ZAŠTO ODLIKOVANA OD PREDSJEDNICE M. SLIŠKOVIĆ (ROĐ. ESMA GOLUBIĆ) PROGONI DOMOLJUBE PO SUDOVIMA

Kod nas je praksa da političke ličnosti prozvane u medijima progone novinare i građane koji imaju hrabrosti prozvati neke sumnjive poslove. Svatko od nas bi se trebao upitati, a poglavito suci koji sude zviždače; koji je nekome motiv prijava sumnjivih poslova.

U slučaju Esme Golubić danas Marije Slišković naša se redakcija upitala isto pitanje. Nedavno odlikovana od predsjednice Marija Slišković rođena kao Esma Golubić za zasluge oko zbrinjavanja silovanih žena iz rata prozvana je od profesorice psihologije Jasenke Polić Biliško i učiteljice Jelice Sarajlije da ne zaslužuje ovo priznanje.

Radi se gospođama u zrelim godinama, situiranim i izuzetno cijenjenim u svojoj struci, a posebno su se istakle svojom hrabrošću i odlučnošću u domovinskom ratu. Koji bi bio motiv ovim posebnim osobama da svoj obraz kaljaju lažima o Mariji Slišković? Baš nikakav, jer su svojim radom dokazale i pokazale kako su poštene i izuzetno bitne osobe za širenje jedne prave i istinske domoljubne kulture.

Dom Jelice Sarajlije odiše posebnim skladom, svaki kutak njenog stana brižno je popunjen posebnim detaljima. Vidi se smisao za lijepo i jedan građanski štih. Vrlo nježan, ali odlučan glas dominira prostorom. Jelica je potomak grofovske obitelji što se jasno vidi u njenom ophođenju i sitnim detaljima koji život čine smislenim.

Jelica Sarajlija djeluje kao krhka žena iza koje se krije odlučna osoba u svakom pogledu. Bila je odlučna za vrijeme rata i pomagala  našim bojovnicima svim potrebnim medicinskim materijalom, hranom,  skupljala pomoć na sve strane, kako bi olakšala ratnicima opstanak na crtama bojišnice. Ono što je imala na početku rata, ima i danas, niti manje niti više, za razliku od Marije Slišković. Ista je situacija i sa gospođom Jasenkom Polić Biliško, nekada aktivna psihologinja koja je vodila važne poslove u bivšoj državi i našoj, danas brine za hrvatsku baštinu, živeći skromno i pošteno. Nisu se obogatile na račun svojih zasluga, već su nas obogatile svojim radom.

Obitelj Polić Biliško sudjelovala je u mnogim humanitarnim akcijama, besplatno, kćer gospođe Polić Biliško Maruška često je za Mariju Slišković i njenu udrugu prevodila tekstove sa stranih jezika besplatno, bila vodeća u svečanim programima iste Marije Slišković sa majkom, a druga kćer Ivana Biliško Polić svirala je na koncertima za pomoć žrtvama rata (harfa)  naravno sve besplatno opet pomažući našoj Esmi Golubić -Mariji Slišković, dok je Marija Slišković uvijek tvrdila kako nema novaca i da treba skupiti novac za žrtve rata. 

Novaca je bilo, bilo je novaca i za platiti muzičare i ostale izvođaće, kuda su odlazili novci samo Marija Slišković zna. Stotine tisuća kuna leglo je više puta na račun udruge Žene u domovinskom ratu, pod rukovodstvom Marije Slišković.

Mi smo priložili samo jedan dokument.

Najgore od svega je činjenica kako naša odlikovana Esma Golubić je imala intenciju nahuškati javnost da država apsolutno ne čini ništa za silovane osobe i žrtve u domovinskom ratu.Odnosno da treba tužiti državu zbog ne brige. Gospođe Sarajlija i Polić Biliško su činile sve suprotno u zaštiti žrtava i same države, shvaćajući koliko bi tako nešto bilo pogubno za državu.

I grad Zagreb i država izdvajali su enorman novac za njenu udrugu. Švaljek i Bandić na osnovu običnih Zaključaka odobravali su novac, plaćena su snimanja dva filma i zbrinjavanje žrtava rata. O čemu ćemo potanko u trećem nastavku ove priče. Drugi film koji se snima, iako nije jasno da li je uopće predočen scenarij i troškovnik filma vlastima grada Zagreba, dobiva novac, a priča je o doktorici Bošnjačko-muslimanske nacije za vrijeme rata u Vukovaru. Scenarij za film napisala je kćer te doktorice?! I to je naravno plaćeno.

Udruga na čijem čelu je Marija Slišković  sve se više počela baviti filmskim sadržajima, iako za tako što imamo HAVC, filmsku industriju, a sama uloga udruge je u sasvim drugom pravcu.  Način rada same Esme je isti kao i Milorada Pupovca, Pupovac dobiva enorman novac za srpsku zajednicu, dok u javnosti se stiče dojam da s pravom su Srbi nezadovoljni.

Država je tako odlikovala ženu koja bi tužakala državu, tvrdi da se država ne brine dovoljno o žrtvama rata, iako bi se njoj doniran novac za udrugu mogao znatno bolje iskoristiti. Isto tako država preko Marije Slišković progoni ove dvije gospođe, jer su se usudile prozvati famoznu Mariju Slišković, privatnom tužbom Marije Slišković, umjesto da ispita navode gospođa Biliško i Sarajlija.

Do kada ćemo hrabrost nagrađivati progonom?

Velika humanitarka Slišković progoni dvije gospođe u godinama, dva velika domoljuba i samim tim postaje još sumnjivija. 

Humanitarka Esma nigdje ne radi, ali je postala vlasnica zemljišta od 12760 m2 ni manje ni više nego na otoku Murteru. Procjena zemljišta lokalne agencije za prodaju nekretnina znatno prelazi milijun kuna.

Zamislite priču pred izbore u Zagrebu da se dokažu svi navodi gospođe Sarajlija i Polić Biliško, što bi to značilo za Bandića i Švaljek.

Grad Zagreb i udruga sa čelnom osobom Marijom Slišković osnovali su zakladu;

GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, MB 2576651, OIB: 61817894937, kojeg zastupa gradonačelnik Milan Bandić, dipl.politolog

i
UDRUGA ŽENE U DOMOVINSKOM RATU, Zagreb, Dalmatinska 8, MB: 02062186, OIB: 20623362216, koju zastupa predsjednica Marija Slišković, sklapaju

Igor Drenjančević

HOP