O prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu vjerujemo kako znamo sve, ali dopuštamo medijima podlu manipulaciju i omalovažavanje njegovog ogromnog doprinosa i djela, a pod krinkom pluralizma i parlamentarizma se s druge strane uporno radi na brisanju njegovog ključnog značaja za nastanak stoljećima željene i sanjane suverene i samostalne države Hrvatske, naše domovine. Nije mi namjera na 17-tu obljetnicu njegove smrti ponavljati svima poznate zasluge velikog državnika Franje Tuđmana koji je u pravom trenutku, iskrenog srca i posebno naglašavam – uz veliku mudrost i hrabrost predvodio hrvatski narod na putu njegovog osamostaljenja, bio na čelu obrambenog Domovinskog rata u kojem se hrvatski narod oslobodio i obranio od srbočetničkog agresora, te zaštitio svoje građane od velikosrpskih planova i zločinačke JNA.
U svakoj drugoj zemlji bi takav čovjek koji je predvodio svoj narod na putu u prvu istinsku i konačnu pobjedu nad ekspanzionističkom politikom susjednog, oduvijek neprijateljski nastrojenog naroda, te čovjek koji je znao okrenuti svjetske čelnike na svoju stranu i u potpuno bezizglednim trenucima nepokolebljivo vjerovao u čestitost i pravednost ostvarenja hrvatske države (a tu vjeru je znao ojačati i probuditi u svima nama) – ponavljam, u nekoj bi drugoj zemlji takav čovjek bio štovan gotovo kao svetac, ne samo kao heroj i veliki državnik. No, Hrvati su dopustili istim onima koji su još prije tog nevjerojatno teškog obrambenog rata stali na stranu agresora u namjeri očuvanja tamnice naroda Jugoslavije, da i dalje, 17 godina nakon smrti Franje Tuđmana, kroje našu politiku i naše živote. To nažalost znači da smo uistinu nedostojni spomenuti se imena prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Isti “antifašisti” koji su nakon završetka drugog svjetskog rata klali, ubijali i bacali u jame Hrvate i koji su nas zatočili u tu tamnicu hrvatskog naroda zvanu Jugoslaviju, javljaju se ponovno i danas. Hrvatska tek danas otkriva jame nedužnih žrtava zločinca Tita i njegove zločinačke politike koja se svodila na to da se živi od kredita, a da se hrvatski narod istrijebi na sve moguće načine. Danas kao “neutralni politički analitičar” na državnoj televiziji govori još uvijek Žarko Puhovski, nekada jedan od predstavnika UJDI-a, Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, koja se protivila stvaranju samostalne države Hrvatske. Sinovi i kćeri tadašnjih JNA oficira su danas predstavnici medija, novinari, kulturnjaci, umjetnici koji trebaju kaljati ugled Hrvatske po svijetu (kao Frljić, Labrović, Hribar, Ličina i slični), a politiku i institucije nam vode bezidejni slabići, uhljebi i izdajnici.
(Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (kratica: UJDI) je bila politička organizacija u SFR Jugoslaviji, osnovana u proljeće 1989. u Zagrebu. Njezini pristalice su uglavnom marksisti koji su se zalagali sa jedinstvenu socijalističku Jugoslaviju i protivili se stvaranju suverene republike Hrvatske. Predsjednici su bili prvo Branko Horvat, a nakon njega je to bio Nebojša Popov. Direktor je bio Žarko Puhovski. Ostali članovi odbora su bili Bogdan Bogdanović, Milan Kangrga, Lev Kreft, Shkëlzen Maliqi, Vesna Pešić, Koča Popović, Milorad Pupovac, Ljubiša Ristić, Božidar Gajo Sekulić, Rudi Supek, Ljubomir Tadić, Dubravka Ugrešić, Predrag Vranicki i Nenad Zakošek. Od ostalih članova kasnije se istakao Tomislav Reškovac. Na predsjedničkim izborima u Srbiji 9. prosinca 1990. Ivan Đurić je kandidirao kao zajednički kandidat UJDI i Saveza reformskih snaga (SRSJ, Federacija reformističkih snaga u Jugoslaviji) i dobio sa 5,5% za treće mjesto. 1992. godine u Srbiji se UJDI udružio sa SRSJ i još nekim političkim skupinama u Građanski savez Srbije.)
Upravo ti izdajnici nam stalno prodaju svoje laži i postavljaju nam pitanje: je li Tuđman izdao Hrvatsku? Na to bih odgovorila opravdanom protutezom: mi svi smo izdali Tuđmana i našu domovinu Hrvatsku kada smo dopustili da nam lažljivci i kradljivci poput vječno ugroženog Pupovca koji pliva u hrvatskim kunama kroje vlast, kada nam se takvi nameću kao oslobodioci i guraju prvog hrvatskog predsjednika u stranu, u mulj.
Jedan od najmlađih izdajnika naše domovine je i mladi zastupnik Pernar, koji je lagao, varao i falsificirao za novac, mali vandal i bezbožnik koji se uspoređuje s Isusom. Tuđman je davno rekao: nemojte mi dovoditi u Sabor ili Vladu nekog tko nema bar tri stranice biografije, aliudirajući na stručnost i rad. Nismo ga poslušali, pa imamo sve više lažljivaca, muljatora i okorjelih neradnika u Saboru. Franjo Tuđman nikada nije niti mogao pomisliti da će ga 17 godina nakon njegove smrti neki balavac, rusofil i deklarirani jugonostalgičar vrijeđati na toliko jeziv način, nazivajući ga “zločincem svoga naroda”, kao što je to nedavno učinio kršitelj mnogih zakona Pernar, u biti medicinski brat koji nema nikakvog obrazovanja ni znanja bilo o čemu. Tuđman jest htio pomirdbu i zabranio svaku odmazdu, a danas mu to lažni desničari stavljaju na teret?! Domoljublje u mirnodopsko doba nije paradiranje sa šajkačama i urlanje “za dom spremni” – domoljublje je otkriti izdajnike, pljačkaše državnog proračuna, kradljivce tvornica i tvrtki, uhljebe i neradnike, upozoriti na opasnost lažnih saveznika, gledati na dobrobit tako teškom mukom i na ogromnim žrtvama stvorene države.
No, na današnji dan se i jedna Zrinka Kasapić, gatara koja piše na lažno desničarskom portalu Dnevno.hr usuđuje izmišljati i podlo lagati da su Tuđmana ubili Amerikanci, kada svi jako dobro znamo da bez pomoći SAD-a nikada ne bi uspjeli u obrani svoje zemlje od daleko nadmoćnijeg velikosrpskog agresora. Ta gatara i vračara nije u stanju obznaniti javnosti niti svoje puno ime, nego se još uvijek skriva iza inicijala, toliko je bijedan njezin kukavičluk. Kako se Franjo Tuđman iz groba može braniti protiv takvih moralnih nakaza? Nikako – to je već dužnost nas živih Hrvata. Što čine navodni desničari? Veličaju bivšeg KGB-ovca Putina kao spasitelja, umjesto da se prisjete velikog državnika koji je njihov narod (usprkos svim KGB-ovcima i putinima) uspio osloboditi od jarma jugoslavenske države koja doslovce počiva na kostima ubijenih Hrvata.
Nikada Hrvati nisu posezali za tuđim, ali su uvijek branili svoje. Mnogo puta su bili iskorištavani i obmanjivani, no svaki put su izašli iz tih obmana časno i čistog obraza. Nikakve ustaše nisu divljale po Hrvatskoj 1991. godine, nego su divljali četnici. Kada je SOA objavila izvješće o porastu četništva prošle godine u Hrvatskoj, njezin čelnik Dragan Lozančić je morao biti smijenjen. Upitajmo se, kako bi postupio Franjo Tuđman?
S druge strane, osvjedočeni komunisti i antifašisti se guraju u prvi plan kao lučonoše pravde i morala. Isti oni koji su klali od 1945. naovamo, isti oni koji su se zalagali za održanje tamnice Hrvata u obliku Jugoslavije. Antifašizma odavno nema u Europi, to je termin kojeg su zadržali samo komunisti u ex komunističkim zemljama, kako bi opravdali svoje postojanje, kako bi izbjegli svaki progon. Jer, budimo iskreni, pod petokrakom su na području bivše Jugoslavije (a naročito Hrvatske) učinjena najgora zvjerstva i nepravde. Stranka HDZ gradi svoj imidž na predsjedniku Tuđmanu koji je već 17 godina pod zemljom, a istovremeno skriva svoj kriminal tako pružajući izliku prikrivenim komunistima koji se danas nazivaju socijalistima za napad upravo na Tuđmana, kojeg odavno nema. Na taj način i jedna i druga strana složno ruše temelje naše države, a te temelje je postavio upravo Franjo Tuđman u Domovinskom ratu. Svi ostali temelji su se pokazali lažnima i pucali su čak i prije nadogradnje.
Franje Tuđmana više nema. Ostavimo ga da počiva u miru. Budimo mu vječno zahvalni na onome što nitko prije njega nije uspio postići: samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku. Ovako kako ta država izgleda danas i kako smo ju izopačili nije rezultat ni globalizma ni nekakvih inozemnih urota, to je naših prljavih ruku djelo. Ne tražimo krivca u nekome kome smo dužni samo najdublju zahvalnost, tražimo krivce među nama. Pri tom nisu krivi samo gore nabrojeni, nego i oni koji nečinjenjem i šutnjom ostavljaju prostor lažljivcima i obmanjivačima. Obranimo se u mirnodopsko vrijeme kao što smo se obranili i za vrijeme rata; složno, mudro, požrtvovno i svim srcem. Na taj način ćemo moći ujedno i zahvaliti prvom predsjedniku Franji Tuđmanu za sve što nam je ostavio u nasljeđe. Jedan čovjek ne čini narod, ali može zadužiti taj isti narod na najbolji mogući način: da čuva svoju opstojnost i čestitost, da cijeni svoje vlastite zaslužne sinove i kćeri tako što će očuvati svoju domovinu i maknuti prevarante, lažljivce i kradljivce s vlasti. Budimo dostojni prvog hrvatskog predsjednika, budimo dostojni svojeg naroda.
Ingrid Runtić