Alija Delimustafić je početkom rata u BiH obnašao funkciju ministra MUP-a Republike BiH, te kratko i ministra za opskrbljivanje.
Delimustafić je godinama prikrivao svoju vezu sa srpskim obavještajnim miljeom, te je odgovoran za smrt mnogih Bošnjaka, ubijenih prema uputama Aleksandra Vasiljevića. Izravno je postavljen od srpskog obavještajnog mozga Aleksandra Vasiljevića na vodeću poziciju u Federaciju i preko 100 ljudi u MUP-u Federacije postavljeno je preko Vasiljevićeva čovjeka Delmustafića, postavljenih operativnim djelovanjem Aleksandra Vasiljevića mozga svih operacija. Delmustafić je postavio kapetana bezbjednosti Seada Rekića za glavnog inspektora u MUP-u, a ovaj raspoređuje tih 100 Vasiljevićevih ljudi u MUP. Rekić je dostavljao izvješća za vrijeme rata glavnom mozgu svih srpskih operacija Aleksandru Vasiljeviću pod pseudonimom Gavran, a nekada i Otrov. Prvi zadatak početkom rata je bilo uništenje specijalne policije pod zapovjedništvom Dragana Vikića, koja je bila obučena za gerilsku borbu i gradsku borbu.
Tek padom u ruke obavještajnim radom muslimanske strane samog Rekića, saznaju se činjenice o izdavanju svih akcija muslimanske strane protiv Srba u ratu, razloge zašto su muslimanske akcije propadale ili su mnogi stradali, ali obruč nije bio probijen oko Sarajeva., jer su Srbi preko izdajnika Rekića saznavali satnicu napada, s kojim snagama i u kojem pravcu su muslimani djelovali.
Skupina oko Delmustafića haračila je za vrijeme rata, jedinica koju je oformio Delmustafić bavila se isključivo likvidacijama, a najpoznatiji su u pokušaju likvidacije odmetnutog člana Vasiljevićeve družine generala Sefera Halilovića, koji je stavljen na čelo Armije BiH. Halilović je poznat po obavještajnom radu u Slavoniji za Aleksandra Vasiljevića, otkucavanju članova HDZ-a, položaja ZNG-a Osijeka i Đakova, a kada je otkriven prebačen je u BiH, gdje se odmetnuo protiv Vasiljevića, te se Vasiljević odlučuje na likvidaciju Halilovića bombom. Pogibaju šogor i žena Sefera Halilovića od ruke Neđada Herende, glavnog čovjeka u toj jedinici. Herenda je bio uvjeren kako je ubio Halilovića, jer su general Halilović i njegov šogor bili slični. Cilj Vasiljevića je bio dati likvidirati Halilovića kako bi okrivio Hrvate i time stvorio još veću mržnju prema Hrvatima. Halilović je ostao živ, te je odlučio osvetiti smrt žene preko nevinog hrvatskog stanovništva od područja Konjica, Jablanice i Vakufa. Vasiljević je uspio u naumu i tako osigurao srpskoj strani ravnotežu, jer bi ujedinjeni muslimani i Hrvati lakše i brže pobijedili Srbe.
I danas su zbog specijalnog rata Srbije Hrvati omraženi na muslimanskoj strani. Atentati u to vrijeme pod zapovjedništvom Delmustafića bili su zamišljeni kao fitilj proširenja mržnje prema Hrvatima, a ubijanjem Hrvata dan je znak za iseljavanje puka. Herenda je na kraju prostrijeljen sa dva metka od muslimanske ruke, svjedoci tvrde u glavu, ali nekim čudom preživljava, te je iz bolnice pobjegao u Nizozemsku, gdje se i danas skriva.
Herenda je prije rata bio taksist u Sarajevu, a ostatak jedinice je bio sastavljen od Hrvata i Bošnjaka obučavanih u Pančevu. Vasiljević je namjerno birao baš kadar iz ta dva naroda zbog uvjerljivosti akcije.
Poslije rata se dva ubojstva generala vojne policije, ubojstvo Strahinje Rašete i Bajramovića Ismeta, povezuje s Fahrudinom Radončićem, kodnog imena Ščepo.
Fahrudin Radončić (Berane, Crna Gora, 24. svibnja 1957.) je bošnjački bosanskohercegovački političar, poduzetnik i novinar. Osnivač je Dnevnog avaza, najtiražnijeg lista u Bosni i Hercegovini i predsjednik Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, druge najutjecajnije bošnjačke političke stranke. Za ministra sigurnost Bosne i Hercegovine postavljen je u studenome 2012., a smijenjen u travnju 2014.
Mnogi ga smatraju pragmatičnim političarom. Radončić je oštro kritizirao radikalizaciju bosanskohercegovačkih i balkanskih muslimana.
Radončić je dobio novac za stvaranje medija i političke stranke preko Aleksandra Vasiljevića. Radončić je u vrijeme Jugoslavije radio na poslovima RV PVO u Zemunu. Poznat je po organizaciji demonstracija u Sarajevu, kada je gorila skupština i u organizaciji demonstracija u Tuzli. On je srpski igrač i lobira za srpske interese u Federaciji. Zanimljivo je da se njegova tajnica zove Šejla Keljemendi, žena profesionalnog ubojice, osuđenog na 40 godina zatvora. Svi oni pripadaju klanu generala Aleksandra Vasiljevića, srpskog Goebbelsa, briljantnog zločinačkog uma. Danas umirovljeni general potpukovnik Vojske Jugoslavije Aleksandar Vasiljević, bivši šef Kontraobavještajne službe JNA, svojom mrežom vlada BiH.
Delmustafić ima hrvatsku putovnicu i nekretnine u Hrvatskoj, u koju je htio pobjeći ovih dana, kako bi izbjegao uhićenje.
Još jedan skandal naše diplomacije i države u obrani srpskih interesa.
Koliko je Alija Izetbegović vjerovao svojim najbližima tijekom rata u BiH, govori podatak da je spavao u bankovnom sefu!
Igor Drenjančević
HOP
