Današnju pobjedu naše teniske reprezentacije je zasjenila činjenica koje su osobe bile uz predsjednicu republike na važnoj utakmici. Prva osoba koju je zagrlila predsjednica nakon pobjede je bio Franjo Luković, PREDSJEDNIK TENISKOG SAVEZA. Nekadašnji prvi čovjek Beobanke, potom Zagrebačke banke i danas uz Hanžekovića u Jutarnjem listu glavni čovjek.
Ovim zagrljajem se naglašava i medijska moć Jutarnjeg lista, kojem se opraštaju enormni dugovi i loša poslovna politika, a kada dodamo i ulogu Zagrebačke banke u uništenju privrede i skrivanju skrbničkog računa INA-e (račun je skriven jer je sama transakcija provedena van zemlje i to je prekršaj s kojim je upoznat i tadašnji guverner Rohatinski), jasno je s kim predsjednica sjedi i tko je predsjednik teniskog saveza. Uz njih je bila i Slavica Radić poznatija kao Slavica Ecclestone koja je iz siromašnog Bernia napravila bogatog privrednika.
Zagrebačka banka ulagala u druge strane banke u njenom vlasništvu, i to: Odlukom Izvršnog odbora Zagrebačke banke sa 10. sjednice od 28.04.1987. g. o povećanju kapitala strane banke pod nazivom “Anglo-Yugoslav (Ltd) Ltd. sa sjedištem u Londonu, Odlukom Skupštine Zagrebačke banke sa 3. sjednice od 22.04.1987. g. o sudjelovanju u osnivanju strane banke pod nazivom “I.I.C.Y., S.A., Panama” kao supsidijarne korporacije Međunarodne Korporacije za investicije u Jugoslaviji, sa sjedištem u Luxembourgu, Odlukom Skupštine Zagrebačke banke sa 3. sjednice od 22.04.1987. g. o povećanju kapitala i plana razvoja pod nazivom “Adria Bank” A.G., sa sjedištem u Beču. Upravo preko tih banaka djelomično je tijekom 1990.-ih godina iznošen novac iz Hrvatske na tajne inozemne račune pod kontrolom raznih povjerenika. Preko sheme osnivača, koji su propali, pa do banki kćeri u inozemstvu je put brzog “napretka banke” i brze propasti osnivača krajem ratova u Jugoslaviji.
Kao što je Bajić vječan, tako je i sa Zagrebačkom bankom. 28. travnja banka ima skupštinu dioničara. Prvi put od nastanka države banka prikazuje gubitak, a koji je objavila revizorska kuća Deloitte na osnovu financijskih izvješća poslovnih knjiga. Revizor tvrtke Deloitte Vanja Vlak donosi zaključak kako je banka 2015. godine poslovala s gubitkom od 519 milijuna kuna. Zanimljiva je činjenica zarade banke 3% više netto prihoda od kamata u odnosu na 2014. godinu, čak 2,6 milijarde kuna, pa nije jasno gdje i kako je nastao toliki manjak i gubitak.
Koji su pravi problemi? Novac. 7 milijardi kuna za udruge u 5 godina, 200 državnih agencija, ured bivšeg predsjednika. Ogroman novac koji gube djeca partizana.
Drugi nivo je puno opasniji. U taj segment je dirnuo samo HOP portal. Bankarstvo. Rak rana je Zagrebačka banka. Banku je osnovalo oko 1287 privrednih subjekata, a danas vrlo lako možete vidjeti tko je opstao od njih. Izuzetno mali broj. 1990 i 1991-92 godine, znači pred rat i za vrijeme rata, banka je samo od kamate zaradila od 275 milijuna dolara 1990. do 300 milijuna kuna ratne godine. Usporedite zaradu i ratnu situaciju, pa probajte zaključiti da li je banci rat pogodovao ili smetao. Neki smatraju da je upravo rat bio maska za njenu ogromnu zaradu. Za tako veliku zaradu koja se tih godina kretala oko 270 000 milijuna pa do 350 000 milijuna dolara isplaćena je sveukupna dividenda 6 milijuna dolara, prve godine 5 milijuna, a druge samo 1 milijun dolara na tako ogromnu zaradu!
No krenimo dalje, vlasnik Adria Bank AG Wiena je imala oko dvadesetak posto Zagrebačke banke tada, danas je 84, 5% vlasnik, znači većinski, kako je do toga došlo vidi se iz priloženog, smiješnim isplatama dividende u jednom segmentu. Isto su zanimljivi podaci o vrijednosti banke tih godina, renomirana revizorska tvrtka procijenila banku u zemlji i inozemstvu, a već tada je bio veći udio novca van Hrvatske za oko 35%. I taj dokument dajemo na uvid javnosti da se konačno vidi vlasništvo banke, udjeli i vlasnici. Banke vlasnice Zagrebačke banke u inozemstvu nalaze se u Beču, Franfurtu, Londonu, Zambiji. Unicredit nije stvarni vlasnik Zagrebačke banke već Adria Bank AG, koja se pretopila zajedno s ostalim bankama u Unicredit, franšizu koja pokriva stvarnog vlasnika: komunističke bankare.
Zanimljivo je isto kako je odjednom došlo do zapaljenja arhiva banke kada se pokrenuo postupak na suda o svim tim detaljima vezanim za ovu najmoćniju banku regije.
Državnu imovinu kupuje skupina jugoslavenskih komunističkih privrednika preko banaka koje uništavaju našu imovinu i privredu, zalažući zapravo dionice tvrtke bez kune ulaganja. Drugi nivo se čini kada se sumnjiva kupnja neke zgrade obavi i sve bez kune ulaganja, pa se takva praktički besplatna zgrada daje državi ponovo u najam za njena ministarstva i sudove. Na taj način reketari se državu dva puta, iako ima hrpa državne neiskorištene imovine, koja stoji prazna. Druga bitna karakteristika takvih odnosa je utjecaj tih moćnika na pravosuđe, jer teško da netko može vjerovati u poštene presude našeg pravosuđa tvrtkama koje iznajmljuju prostor našim sudovima i ministarstvima. Najbolji je primjer vlasnik portala Dnevno, koji je oštetio državu za 70 milijuna kuna, ali i dalje mirno iznajmljuje prostor državi.
Navest ćemo tri slučaja takvih odnosa.
Na adresi Vukovarska 49 država iznajmljuje prostor za ministarstvo pravosuđa. Zgrada je vlasništvo Plive. Nekada čelnik grada Čović, poslije postaje rukovodioc Plive, koja u vrlo čudnoj privatizaciji biva prodana, pun je bio zamisli oko rukovođenja sustavima, iako je bila prepuna svojih patenata i proizvoda, prodaja Plive postaje nužnost. Danas zgradu u Vukovarskoj 49 iznajmljuje ministarstvu Pravosuđa. U posjedu zgrade se nalazi Agrokor, a vlasništvo zgrade je od Plive i Aspera nekretnina, koje je osnovala Pliva, a osnivački kapital Plive u Aspera nekretninama je 92 milijuna kuna. Na taj način očito Pliva razdvaja dva segmenta poslovanja i omogućuje lakše makinacije sa nekretninama. Sjetimo se slučaja Zagrebačke banke i 140 nekretnina koje nisu upisane u osnovni kapital, a koriste se od strane banke i mnoge stvari lakše ćete pojmiti. Tako se i u ovom slučaju izuzimanjem nekretnina iz vlasničke strukture ASPERA lakše manipulira vlasništvom, kreditima i dionicama. I još uz taj segment muze se državu za najam prostora, iako država ima prazne zgrade u Ilici, zaostale iza mnogih vojarni. Tako država gubi novac, a ove tvrtke imaju posebne aranžmane sa državom i praktički zaštitu.
Iako država ima hrpu praznih zgrada i na taj način troši ogromna sredstva za najam čak dva ministarstava; ministarstvo branitelja i ono socijalne skrbi. Za nešto slično u Novom Zagrebu prekršajni sud plaća vlasniku Dnevnog i poreznom dužniku zbog 70 milijuna kuna čak 60.000 eura mjesečno, što je oko 3 milijuna eura u 4 godine. Računajte koliko se na taj način može zbrinuti branitelja, kojima niti danas nisu riješena statusna prava.
Ipak da hipokrizija društva bude veća pobrinula se Zagrebačka banka i sama Industrogradnja, vlasnica zgrade na toj adresi. Uz to što se država rasipa novcem za najma ministarstava, sama zgrada je na vrlo čudan način privatizirana, a sav taj novac bi bio itekako potreban za zbrinjavanje branitelja. Ovako odlazi u privatne džepove. Danas Industrogradnja živi od najma svojih zgrada, a nekada je bila gigant, vlasnik 1% Zagrebačke banke sa 13.000 zaposlenih. Tko su vlasnici Industrogradnje? Josip Galinac, čovjek koji je sa nepunih 20 godina postao 1992. godine direktor brokera Zagrebačke banke. Mislite li da je baš tako briljantan ili se radilo o protekciji? Drugi vlasnik je Đuka Martinjak, direktor moskovske poslovnice građevinske tvrtke. U njegovo vrijeme Industrogradnja je napravila rusku akademiju Moskvi, navodno zaradila 300 milijuna dolara, ali unatoč tome otpustila mnoge radnike. U provedenoj reviziji Šime Krasić je zaključeno da privatizacija nije napravljena zakonito.
Treći vlasnik je žena koja živi sa njim Radmila Zrilić, postavljena u nadzorni odbor tvrtke, da nadgleda tvrtku.
http://zse.hr/userdocsimages/novosti/1758-08-INDG_promjene_Uprava.pdf
Problem je što Industrogradnja nije unijela svoj dioničarski kapital od oko 12.000 dionica u osnovni kapital. Ono što nije unijela u svoj kapital na kraju je založila za kredit u Zagrebačkoj banci i sama sebe kupila svojim novcem za ovo troje ljudi. Kako bi se štitio privatni interes pojedinaca, jedni drugima su sjedili u nadzornim odborima i na taj način štitili transakcije, što je inače zabranjeno jer se radi o tzv. povezanosti društava. 1.1. 1990 Industrogradnja je imala u dioničarskoj knjizi Zagrebačke banke 113000 vrijednosnih papira. http://zse.hr/userdocsimages/novosti/939-08-INDG_dokapitalizacija_drugi_krug.pdf
ŠTO JE INSTITUT ZA JAVNE FINANCIJE?
Institut za javne financije (IJF) javni je znanstveni institut koji provodi primijenjena i teorijska istraživanja u području ekonomije javnog sektora. Predmet su istraživanja Instituta javni sektor i njegovi sastavni dijelovi – porezni, mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustav, sustav socijalne skrbi, sustav javne uprave i javna poduzeća. Istraživanja u tome području izvode se od samog osnutka – Institut je osnovalo Sveučilište u Zagrebu 1970. godine. Primarni je cilj IJF-a istraživati učinkovitost, održivost i odgovornost javnog sektora. Pri tome se analiziraju ekonomska kretanja i učinci ekonomske politike u javnom sektoru. Među važnim su temama koje IJF istražuje, primjerice, otvorenost državnih proračuna, participacija građana u proračunskom procesu, neslužbeno gospodarstvo, utjecaj institucijskog okruženja na gospodarski rast, izravna strana ulaganja, redistributivni učinci poreza i socijalnih naknada.
http://www.ijf.hr/hr/o-institutu/
Danas je IJF pod zakladom Marijana Hanžekovića.
Taj institut je bio zaslužan za primopredaju 3 CD-a o stanju financija u zemlji, a koje je Milanović predao Oreškoviću nakon smjene vlasti. Iz toga se isčitava moć samog instituta.
1970. godine Jugoslavija je osnovala institut kako bi zaštitila svoje financije, od navodne fašističke ugroze, vanjskih neprijatelja, a pod tom krinkom kontrolirali su tokove novca u zemlji. Pod tom krinkom i 58 tona zlata odveženo je van zemlje. Sve da bi se spašavalo zemlju, a čini se ipak da je priča imala drugačiji sadržaj.
O institutu se nije pričalo u medijima. On je za vrijeme Jugoslavije okupljao tehnomenadžere uglavnom sa područja Hrvatske, Srbe i Hrvate, koji su složno prebacivali novac jugoslavenskih banaka u predstavništva van zemlje. AG Wien iz Beča i LHB iz Frankfurta su i danas vrlo jake dvije podružnice toga kapitala jugoslavenskih banaka. AG Wien je kupio Zagrebačku banku i sakrio se iza franšize Unicredit, dok LHB je poznat kao kreditor obitelji Milanović, tako je bivši premijer dobio čak 3,2 milijuna eura kredita.
Danas u tom institutu najvažniju ulogu ima obitelj Hanžeković; otac je bio prvi ministar financija u Tuđmanovo doba, a sin je bio u Zagrebačkoj banci vrlo bitan u vrijeme stvaranja Hrvatske, tada je Hanžeković mlađi bio u nadzornom odboru, a tadašnja žena Iva Živković šefica pravne službe Zagrebačke banke. Danas je žena Marijana Hanžekovića vrlo bitna u HROK-u, ( crne liste i uvjeti za kredit), a o samom odvjetničkom uredu Hanžeković ne moramo trošiti vrijeme, jer kada se javite telefonom na njegov broj, više se čini da ste dobili gradsku upravu, nego odvjetnički ured.
I za ovo vrijeme vrlo malo se govori o moći Instituta za javne financije o kojima “domoljubni novinari” i njihove emisije šute s razlogom…
Prema posljednjim podacima HNB-a, krajem listopada prošle godine dug opće države koji obuhvaća dug središnje države, fondova socijalne sigurnosti i lokalne države iznosio je 283,8 milijardi kuna ili 85,5 posto procijenjenog BDP-a za 2015. godinu. Tako predstavljaju priču javnosti mediji. Ipak istina je da je iz Hrvatske opljačkano po procjenama oko 1000 milijardi, a sam dug većinom je produkt pljačke, pa se tako ne radi o dugu, već o pljački građana. Mediji godinama zapravo tražeći ustaše po Hrvatskoj skreću pažnju od pljačke stoljeća, modela kojim je prvo opljačkana Jugoslavija, kontrolom banka i pljačkom svih banaka, da bi nastavili sa pljačkom naroda.
Za takvu pljačku udbaško-komunistička ekipa je osnovala banke izvan države još 1975. godine, Adria AG iz Beča bila je vlasnik Zagrebačke banke i potom likvidirana prošle godine, LHB vezana je na Ljubljansku banku i veliku pljačku građana preko slovenske banke, a sam dug Jugoslavije otkupljivala je bankarska ekipa iz Jugoslavije po 35% vrijednosti duga putem Salomon Brothersa, kojeg je osnovala City bank iz New yorka, vlasništvo stekla od židovsko-ruskog kapitala carske ruske obitelji.
https://en.wikipedia.org/wiki/Salomon_Brothers
Iza Salomon Brothersa zapravo se nalaze jugoslavenski komunistički bankari u pozadini i na taj način upravljali dugom bivše zemlje, SAMIM OTKUPOM, a danas otkupom duga Hrvatske. Pokraden novac od građana sada se skupo naplaćuje preko kredita, a zatim se porobljava narod nakon velike pljačke banaka.
Bit je vratiti novac, odblokirati HNB i jedino na taj način pokrenuti gospodarstvo. Laž je Milanovićeva izjava o tome da je SDP garant napretka. Država je zablokirana u svim segmentima. Ne dozvoljava se ulazak stranog kapitala, blokiran je rad HNB-a, a bankarska elita crpi narod preko skupih kredita i ogromnih poreza. Politička elita šuti o svemu tome jer je jako dobro plaćena, kao i sudska elita. Kapital stranih investitora ne ulazi u zemlju, jer bi na taj način ova udbaška klika bankara bila otkrivena. Vrti se ukradeni novac i reketari vlatiti narod.
Čisti dokaz organizirane mafije pravosuđa, politike i bankarskog sustava je svakako afera RBA zadruga, koje su ušle ilegalno na financijski teren, bez da je guverner HNB-e reagirao, a to je dozvoljavao i tadašnji premijer vlade. Milanović. Za šutnju premijer vlade je dobio 3,2 milijuna eura kredita u LHB banci. Nitko nije ispitivao uvjete dobivanje kredita premijera, ali su mediji složno napadali kredit Crnoje od 50000 eura ili uzeti stiropor u vrijednosti od 500 kuna ministra gospodarstva.
Dug države je zapravo pljačka države. Tko potražuje dug? Tko ga kontrolira ? Najveći dug je prema Unicreditu, a iza njega se skriva uvijek ista elita i Zagrebačka banka. 140 zgrada Zagrebačka banka nije unijela u osnovni kapital i tako prevarila svoje dioničare.
Hrvatska treba potpunu promjenu koja se danas ne nazire. Udba je ponovo preko medija izmislila proteste na sve strane. Kada ćemo konačno shvatiti da Hrvatska nije dužna već opljačkana?
JUGOSLAVENSKI DUG JE KUPLJEN POD ŽIGOM STROGE DRŽAVNE TAJNE DA SE NE OTKRIJU KUPCI U S.A.D-e jer spada u kriminalne radnje. A tko su ti igrači bili u jugoslavenskoj operaciji otkupa duga? Bili su to Genex, Inex, Astra, Progres i slična državna uvozno-izvozna poduzeća. Otkup duga u SFRJ 1988. i 1989. specifičan je jer se većinom provodio kroz operacije u kojima bi se dug pretvarao u vlasničku strukturu firme (tzv. debt/export i debt/re-export). Osobe koje bi imali što reći su Boris Ercegović i Franjo Luković o OTKUPU JUGO DUGA .
Igor Drenjančević
HOP
