Antiteroristička jedinica Baja Kraljević pod zapovjedništvom Predraga Mandića došla je na položaj 30 minuta prije smaknuća generala Blaža Kraljevića.
U prilogu broj devet saslušanja o slučaju ubojstva Blaža Kraljevića, odnosno prema iskazu Predraga Mandića svi pripadnici njegove jedinice bili su u zaklonu i prema njegovim riječima davali su ispomoć vojnoj policiji na punktu. Da li su bili u zaklonu ili sačekuši prosuditi ćete sami nakon nekih detalja iz zapisnika istrage samog slučaja.
Blaž Kraljević je bio toga dana na sastanku sa predstavnicima HVO-a, nisu se dogovorili oko nekih političkih razlika. Na povratku sa toga sastanka Kraljević je ubijen. U svjedočenju Mandića tvrdi se kako su pripadnici HOS-a zapucali… Priznaje da je vidio kako dva vozila dolaze do kontrolnog punkta, ali kada se počinje pucati isti tvrdi da nije mogao odrediti od kuda se puca?! Ipak vidi da jedan sa njegove strane pada pogođen. Razmak je tridesetak metara.
Pucnjava prema njemu je trajala 20 sekundi. Ako je bilo pucnjave sa obje strane, a HOS-ovci su izašli iz vozila, samo trajanje pucnjave je bilo prekratko, ali ako je bila sačekuša toliki vremenski rok je bio sasvim dovoljan da se poubija kompletna Kraljevićeva pratnja. Izjavu je dao čak više od 20 dana kasnije od samog događaja.
I svi ostali sudionici ovoga pokolja su dali izjave 20 dana kasnije od samoga događaja. Što se čekalo 20-50 dana?
U izvješću u svezi same istrage ,još je jedan jako bitan detalj, tijekom uviđaja cijelog slučaja vozila su bila u leru, što znači da su se vozila zustavila na zahtjev vojnog policajca, poštujući njegovu zapovijed. Martin Bodulić i Ivan Babić iz mandićeve skupine su ranjeni, s tim da je jedan podlegao ranama.
22 lista istrage o smrti Blaža Kraljevića imaju mnogo zanimljivih detalja.
Prije samog uviđaja mjesta ubojstva Blaža Kraljevića i pratnje svi su leševi uklonjeni. Leševi su pronađeni u Omišu. Ubojstvo se dogodilo 9.8. 1992. godine, a izjave su uzimane od nekih sudionika pokolja tek 3.10.1992. godine. Protagonisti slučaja, ljudi iz kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute i Mandićevi ljudi tvrde da se radi o nesretnom slučaju, ali svi su leševi uklonjeni i baš svi hosovci su pobijeni. Pa se iz toga da zaključiti kako su svi svjedoci druge strane likvidirani iz nekog jako dobrog razloga. Oko dvije stotine metaka je ispaljeno na 8 osoba, pucano je sa udaljenosti 30 m, iz zaklona, a sama pucnjava je trajala 20 sekundi. Vozila su izbušena i izgledaju kao izbušene konzerve.
Zapisnik sa lica nesreće napravljen 9.8 1992 godine u 15.00 h od strane Damira Cipre i zapisničara Stjepana Rubinića, a sam uviđaj trajao je svega 1. 30 minuta, kao da se radilo o biciklističkom prekršaju.
General HOS-a Mile Dedaković o ovom događaju, a na kojem uviđaju je bio, izjavio je kako su na jednom vozilu otvorena prednja lijeva vrata, svi prozori na vozilu porazbijani, na vozilu je mnogo rupa od metaka, na zadnjem desnom blatobranu vozila i krovu vozila vidljivi su obrisi krvi, u unutrašnjosti vozila ima dijelova stakla, tkiva, krvi,oštećenja od metaka na sjedalima, a pored vozila ima stakla, vidljiv su dijelovi stakla i krvi, naročito iza vozila ima dosta krvi izmiješane sa uljem i benzinom, gume na vozilu su izbušene, a na prometnici su vidljivi tragovi blokiranja kotača od 5-6 metara.
Vjerojatno iznenađeni samim punktom vojne policije naglo se zaustavljaju hosovci. Na licu mjesta, na prometnici su bili vidljivi tragovi kotača koje koriste građevinske mašine i tragovi pijeska građevinskih mašina. Ako se pucalo iz vozila zanimljivo da nije bilo čahura u samom vozilu.
Pitanje je postavljeno našem svjedoku kako se tako dugo čekalo sa ispitivanjem osoba koje su ubile HOS-ovce. Prema svjedocima toga vremena saznali smo da se poslije toga događaja narod digao na noge, htio se obračunati sa njima, ekipi koja je napravila pokolj zabranjen je dolazak na taj teren trajno.
Nakon ubojstva Ante Paradžika, Mire Barišića i Blaža Kraljevića sve do današnjih dana vodi se medijski rat protiv HOS-a, najhrabrijih jedinica hrvatskih domoljuba, iza kojih nema mrlja, već samo strah srpskih zlotvora. Osporava se svuda njihova simbolika, o njima raspravljaju novinari poput Rašete, rođaka zločinca generala Rašeta ili pupovčevi novinarčići, diler droge Saša Milošević i Saša Kosanović, a udbino krilo komunističke desnice u Hrvatskoj slavi njihove ubojice, nagrađene generalskim činovima.
Prosudite sami tko je heroj, a tko se od silnih domoljuba okoristio ratom i sada živi poput arapskog šeika, na račun nevine krvi.
HOP