Sve više miriše novi skandal u uredu predsjednice. Marija Slišković poznata iz udruge za zaštitu žena silovanih u ratu prema svjedočenju ugledne članice udruge Hrvatska baština Jasenka Polić Biliško i izuzetne domoljubne osobe, koja je zajedno sa svojom obitelji učinila mnoga velika djela za našu zemlju bez ijedne kune naknade nije nimalo svjetla priča o Slišković i osobi koja je dobila priznanje države Hrvatske, red Stjepana Radića .
Prva stvar koja upada u oči kod Marije Slišković je ime i prezime, rođena je kao Esma Golubić. Očito je promjenom imena htjela biti veća Hrvatica od bilo koga drugoga. Protiv Sliškovićke se vode postupci zbog sumnje oko financijskih malverzacija. Poznata je i po huškanju javnosti kako treba tužiti Hrvatsku europskim institucijama jer ne brine o silovanim osobama, ne izdvaja sredstva, što je bila laž, jer je Sliškovićka dobila stotine tisuća kuna od države i Milana Bandića.
Jasenka Polić Biliško, prof. psihologije
PREDSJEDNICI REPUBLIKE HRVATSKE
gđi. Kolindi Grabar Kitarović
Poštovana,
prema Zakonu o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br25/13), a u svezi odlikovanja kojega ste dodjelili Mariji Slišković (rođena Esma, otac Rasim Golubić, mjesto rođenja Orahova BIH ), ordenom Reda Stjepana Radića za osobite zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda, molim slijedeće informacije:
- Tko su osobe koje su Mariju Slišković predložile za odlikovanje i s kojim argumentima?
- Tko su članovi Komisije koja Vam je predložila Mariju Slišković za odlikovanje?
- Obrazloženje Komisije njihovog prijedloga.
- Gdje, kada i zbog čega je Marija Slišković stradavala u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda?
Zabrinjavajuća je situacija u našem društvu kad se odlikovanje časnog imena Stjepana Radića dodjeljuje osobi čije se djelovanje nikako ne može okarakterizirati kao – borba za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.
Moje je osobno iskustvo, nakon nekoliko godina poznanstva i povremene suradnje s Marijom Slišković, upravo suprotno. Zato sam smatrala svojom obvezom upozoriti javnost na antihrvatsko djelovanje Marije Slišković preko njezine tzv. udruge Žene u Domovinskom ratu. Osobito nakon što je novinarka Mreže TV Ozana Bašić svojim istraživačkim radom, utvrdila i javno iznjela činjenice o nezakonitom poslovanju njene „udruge“ i promptno dobila otkaz, a vrlo gledana i popularna emisija Mreže TV „Oluja“, ukinuta. Sve to je učvrstilo moje uvjerenje, da je djelovanje Marije Slišković sve prije nego – borba za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda, a i obvezu da reagiram.
Neoprostiv je površan rad Vašeg Ureda u kojem, rade radnici – „pali uza sepenice“, kako mi psiholozi kažemo za one koji rade na poslovima čijim psihofizičkim zahtjevima nisu dorasli…
Nadam se da će do Vas doći istinite informacije i da ne ćete dozvoliti da se slavno ime Stjepana Radića okalja dodjelom njegovog odlikovanja, osobama koje to nisu zaslužile.
U prilogu šaljem dopis o svojem iskustvu s Marijom Slišković, objavljen u siječnju ove godine.
Očekujem odgovore na moja pitanja.
Zahvaljujem uz pozdrav.
Jasenka Polić Biliško, prof.
U Zagrebu, 8. Prosinca 2016. Godine.
Još u siječnju ove godine gospođa Biliško je razotkrila priču oko Esme rođene Golubić, sada Marije Slišković.
„Treba razotkrivati neprijatelje naše…“ A. Starčević
Ne sjećam se kada sam i gdje upoznala Mariju Slišković. Budući da sam kao ratna upraviteljica Studentskog doma „Stjepan Radić“ i psiholog u Studentskom centru, radila s mnogim žrtvama srpske agresije, nije mi bila strana suradnja i volontiranje u mnogim udrugama proizišlim iz Domovinskog rata, pa tako na poziv Marije Slišković, i u udruzi Žene u Domovinskom ratu. Dapače, vrlo sam rado uključivala u različite zajedničke programe i pjevače udruge „Hrvatska bašćina“, pa i članove svoje šire i uže obitelji.
Ubrzo sam uvidjela da udruga Žene u Domovinskom ratu, predsjednice Marije Slišković, kako se predstavljala, nije udruga. Ne postoje tijela udruge koja su prema Zakonu o udrugama obavezna, nikada nitko nije vidio niti jedno izvješće o radu udruge, pa niti financijsko izvješće, a financiranje knjiga i filma „Sunčica“ je tajna. Pokazalo se da je „udruga“ Žene u Domoviskom ratu ustvari privatna, poslovna firma Marije Slišković i njezinih mentora! Neistinitim predstavljanjem udruge okupila je mnoge i iskoristila njihovo znanje, rad i domoljublje. Osobito je iskorištavala znanje, entuzijazam i ambicije mladih nezaposlenih, profesorica, pravnica, studentica i inih koje su besplatno, ili uz simboličnu naknadu „za kavu“ radile, očekujući da će Marija Slišković ispuniti dana im obečanja i zaposliti ih ili im pomoći pri zapošljavanju – jer tu su njezini prijatelji: Predrag Matić Fred, Milan Bandić, Slobodan Lang, Stipe Mesić, Ivo Josipović, Forum žena SDP – Vesna Nađ, Vesna Kusin…
Dok mladi i nezaposleni za nju rade: pišu, prevode, lektoriraju, simultano prevode u Hrvatskoj i inozemstvu – u raznim veleposlanstvima – (jer Marija Slišković ne zna niti jedan strani jezik, a vrlo je skromnog poznavanja i hrvatskog jezika), na žiro račune udruge-firme, dolazi novac s raznih poznatih i nepoznatih izvora… Dok su u organizaciji i idejama „Hrvatske bašćine“, mladi kao i vrlo afirmirani umjetnici u raznim prigodama svoje umjeće poklanjali žrtvama srpskog agresora, dotle su te žrtve u isto vrijeme za Mariju Slišković izvor profita! U isto se vrijeme na otoku Murteru grade apartmani, a drobilicama „obrađuje“ brdo i uređuje zemljište za razne namjene, sve navedeno u aranžmanu Marije Slišković.
U svibnju 2012. godine Gradski ured za imovinsko pravne poslove i imovinu grada dodjelio je na korištenje 90 m2 demoliranog poslovnog-stambeno prostora u Ilici, udrugama „Hrvatska bašćina“ i Žene u Domovinskom ratu. Prostor je problematičnog vlasništva (djelomično je gradski, a djelomično u privatnom vlasništvu), devastiran i nije ga bilo moguće koristiti bez adaptacije. Troškove tih radova su prema Ugovoru, trebali snositi sami korisnici prostora. Upravo radi problematičnog i složenog vlasništva, Grad Zagreb nije mogao financirati uređenje prostora. To je informacija koju smo dobili direktno iz stručnih službi Grada.
Usprkos tome prostor je brzo adaptiran, obnovljen i uređen kao stambeni prostor. Udruzi „Hrvatska bašćina“ to nije odgovaralo: adaptacija je bila vrlo skupa, iznosila je cca 200 000, 00 kuna. Članovi „Hrvatske bašćine“ nisu imali sredstva za sudjelovanje u financiranju tih radova. Uz to koncepcija korištenja prostora nije odgovarala potrebama „Hrvatske bašćine“: prostor je uređen kao stambeni prostor, a „Hrvatskoj bašćini“ su bile potrebne klupske prostorije jer je uz rad pjevačkog zbora planirala organizirati i stalno Obiteljsko savjetovalište. Marija Slišković je drugim putevima organizirala povremeno savjetovalište za žene iz Vukovara. Sve to su razlozi radi kojih smo otkazali korištenje tog prostora dopisom Gradu Zagrebu, već 18. prosinca 2012. godine. Od tada taj stambeno-poslovni prostor koristi samo Marija Slišković. Tko je financirao uređenje prostora? Tko financira danas taj vrlo skupi prostor-stan u centru grada? Nismo nikada saznali.
Je li Marija Slišković, Esma (otac Rasim) Golubić, što je ime i prezime pod kojima je rođena, u Orahovi, BiH ili u Zagrebu, kao što se predstavljala (zagrepčanka iz Dubrave) i nije tako važno… Predstavljala se da je po zanimanju dizajner, naglašavala je da je politički obrazovana?! Ima li možda završene neke tečaje Političke škole u Kumrovcu? Jer sve te obmane i hipokrizija oko Marije Slišković ukazuju na moral kojemu je temelj kumrovačko obrazovanje: snađi se druže, a to znači – laži, varaj i kradi, važno je da si dobro umrežen, a to znači i zaštićen!
„Hrvatsku treba tužiti“ – „a branitelji su krivi za stanje u društvu“ – rekla je i napisala puno puta i takvim stavovima često izazvala žučljive diskusije u raznim zgodama. To je bio ceterum censeo njezinog „domoljublja“, sve dok Ivo Josipović nije izgubio predsjedničke izbore. A onda su branitelji postali temelj društva, pa je Marija Slišković stigla čak i u Šator u Savskoj 66, danas Trg Nevenke Topalušić.
Novinarka i uspješna voditeljica popularne emisije „Oluja“ na Mreži TV, Ozana Bašić, tijekom nekoliko svojih emisija, istražuje lažno predstavljanje Marije Slišković, njeno sumnjivo djelovanje tijekom Domovinskog rata, sumnjivo financijsko poslovanje njezine tzv. „udruge“, ogromne prihode i „čudne“ izvore financiranja. Njezina otkrića su s pravom izazivala veliko razočaranje mnogih mladih volontera. Ozana Bašić postavlja i otvara razna pitanja i promptno dobiva – otkaz! „Oluja“ Mreže TV je ukinuta i hrabre Ozane Bašić više nigdje nema u medijima. Boljševičke metode brisanja nepoćudnih su trajno na djelu.
Mnoga otvorena pitanja tijekom nekoliko njenih emisija ostaju otvorena, bez odgovora, ali nema niti argumentiranih demantija sve do danas! Za sve one koji su volontirali sasvim je svejedno na koji su način uplaćivana sredstva na račune Marije Slišković, legalno ili ne i prema čijim odlukama. Ali nije svejedno da su mnogi iskorišteni i prevareni njenim djelovanjem. „Financijskih sredstava nema“ – tvrdila je…
Ostaje međutim pitanje:Tko su moćni mentori Marije Slišković zahvaljujući kojima je Ozana Bašić dobila otkaz?
A radi svih onih mladih prevarenih volontera postavljamo javno pitanja onima koji tajno financiraju rad tzv. udruge Žene u Domovinskom ratu: Jeste li svjesni da svojim djelovanjem aktivno pomažete iseljavanju mladih, obrazovanih, nezaposlenih, s pravom razočaranih, iz Hrvatske?
Hoćemo li ikada dobiti odgovore…
Jasenka Polić Biliško, prof.
Hrvatska bašćina
U Zagrebu, siječanj 2016.
HOP
