjernim slugeranjama da, kao “odvojite” BiH od Srboslavije? Da su znali tada da smo mi i tad i sad u savezu, ne bi ni tad glasovali u korist svoje štete. Oni su mali Nijemci, vi ste mali Turci, a mi smo mali Rusi. Je li Bake, je li ti mene slušaš, bre, pažljivo, ili da ti odvalim jednu šamarčinu jer pričam otvorenom prozoru i praznom zidu? Je si li ti Bake lud ili ti noge smrde, pa zato ne možemo nazuti iste cipele, baš one kojima smo vas mi srpski četnici cipelarili u ratu po vašim glavurdama? I još ti nije očvrsnula glava? Samo jedno ti priznam Bake i kad nemaš u glavi sve kvake ( s malim “k”). Dobro izigravaš mladoga majmuna pred svijetom, te ako ostvariš naš srbijansko – bošnjački plan iz 1992. do kraja da u miru iseliš iz Bosne preostale Hrvate u Hrvatsku, onda raspisuj Bake zvani Pomak, novi referendum uz pomoć Putina i Erdogana o priključenju cijele Bosne i Hercegovine Srbiji. Pa, to nam je oduvijek i bila zajednička želja, je li tako, moj vjerni slinavko Pomak, do najveće naše zajedničke srpsko – bošnjačke prijevare cijeloga svijeta smo samo na korak! Hrvati glasovali s vama za samostalnu Bosnu 1992. a nisu slutili što su Milošević i tvoj rahmetli babo Alija dogovorili. U ratu iselimo pola Hrvata združenim snagama iz Bosne, a drugi dio u miru proglasimo zajedno kolektivnim zločincima, pa će onda ostali sami otići. Sad im je jasno da su glasovali za Bosnu, da bismo ih mi lukavci Srbi i Bošnjaci zajedno otjerali, dio u ratu, drugi dio u miru. Moram javiti Dodiku u Banjaluci da ti dostavi još na stotine i ako treba i tisuće, što tisuće, milijune, “jok,” “more,” “bre” optužnica, pa da svi mali Nijemci, da ne kažem Hrvati sami pobjegnu iz Bosne. To što i ja i ti znamo da je Bosna bila tisuću godina hrvatska zemlja, a ne srpska ili vaša izmišljena “bošnjačka” nema veze, je li tako slinavko i upišanko Bake? I ja sam nekad bio normalan, pa sad neki zli jezici i moji dušebrižnici kažu da sam lud, nekad sam bio i mlad, a sad mi presjedne i duplo pivo za sve živo u restoranu “Lipov lad.” Ti barem za razliku od mene nemaš što izgubiti. Ti si uvijek bio izgubljen slučaj. Jer, da si ikad bio normalan, nikad se ne bi družio sa mnom. Idem javiti onom mom i tvom drugaru – seoskom zadrugaru na IMT traktoru MIletu Dodiku da ti iz Banjaluke u Sarajevo pošalje još brdo optužnica i znamo i ja i ti, unaprijed doživotnih presuda za Hrvate. Ja se tebi divim samo zbog jedne stvari. Toliko smo vas mi Srbi gnjavili, davili, klali, ubijali i opet nas obožavate do imbecilnosti. Gledam ove vaše umobolne sarajevske portale. Sve se divite nama Srbima. Ima li, bre, ijedan normalan među vama? Ili mislite da vas batine, klanja i ubijanja ne pogađaju jer vam dolaze od vaše srpske i srbijanske braće, pa od brata batine, klanja i ubijanja ne bole? Ja da sam otpao od hrvatske grane kao tvoji Bošnjaci, ja bih išao u zaklon pod krošnju drveta sa koga sam otpao. Prava si glupa bukova glava. Mora da si pao kao mali s bukve na glavu kad si tako pametan kao mutna Miljacka. Tko ti kaže i tko te laže da vas mi Srbi, vas Bošnjake sutra nećemo opet klati, iako nam se toliko ulizujete i na svaki naš srbijanski blef i tref režite na Hrvate kao naši dresirani gedžovanski psi. Samo neće vas Hrvati u idućem ratu braniti. Nisu ni oni toliko naivni koliko ti misliš. Čitam onaj moj i tvoj zajednički poslovni pothvat sarajevski portal Klix, srpsko – muslimanski propagandni miks. Čitam i od nas Srba vama Bošnjacima dobar novinarski miraz koje vi zovete u Sarajevu “Dnevni avaz.” Čitam i ono vaše sarajevsko “Oslobođenje od zdravog razuma.” Čitam sve to, bre, Baki, i ne mogu vjerovati da i moji omiljeni robovi koje zovem na četničkim dernecima Makedonci prazni lonci, imaju u vama Bošnjacima i Crnogorcima žestoku konkurenciju. Pa, čovječe, Bugari prvi priznali Makedoniju, dali im putovnice i domovnice, na isti način kao i vama Bošnjacima Hrvati i Hrvatska. Ta Hrvatska prva prizna Bosnu i Crnu Goru, a sutra da zarati, ja znam da me ti Bake i onaj bijednik i jadnik podgorički Gianni Versace, da ne kažem Milo Đukanović, koji još pred nama Srbima uneređuje gaće, ne bi iznevjerili kad bih sutra objavio rat Hrvatskoj. Ti i Đukanović bsite u ratu bili opet i veći Srbi čak i od mene. Vi Bošnjaci i Crnogorci opet biste ratovali kao i 1991. i 1992. za račun nas Srba. Kao što bi sutra da mi Srbi zaratimo s Bugarima, svi ti Makedonci ratovali s nama protiv Bugara, a mi Srbiojanci ih ubijali još od balkanskih ratova, a oni vole nas, a ne Bugare koji su ih branili od nas. Isto kao što smo vas Bošnjake mi Srbi ubijali, a Hrvati vas od nas branili, pa opet više mrzite njih nego nas, kao i Makedonci Bugare. Oni su samo prevareni Bugari, kao što ste vi Bošnjaci i Crnogorci prevareni Hrvati. Zato nas Srbe ne vole ni Bugari, ni Hrvati, jer nas znaju kao zlu paru. Ali, mi Srbi se s njima pljujemo, vrijeđamo i gazimo, ali mi Srbi štujemo to što Hrvati i Bugari kuže da smo vas Bošnjake i Crnogorce ubijedili uz pomoć SPC-a i SANU-a da ste nastali od nas Srba, a ne od Hrvata. Tako smo mi Srbi prevarili i Makedonce i zavadili Makedonce s Bugarima, kao i vas Bošnjake i Crnogorce s Hrvatima. Krademo znalački i umješno kako nas je učio Vuk Karadžić, a lažemo stvaralački i duhovito i zanosno i ponosno kako nas je podučio otac naše lažljive nacije Dobrica Ćosić. Zato nas i Albanci ne vole. Nisu Albanci glupi kao vi Bošnjaci da ne kuže da mi Srbi živimo od laži i prevare. Ti znaš i ja znam kako su nas Srbijance i vas Bosance spopadali vicevima u JNA. Mi se Srbi u četi razbrojavamo umjesto prvi – drugi, naizmjenično lopov – lažov i tako redom, a vi Bosanci tup – glup. Hrvati su vas precijenili. Oni su i u ratu i u miru cijenili da niste barem zli kad ste već glupi. Ja ti sad kažem otvoreno Baki, iako vidim da ti se već kaki, dok ti držim lekciju za tvoj ulaz preko reda na prijemni odjel za punpravnog Srbina Živkovića. Briga mene Aleksandra Vučića, je li istina ono u što me lani uvjeravao Šešelj kad mi je u povjerenju kazao dajući mi na čitanje knjigu Dominika Mandića da smo i ja i Šešelj etnički Hrvati a ne Srbi. Kaže da mu je to uvjerljivo sročio u Haagu Tuta Naletilić kad mu je i poklonio tu knjigu. Brate, ja kad bih bio Aleksandar Vučić Hrvat, ja bih znao kao i ti Bakire Izetbegoviću, kao što zna i sam Vojislav Šešelj, da svi kao Hrvati ili kao Nijemci ili kao Francuzi, Česi, Poljaci, Slovaci, svi Europljani… moramo raditi i zaraditi. Ja kao Srbin i ti kao Bošnjak se ugledamo na Ruse i Turke. Drugi rade za njih, a oni uživaju dižući sve četiri noge uvis. Eto, zato mi Srbi i vi Bošnjaci i moj vjerni gardijski pretorijanac Crnogorac Milo Đukanović, svi skupa ne volimo Hrvate, sem ako nisu u pitanju katolički Srbi kao Jovan Pernar, Velibor Sinčić ili stara garda tipa Stevana Mesića, Jove Josipovića, Budimira Lončara… Da ste se vi Bošnjaci i Đukanovićevi Crnogorci okrenuli Hrvatima umjesto nama Srbima, s njima biste mogli da ravnopravno radite i zaradite. Vidiš, u mojoj državi čiji sam doživotni vladar i vožd cijeloga srpskog plemena, samo smo mi Srbi predodređeni uživati. Je li ti Živkoviću Bakire, zbilja haluciniraš kao i onaj Đukanović u Podgorici? Njemu pošaljem u dogovoru s Putinom ljude da ga roknu, a on opet optužuje sve i svakoga osim mene, iako zna da sam ga ja htio likvidirati i nitko drugi. Dobro je što ti Bakire ŽIvkoviću postojiš u mome životu, baš kao i Milomir Đukanović. Jer, da vas dvojice nema, sam ne bih znao koliko čovjek može nisko pasti, a da nikad u životu ne osjeti što znači imati ponos, čast i dostojanstvo. Vidiš, Baki, dok mi tu vrtiš repom, plaziš jezikom i igraš grčki sirtaki prije nego ti se još skroz ne kaki, ni mi srbijanski kriminalci i okorjeli gangsteri ne možemo nikad voljeti ni vas Bošnjake, ni Crnogorce, kao ni Makedonce iz jednog glavnog i nekoliko sporednih razloga. Prvo kad ste vi Bošnjaci i Đukanovićevi Crnogorci jednom i zauvijek izdali Hrvate kojima i povijesno i etnički i genetski pripadate, pa koliko puta ćete onda biti u stanju izdati nas Srbe koji nismo vaši, niti ste vi naši. Sutra će vam umjesto nas Srba doći možda za gospodare neki drugi narod i nazvati vas možda Eskimima, Marsovcima ili vanzemaljcima i vi ćete to siguran sam prihvatiti. Isto je i sa Makedoncima. I sad vjeruju da smo im mi Srbi bliži od Bugara, a govore varijantom zapadnog bugarskog dijalekta, kunu se u Zvezdu i Partizan umjesto u Levski i CSKA iz Sofije. Mi Srbi, kakvi smo, takvi smo, cijenimo narode što drže do sebe, svoje časti, dostojanstva, ponosa, pa makar s njima imali svađe i sukobe dok je svijeta i vijeka. I zato štujemo na taj način kao sebi dostojne rivale i Hrvate i Bugare i Albance. To nećemo nikad reći i priznati javno, ali to sebi u potaji priznaje svaki Srbin. Možda sam ja pametan kao litra boze Bake, možda su mi mozak stvarno popile svrake, jer kad sam bio mali nisu me zvali umjetnikom ala Salvador Dali. Ja sam uličar s asfalta, samo ti nisi sarajevski mangup zvani jalija, nego prava provalija. Ti si taraba koju preskače i baba. Ne volimo mi Srbi hrvatski štih reda, rada i discipline, a najmanje obrazovanosti i čistine. To nas sve uče naša braća Rusi, jer iz istih razloga ne vole oni NIjemce kao ni mi Srbi Hrvate. Kad sam bio mali s bratom sam gledao povijest svijeta engleskoga Timesa na školskome programu. I sjećam se Bake, otpale ti dabogda iz glave iz dvije preostale kvake, kaže narator ovako: Rusi ne mogu smisliti Nijemce jer po cijeli bogovetni dan ribaju parket, peru prozore, kupaju se svaki dan i čitaju knjige i obrazuju se. Zato je meni Aleku Srbendi svaki odlazak u Zagreb kao put u mali Beč, što bi rekao moj prijatelj Branko Dragaš: ode srpski vo u Beč, vrati se srpska volina iz Beča. Mi Srbi smo dobri za te mmmuuu – šeme, pa ne mora što reče u zanosu napadne i neočekivane iskrenosti moj fiktivni i projicirani protivnik, isto teški velikosrbin Dragaš, noga biti lička, srpska, a cipela bečka. Zato ja i ti ulazimo jedan drugome u cipele da si prištedimo i vremena i novaca. Jednom zgodom onaj moj blesavi pijun Đukanović htjede preda mnom prerezati nožem vrh kalupa cipele da si napravi sandalu. Velim mu ja: stani, malo, luda budalo! On zapeo, pa ne da. Veli, vidio je to u seriji “Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo!” Eto, živ nisam Bake, kad ćete ti i podgorički Gianni Versace shvatiti da nama hrvatska Duklja treba kao izmišljena i lažirana srpska zemlja, samo da bi mi gedžovani, buzdovani imali gdje ljeti kiseliti noge u moru, a vi nam Bošnjaci trebate jer imate rudnik soli u Tuzli i još rudnika željeza u Zenici, Kaknju i Varešu. Eto, nešto sam izgleda sinoć pomiješao piće, zabetoniralo mi u glavi, pa ti možda rekoh ono što trijezan mislim, a samo pijan govorim. Nisi mi na tulumu, ali tulumarili smo i tumarali kroz povijest dugo večeras. Znam ja da ti pamet ne smeta Bake Pomak, ali skužio si da mi Srbijanci hoćemo i volimo vaša brda, planine, jezera, rijeke i more, bilo preko Hrvatske, bilo preko Crne Gore, ali nitko nama Srbijancima od vas ne treba, jer ne lažete i ne kradete kao mi Srbalji i cijela naša srbadija. Nama je to jedino za druženje bitno, sve ostalo nam je sitno. Čovječe, osapunjah se i preznojih tokmače Bake, moram se prihvatiti kvake u blagovaonici. Znaš kako prije nekoliko dana rekoh ovim mojim srbijanskim novinarskim pijunima: Ljudi, meni ni u Nišu na sjednici Vlade nije trebao ni tuš, ni kupatilo, jer mi to ne treba ni doma. Mogu se ne kupati ni po sedam dana, pravi sam po tome Srbin, a ne zovu me po tome običaju i navici, isto tako smrdljivi, masni i znojavi ćelavac punoglavac i praznoglavac po imenu Dejan Jović, moj omiljeni cirkuski klaunić među hrvatskim Srbima. Hajde sad ti doma, čeka te vjerojatno tvoja hanuma, bježi mi s očiju i s druma. Ti znaš da sam ja četnik pijan i zle volje, koji kad je neraspoložen i razdražljiv može i bez povoda da kolje. Je li ti znaš Bake Živkoviću, kud si pošao meni u susret kao “Grlom u jagode” našega srpskoga člankolisca Rajka Grlića i kolega mu po debilitetu dupeuvlačenja Srbima Lordana Zafranovića i Siniše Pavića. Dobar ti je Bake Pomak u Orašju bio učinak, a sad mi se spava, moram na počinak, moj glupi, zatucani i zauvijek i do groba odani Bake Pomak, nemoj da te sad u mome nastupu ludila i bijesa smažem sve uz začin umak, iako si mi drag kao izdajnik tvoga roda i tvoga naroda po nadimku Bake Pomak. Što misliš, zašto ja imam ovako velike i buljave oči i veliko zubalo, a velike usne kao da sam poljubio usijanu i vrelu peglu na rođenju? Možda zbog majke prirode i tate karikaturista, tko zna. Ali, znaš li zašto imam u džepu ovako veliku četničku kamu? Da te čim prije prikoljem i bacim duboko u jamu. Još mi korak priđi (po)četniče Bake riđokosi, da vidiš kakve su od moje četničke kame britki otkosi. Pa, kad te obradim ovom kamom, da ne zaudaraš više na medikamente tvoga gazde, srpskoga vožda Aleksandra Vučića!”
Tu četnik Vučić isuka kamu da je zarije u srce sluge Baketa, koji mu više ne treba ni kao otirač za smrdljive noge… Onda se Bake Živković iz košmarnog sna trže. U glavi mu odjekuje još Vučićev kamenolom, pred očima mu sija fenomenolom s pogledom na Baščaršiju s terase odakle mu puca pogled na panoramu grada. U snu je Bakir Srbin Živković, na javi je po potrebi drugo lice istoga naličja, a odaziva se na ime lažni Bošnjak Izetbegović. Ode Bake do terase svoje da udahne malo svježega zraka o lati se toplomjera. Temperatura njegovoga tijela ukazivala je da sigurno ne prelazi koeficijent njegove inteligencije, baš kao i terasa ograničena od zida do zida, što omeđava granicu Vučićeve prirodne bizantske i urođene pokvarenosti, te dociranog i programiranog ludila, kojega demonstrira samo prema slabijem od sebe. U tu kategoriju pacera po prosudbi Vučića spadaju i njegove ponizne sluge tipa Izetbegovića i Đukanovića. Što ih više jaše i siluje u zdrav mozak, oni ga više vole, a on ih iz duše tim više prezire i sažaljeva, jer vidi da su i od njega takvog nikakvog njih dvojica još gori, te mu je i to dobra utjeha. I zato je Vučiću jako dobro i korisno što u njegovom životu postoji sarajevski Bake Pomak. Što baš s velikim, a ne s malim slovom “p”? Pa, stoga što oni pravi Bugari, a ne ovi otpadnici od Bugara, zapravo dio Srbijanaca od Timoka do Morave te svoje bugarske muslimane stoljećima zovu Pomaci jer su se pomaknuli od vjere i od naroda i postali dio škarta i izroda.Možda ne bi bilo loše kad bi Hrvati po uzoru na Bugare počeli nazivati odlutale i zalutale Bošnjake imenom Pomaka? I tako su Srbi iz SPC-a i SANU-a Aliji Izetbegoviću, Adilu Zulfikarpašiću i Muhamedu Filipoviću 1993. po nalogu srbijanske UDBE i njima vječite sudbe izmislili i kumovali im u sarajevskom Holiday Inu ukradenim hrvatskim prezimenom Bošnjak za ime novokomponiranog naroda bez znakova navoda pored pisanja imena toga “naroda.” Kad bi se Hrvatska ugledala na Grčku koja ne da Makedoniji rabiti njeno povijesno antičko ime sjevrene grčke pokrajine i grčka znakovlja kao današnja državna makedonska, onda bi Bosna Baketa Živkovića alijas Izetbegovića ostala i bez imena i bez prezimena i bez stijega s ljiljanima i bez himne i bez ičega. Nema tih milijardi i bilijardi na ovome svijetu kojim bi mogi isplatiti novce za povijesnu otimačinu. Nisu ni pomislili samozvani Bošnjaci ukrasti bilo što od Srba, jer znaju da bi im Srbi odgovorili kao što to čini i Vučić nevjernom Živkoviću odmetnutom u Izetbegovića, makar i kroz košmarni i konfuzni san srbijanskoga muslimana iz Smedereva na Dunavu Bakira Živkovića. Nema kod Srba pojma oprosta. To postoji kod Hrvata. I to znaju i Bakir Živković i Milomir Đukanović i zato se tako i ponašaju. Kao i oni srpski muslimani u sarajevsko tramvaju i Hrvatica u tramvaju koja se križa, a muslimanske posrbice je naočigled svih nazivaju Hitlerovom kćeri, a sutra ti isti muslimani iz tramvaja pričaju kako svakog ljeta uživaju na hrvatskom moru i tamo mogu reći da su muslimani iz Sarajeva, ali zato vele da Hrvati u Sarajevu ne smiju reći da su Hrvati. I to vi muslimani zovete uzvraćanjem gostoprimstva. Vjerojatno vam je mozak izgorio na suncu na hrvatskom Jadranu.Jer, vi Bošnajci vjerujete ne samo u seriji “Lud, zbubjen, normalan” kroz lik Ismeta Fazlinovića da su vama muslimanima braća Rusi i Srbi i da su vas nakon 1945. sami i istinski usvojili naknadno Titovi partizani i Dražini četnici, iako u stvarnosti niste bili ni u partizanima, ni u četnicima, barem ne od 1941. do 1945.
Pa kad obojica Vučićevih robova iz Sarajeva i Podgorice na terasi doma Baketa Živkovića u Sarajevu pronađu jedan izgubljeni lanac i jedan ispali zub, znaće i Bakir iz Sarajeva i Milo(mir) iz Podgorice gdje je porijeklo izgubljene i nađene stvari na Živkovićevoj terasi. Onaj lanac je s puta u beogradski zoološki vrt kad ih je obojicu na lancu vodio na kalemegdanski zoo vrt njihov gospodar Aleksandar Vučić, a onaj zub je ispao Đukanoviću kad je drmao previše kavez s vanjske strane srpskoj gorili po imenu Bratislav Dikić u Đukanovićevom posjetu zatvoru u Spužu, gdje do daljnjega robija Vučićeva i Putinova gorila Bratislav Dikić, koji je po nalogu Srba i Rusa trebao ubiti Đukanovića. No, ovaj izgleda stvarno vjeruje da je besmrtan, te je naručiteljima ubojstva Vučiću i Putinu već oprostio i opet je pripravan družiti se sa svojim gazdom Vučićem u Jajincima, iako je svjestan da ga je njegov srbijanski gospodar htio likvidirati, naravno, ne samo u svoje, nego i u Putinovo ime. Ovako, ostao je samo bez zlatnoga zuba, jer je prejako drmao kavez s vanjske strane unutra zatvorenoj Vučićevoj gorili Bratislavu Dikiću. Što je samo jedan ispali zub u usporedbi s izgubljenim srpskim carstvom nebeskim srpskim, za koje je u mladosti već jednom ratovao u ime Srba i za korist Srbije MIlomir Đukanović? Baš ništa, samo sitnica i malena žrtva, koju će podnijeti, makar mu Crnogorci doma kazali da je toliko odlijepio da sumnjaju da se zaljubio u svoga dželata Vučića. No, ako mu Putin i Vučić izravno iz Moskve pošalju i ugrade, recimo zlatnu nozdrvu umjesto ispalog zlatnoga zuba, barem će biti sretniji od kolege mu po slugeranjstvu Srbijancima Baketu Živkoviću iz Sarajeva. Bakir nema zlatnu nozdrvu, pa mora udisati stalno medikamente gazde Vučića, koji nedavno na sav glas reče i ostade živ bez imalo sramote, da se nema potrebe kupati. Kakav čovjek smrdin, takva mu i cijela smrdija u svinjskome oboru. Nije li on glavar zemlje potomaka svinjskih trgovaca? Velika Svinjarija od Tokija do Milvokija zaglavila se tako u živom blatu. Ne bacajte Srbi pred svinju veću od sebe bisere, jer za Baketa su dobre i mekinje, usmrdjele mu se čekinje. On će uhvaćen u kriminalnim radnjama na relaciji Banjaluka – Sarajevo koliko dogodine, ako bude i dalje lajao i grizao hrvatsku ruku što ga je hranila i spašavala greškom u prošlome ratu, sad u miru možda zbilja završiti u Dijarbakiru. Otići će Bakir u Anadoliju, a neće dočekati ostvarenje njegovog i Vučićevog sna da Hrvati napuste najprije Orašje, onda i cijelu Bosnu. Vidimo se Bakire u Dijar – bakiru, ako ne ove godine, onda dogodine sigurno, kako to kaže od grada Mostara pjesma stara. Dogodine u Dijarbakiru.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
HOP
