Dvadest i osma obljetnica jugoslavensko udbaškog terorističkog i zločinačkog čina u Sydneyu kad su jugoslavenski agenti pucali iz automatskih pušaka na hrvatske iseljenike koji su prosvjedovali ispred jugoslavenskog konzulata.
Zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Munchenu 1983. godine, Visoki zemaljski sud u Muenchenu je početkom kolovoza ove godine osudio na doživotni zatvor visoke udbaške dužnosnike Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. U obrazloženju presude predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster izrazio je nadu da će presuda Perkoviću i Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj.
Nažalost, danas, četiri mjeseca kasnije, po neznam koji puta od uspostave samostalne hrvatske države, svjedoci smo koliko je Udba još moćna u svim segmentima društva u ovoj zemlji, i s kakvom lakoćom može nametnuti nedijsku i političku šutnju kad je riječ o komunističkim zločinima protiv cijelog hrvatskog naroda od 1945. godine do današnjeg dana. Po tom je pitanju sve ponovno utihnulo, kao da nije bilo suđenja i sudskih odluka Munchenu. No, zato ne šuti Perkovićevi i Mustačev odvjetnik Anto Nobilo. On dobiva veliki prostor prostor i na HTV-u da još jače ismijava hrvatsku državu i opravdava udbaške zločine. Premda je to bila zadnja moguća pomisao stvaratelja ove hrvatske države, a posebno hrvatskih branitelja, jugokomunisti koji se na sebe navukli plašt liberala i demokrata, od 2000. godine nastavili su svim mogućim javnim i tajnim putevima i načinima sustavno uništavati hrvatsku državu uništavati kao i sve hrvatske tradicionalne vrijednosti. Naivna očekivanja nas domoljuba da bi Hrvatska demokratska zajednica, pod vodstvom «europskog demokrščana» Andreja Plenkovića, mogla krenuti, sukladno rezoluciji Europskog parlamenta 1481 od 2006. godine, u potpuno otkrivanje i rasvjetljavanje zločina koji su počinjeni u SR Hrvatskoj u vrijeme komunističkog režima, pokazala su da smo veći naivci od Dudeka iz Gruntovčana.
Rezolucija Skupštine Europskog parlamenta 1481
Opravdano je postaviti pitanje našem novom premijeru, prošlo je sto dana nakon njegovog preuzimanje dužnosti predsjednika Vlade, tijekom kojih nisam komentirao njegove pomalo sve više zabrinjavajuće političke i kadrovske poteze: zašto ne postupa prema rezoluciji Europskog parlamenta 1481? Evo kako glasi točka 5. te rezolucije:
«Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je to bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam)».
Bio bih jako sretan kad bi me gospodin Plenković njegovim brzim potezima u skoroj budućnosti ne samo razuvijerio nego i pokazao kako nisam u pravu što sam počeo ozbiljno sumnjati u ispravnost nekih njegovih odluka, koje nikako nisu na tragu otkirivanja istine što se u Hrvatskoj događalo od dolaska partizana i komunista na vlast 1945. godine. Posebno bih se radovao osnivanju u Hrvatskom saboru nove komisije za istraživanje komunističkih zločina u SR Hrvatskoj i diljem svijeta od 1945. do 1990. Ta bi komisija trebala imati najveće moguće ovlasti u istraživanju i objavljivanju rezultata njezinog rada. Bez izlaska na vidjelo povijesne istine o komunističkim zločinima neće nikada doći do toliko potrebnog potpunog pomirenja među nama Hrvatima.
Udbaški zločini i u dalekoj Australiji
Hrvatska iseljenička zajednice diljem Australije više je od tri desetljeća, sve do 1990., redovno organizirala prosvjede za tzv. Dan Republike, koji se u Titovoj Jugoslaviji slavio 29. Novembra (studenog). Bilo da su se održavali ispred jugoslavenskih diplomatskih predstavništava, na glavnim trgovima ili pokrajinskim parlamentima u Sydneyu, Melbourneu, Adelaideu, Brisbaneu, Perthu, te pred saveznim parlamentom u Canberi, na tim prosvjedima bilo je svekupono nazočno i po dvadesetak tisuća hrvatskih iseljenika. Jedan takav prosvjed ispred jugoslavenskog konzulata u Sydneyu, Hrvati tog grada organizirali su 27. Studenoga 1988. godine.
U kojoj je mjeri jugoslavenski komunistički režim u svojoj srži bio zločinački i okrutan kad je riječ o progonu i ubojstvima običnih hrvatskih iseljenika i hrvatskih političkih emigranata ne samo u Europi nego i u Sjevernoj Americi i Australiji, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i cjelokupnu hrvatsku javnost treba podsjetiti na 28. obljetnicu na australskom tlu nezapamćenog terorističkog, zločinačkog i kriminalnog čina koji su jugoslavenski tajni agenti u konzulatu učinili 27. studenoga 1988. Godine, tijekom mirnog prosvjeda hrvatskih iseljenika ispred jugoslavenskog konzulata u Sydney-u.
Teško ranjen maloljetni hrvatski prosvjednik Josip Tokić
Evo što sam, kao glavni urednik, o tom jugoslavenskom udbaškom zločinu u Sydneyu napisao u glasilu Hrvatske seljačke stranke za Australiju, «Hrvatskoj slobodi» za prosinac 1988. godine (zbog dužine teksta izostavljeni su u ovom trenutku neki manje važni dijelovi izviješća):
«U nedjelju 4. prosinca 1988. godine zrakoplovom JAT-a, i pod zaštitom policije, Australiju su napustili djelatnici jugoslavenskog konzulata u Sydney-u, na čelu s generalnim konzulom Stanojlom Glišićem, koje je australska federalna vlada proglasila nepoželjnim osobama tj. protjerala iz ove zemlje. Protjerivanje je uslijedilo nakon što je jugoslavenska vlada u Beogradu odbila australskoj policiji predati čuvara konzulata koji je u nedjelju 27. studenog 1988. godine, pucajući na hrvatske demonstrante ispred jugoslavenskog konzulata teško ranio hrvatskog dječaka Josipa Tokića. Odlazak jugoslavenskih «diplomata» po noći u nedjelju 4. prosinca bio je kulminacija povijesnog i presudnog događaja, koji je kao malo koji drugi slučaj nakon Drugog svjetskog rata, bio tjedan dana u centru pozornosti cijele australske javnosti…
Vijest o teškom ranjavanju mladog Josipa Tokića proširila se munjevitom brzinom diljem Australije. Sve australske radio postaje javljale su svakih sat vremena o tom jugoslavenskom zločinu, a u TV dnevnicima navečer to je bila glavna vijest, s prikazom mirnih hrvatskih demonstracija ispred konzulata u Sydney-u. Za bolji pregled događaja koji su uslijedili nakon oružanog napada na Hrvate iz jugoslavenskog konzulata najprije donosimo reakciju Vlade Australije i australskih sredstava za priopćavanje, a iza toga reakciju Hrvata u Australiji.
Reakcija ministra vanjskih poslova Australije
Odmah nakon što je doznao za pucanje iz jugoslavenskog konzulata u Sydneyu na hrvatske demonstrante, ministar vanjskih poslova Australije, senator Gareth Evans, osudio je taj jugoslavenski zločin i zatražio od jugoslavenskog konzulata u Sydney-u i ambasade u Canberri da konzulat i ambasada u potpunosti surađuju s australskom policijom u istrazi cijelog slučaja, s namjerom da se utvrdi tko je pucao, da bi se nakon toga, po australskom zakonu, tu osobu moglo izvesti pred sud, kako bi joj se sudilo za pokušaj ubojstva. Jugoslavenska ambasada u Canberri, na čelu s ambasadorom Borisom Cizeljom (Slovenac), najprije je obećala tu suradnju da bi već slijedećeg dana, nakon poruke iz Beograda, počela odugovlačiti s pružanjem suradnje australskim vlastima. Bio je to prvi znak da će se Jugoslavija pozvati na Bečku konvenciju, prema kojoj se diplomatsko osoblje može pozvati na diplomatski imunitet u slučaju kršenja zakona u zemljama u kojima se nalaze. U međuvremenu se uspostavilo da je mladog Hrvata ranio čuvar konzulata Zoran Matijaš, koji je bio na popisu diplomatskog osoblja i australske su vlasti odmah zatražile da ga jugoslavenski konzulat preda policiji New South Walesa. Taj je zahtjev Australije odbijen i nastalo je natezanje u iduća tri dana, kad je, u četvrtak 1. prosinca 1988. godine ministar vanjskih poslova Australije, senator Gareth Evans dao ultimatum Jugoslaviji da preda osobu koja je pucala u Hrvata ili će Australija poduzeti najoštrije mjere protiv konzulata u Sydney-u.
Jugoslavija dobila šest sati da odgovori na australski ultimatum
U petak navečer 2. prosinca Jugoslavija je dobila šest sati da odgovori na australski ultimatum. U međuvremenu u australskom se tisku razvila živa rasprava o cijelom događaju. Sve najvažnije australske novine najoštrije su osudile jugoslavenski zločin, dok su vodeći radio i TV komentatori već od ponedjeljka 28. studenoga počeli tražiti da se zatvori jugoslavenski konzulat i protjera njegovo osoblje. U brojnim TV i radio postajama intervjuirani su predstavnici hrvatske zajednice u Australiji.
Budući da se jugoslavenski zločin dogodio u Sydney-u, gđica Barbara Zaher i urednik «Spremnosti» g. Lovoković bili su intervjuirani u najvažnijim TV i radio emisijama, u kojima su vrlo razumno, djelotvorno i s velikom mjerom uvjerljivosti upoznali australsku javnost s pozadinom zločina u Sydney-u: progonom hrvatskog naroda u Jugoslaviji od 1918. godine., ubojstvima hrvatskih emigranata diljem svijeta od strane Udbe poslije Drugog svjetskog rata i zahtjevom Hrvata za svoju slobodnu i demokratsku hrvatsku državu….
Bivši šef australske tajne službe optužio Udbu za ubojstva hrvatskih emigranata diljem svijeta
Istodobno su svi australski dnevnici bili puni članaka o Jugoslaviji i Hrvatima u Australiji… Najznačajniji je bio komentar bivšeg šefa australske tajne policije g. Harvey Barnetta, koji na toj dužnosti bio od 1981. do 1985. godine. U vlastitom članku za visokotiražni dnevnik «The Herald» iz Melbournea od 5. prosinca 1988. godine Barnett je među ostalim napisao:
‘Finoća nije nikada bila sastavni dio diplomacije jugoslavenske vlade. Od konca Drugog svjestkog rata Beograd karakterizira super osjetljivo ponašanje prema bilo kome tko kritizira njegovu vlast. Beograd posebno nastoji neutralizirati sve dijelove hrvatske manjine u prekomorskim zemljama koji su se usudili kritizirati Jugoslaviju…
Jugoslavija se redovno žali onim zemljama, kao što je Australija, u kojima njihovi hrvatski građani prosvjeduju protiv svoje bivše domovine. Beograd traži da se ušutka svaka njihova opozicija. Kad se to ne dogodi, protivnici beogradskog režima bivaju podvrgnuti oštrim mjerama…
Postoje dokumentirani dokazi o jugoslavenskim zastrašivanjima (i ubojstvima) hrvatskih emigranata diljem svijeta. Jugoslavenska vlada troši ogromne novce za ušutkivanje svojih protivnika. Glavna djelatnost jugoslavenske obavještajne službe je infiltracija raznih hrvatskih disidentskih organizacija u namjeri da kontrolira njihovo djelovanje. U posebno težim slučajevima istaknuti Hrvati su bili ubijeni od strane profesionalnih agenata…
Tajne službe u zapadnim zemljama, uključujući Australiju, svjesne su opasnosti od strane ubojica jugoslavenske tajne službe koje tragaju za svojim hrvatskim žrtvama i poduzimaje potrebne mjere da ih neutraliziraju…’
Zatvaranje jugoslavenskog konzulata u Sydney-u
Kao što se očekivalo, Jugoslavija nije do šest sati navečer u petak 2. prosinca predala jugoslavenskog državnog teroristu Zorana Matijaša australskoj policiji, a ona to nije imala namjeru učiniti niti jednog trenutka, jer je osoblje konzulata počelo pakirati svoje kovčege odmah nakon što je Jugoslaviji uručen ultimatum…
Zatvaranje jugoslavenskog konzulata u Sydney-u i protjerivanje njegovog osoblja iz Australije bio je za Jugoslaviju bolje rješenje nego da je Matijaš izveden pred australski sud, na kojem bi se najvjerojatnije otkrile mnoge druge stvari povezane sa zločinom pred konzulatom i djelovanju Udbe u Australiji…
Reakcija hrvatskih iseljenika
Jugoslavenski zločin u Sydney-u izazvao je veliko ogorčenje među Hrvatima diljem Australije. U Melbourneu su održane, samo sat vremena nakon što se čulo o oružanom napadu na Hrvate u Sydney-u, spontane demonstracije ispred parlamenta za državu Viktoriju, u kojima je sudjelovalo preko tisuću Hrvata, uglavnom mladeži.
Istu večer su predstavnici hrvatskih političkih organizacija, koje se nalaze u Hrvatskom međudruštvenom odboru za Viktoriju, odlučili da se slijedeću subotu, 3. prosinca, ispred zgrade parlamenta u Viktoriji također održe mirne i demonstracije. I zaista, usprkos tomu što je za mnoge Hrvate, koji rade u tvornicama i gradilištima, subota radni dan, već u 10 sati ujutro u centru Melbourne-a okupilo se preko 5000 Hrvata svih dobi.
Na trgu u centru grada održano je nekoliko kraćih govora, a onda je preko dva kilometra duga kolona prosvjednika, noseći oko stotinu hrvatskih i australskih barjaka i bezbroj slika ranjenog mladog Josipa Tokića i drugih Udbinih žrtava, krenula prema zgradi parlamenta. Prema priznanju policije bio je to do sada najveći etnički skup u centru grada Melbournea poslije Drugog svjetskog rata. Kad je nakon skoro pola sata kolona stigla pred zgradu parlamenta, predstavnici Hrvatskog međudruštvenog odbora održali su nekoliko govora na engleskom i hrvatskom jeziku, koje je nazočno mnoštvo burno ali i dostojanstveno pozdravljalo. Govore su držali: Josip Pavlović, Josip Čuk, Ivan Čorić, Ivan Butković, Stjepan Zdelar, Mimi Perak (koja je održala izvrstan govor na engleskom jeziku) i Ante Babić. Na kraju demonstracija koje su trajale od 10 sati ujutro do 1 sat popodne otpjevane su hrvatska i australska himna, a nakon toga se okupljeno mnoštvo mirno razišlo i krenulo svojim domovima.
Urednik «Hrvatske slobode» upozorio na djelovanje Udbe u Australiji
Hrvatski prosvjed u Melbourneu-u izazvao je nezapamćenu reakciju australskih medija, koji su tri dana ranije počeli najavljivati da se organizira prosvjed. Već sat vremena prije prosvjeda, u 9 sati ujutro, na mjestu okupljanja, na glavnom trgu Melbournea, došao je najveći broj TV, radio i novinskih izvijestitelja od kako Hrvati demonstriraju u ovoj zemlji.
Urednik «Hrvatske slobode», Ante Babić, bio je intervjuiran od strane svih pet australskih TV kanala, koji su kasnije navečer u glavnim vijestima donijeli do sada nezamislivo objektivne i za nas Hrvate pozitivne osvrte o hrvatskom prosvjedu. Svi su kanali prenijeli i intervju s urednikom «Hrvatske slobode», koji je naglasio kako Hrvati pozdravljaju odluku australske vlade o istjerivanju jugoslavenskih diplomata iz Sydneya i zatvaranju konzulata, ali je i dodao kako to nije dovoljno. Naglasio je da Australija treba prekinuti sve diplomatske odnose s Jugoslavijom i da treba također zatvoriti konzulat u Melbourneu i ambasadu u Canberri, jer se iza odluke o oružanom napadu na hrvatske demonstrante nalazi vlada u Beogradu.
Urednik «Hrvatske slobode» upozorio je i na djelovanje jugoslavenske tajne službe, koja stoji iza raznih nasilnih akcija u ovoj zemlji, a koja su kasnije pripisane Hrvatima. On je također skrenuo pozornost na ozbiljnu mogućnost da jugoslavenski agenti u Australiji krenu s novom serijom nasilja, kako bi diskreditirali hrvatsku zajednicu…
Na pomolu kraj Jugoslavije
Jedan od sudionika na prosvjedu u Melbourneu u subotu 3. prosinca rekao je da nakon jugoslavenskog zločina u Sydney-u počinje novi, bolji i uspješniji život Hrvata ne samo u Australiji nego i diljem svijeta. To je do sada najbolji znak da su kraj Jugoslavije i uspostava samostalne i demokratske hrvatske države na pomolu…
Pred odlazak novina u tiskaru dobili smo obavijest da su u bolnici u kojoj se nalazi Josip Tokić primijećene tri sumnjive i nepoznate osobe za koje se pretpostavlja da su htjele doći do Josipa Tokića sa zlim namjerama. Josipa sada danonoćno čuvaju detektivi.
Samo nam samostalna hrvatska država pruža sigurnost
U zaključku članka ostaje nam samo reći da će Jugoslavija nastaviti ubijati nas Hrvate i našu djecu ma gdje na svijetu bili. Za nas Hrvate nema sigurnog mjesta, sve dok Hrvatska ne bude slobodna i samostalna država»
Jugoslavenske terororiste iz Sydneya u Beogradu kao heroje dočekao Budimir Lončar
Uz moj uvodnik o teškom ranjavanju Josipa Tokića vrijedno je prenijeti i vijest iz uglednog australskog dnevnika «The Age» iz tog vremena, kako su po dolasku u Beograd terorist Zoran Matijaš i drugi protjerani djelatnici jugoslavenskog konzulata u Sydneyu bili dočekani kao heroji. Izvjestitelj australskih novina iz Beograda javio je da je atentatora na maloljetnika Josipa Tokića, Zorana Matijaša, i druge udbaške agente iz konzulata u Sydney-u osobno dočekao i ministar vanjskih poslova Jugoslavije Hrvat Budimir Lončar.
Da, to je taj isti Lončar koji je bio glavni savjetnik za vanjsku politiku bivšem predsjedniku Stipi Mesiću, a sada je glavni savjetnik odlazećem predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću. Zar je onda čudno što udbaške strukture u Hrvatskoj i djeca komunista, koja danas vladaju Hrvatskom, poduzimaju sve moguće kako se ne bi otkrile brojne tajne o zločinima jugoslavenskih tajnih službih u svijetu, ali i u Hrvatskoj?
Krvavo ubojstvo Stjepana Đurekovića samo je vrh sante leda o brojnim ubojstvima hrvatskih emigranata i iseljenika koja je diljem svijeta vršila tajna služba zločinačkog komunističkog režima u Jugoslaviji i SR Hrvatskoj.
Sve dok se ne otkriju i sankcioniraju zločini jedne od najokrutnijih tajnih obaviještajnih službi u svijetu u Hrvatskoj neće nikada biti društvenog mira i stabilnosti niti će se Hrvatska moći razviti u gospodarski razvijenu zemlju i demokratski uspješno društvo. Dapače, ako se to pitanje ne riješi na zadovoljavajući i pravedan način, Hrvatskoj prijeti opasnost od totalnog urušavanja ono malo poveznica koje nas drže zajedno kao jedan narod.
Antun Babić
bivši urednik novina «Hrvatska sloboda» u Australiji
bivši generalni konzul Republike Hrvatske u Melbourneu