Prema dokumentima u posjedu, došli smo do zanimljivih otkrića o odlikovanoj Esmi Golubić od strane predsjednice, koja je promijenila ime u Marija Slišković. Odlikovana Esma voli filmove i zajedno sa svojom udrugom Žene u domovinskom ratu producira filmove. Danas ćemo obraditi taj segment njenog djelovanja.
Esma ili Marija po novom brine o 15 silovanih žena i na taj način je svima začepila usta oko svojih poslova i neke druge pozadine svega. Već smo objavili svjedočenja njenih bliskih suradnica o njoj. Ako se piše o famoznoj Esmi koja je očito promijenila ime kako bi sakrila porijeklo, silovane žene su po esminoj logici napadnute. Laž. Iza silovanih žena sakriva se jedna odurna pozadina cijele priče. Uostalom sav novac koji dobiva famozna Esma nije njen novac, već novac donatora, države i grada Zagreba, pa prema tome potpuno je pogrešno razmišljanje kako ona brine o silovanim ženama. Ona je od politike izabrana da to čini, a ne svojim posebnim zaslugama, što svjedoci i govore.
Marija Esma Slišković ne daje novac iz svoga džepa za snimanje filmova, zbrinjavanje silovanih, žrtava rata, već dapače koristi novac poreznih obveznika i dužna je polagati račun javnosti. Ona nije majka Tereza kako se želi prikazati situacija, već očito žena sa dobrim političkim vezama na svim stranama, jer nitko od nas običnih građana nikada ne bi izvukao toliko novaca od institucija ili bi nam omogućio da stvorimo zakladu koju Bandić puni sa 400 000 kuna godišnje.
Nije jasno čemu i dalje inzistira na snimanju filmova, ako postoje HAVC ili HRT koji bi se tim poslom trebali baviti. Ako je opet snimanje izvor novaca, onda je to druga priča. Mi imamo HAVC koji snima protuhrvatske filmove kao onaj o pokolju u Dvoru, dok jedna udruga koja nema iskustva u tome dobiva od grada Zagreba u jednoj donaciji 30000 kuna, iako Esma nije nikakav filmaš, već osoba zadužena za jednu udrugu i ima zakladu od 400 000 kuna.
“Ćelija za doktoricu” je film o doktorici Bošnjakinji u Vukovaru. Scenarij za film napisala je kćer doktorice. Film pokreće osoba koja nema veze sa tom branšom, novac za taj projekt daje grad Zagreb. A anđeo spasitelj filma sa tuđim novcima je naravno odlikovana Marija Slišković, od predsjednice države.
Kada bi nečija kćer tako napisala scenarij i uzela novac, mediji bi se digli na zadnje noge, jer je to očita sprega i sukob interesa.
Kada se radi o Mariji Slišković sve je drugačije, nitko ne dira u nju jer se ona redovito skriva iza silovanih žena, pa mediji ne žele objavljivati njezine prljave rabote, jer će biti proglašeni da su antihrvatski, dok je Esma hrvatski projekt. Jedina novinarka koja je dirnula u svetu Esmu je bila Ozana Bašić. Trebali reći da je ona jedna od rijetkih novinarki pravi, istinski domoljub. Nju je divlja horda htjela rasčerečiti, ne zbog silovanih, već zbog ogromnog novca koji se vrti oko svete Esme. Esma bi mogla otvoriti za svoju promociju i Warner Bros. Snima žena filmove, brine o silovanim, a sve za naš novac. Čak je uspjela i 12760 m2 zemljišta kupiti na Murteru, a da nigdje ne radi. To je isto kupila po duhu svetome.
Jedno vrijeme je naša sveta Esma bila članica DC, stranke Mate Granića, poznatog po šetnjama na groblju i sklapanju poslova tako hodajući…danas je Granić glavni lobist Hypo banke, promjenjenog imena zbog hrpe afera u Addiko banku, inače je savjetnik naše predsjednice koja je pak odlikovala Esmu redom Stjepana Radića, i Esmina djeca rade slučajno u toj banci. Slučaj Esme strašno podsjeća na ugroženog Pupovca, prepunog novaca, kojem se svi klanjaju kao uvaženom zastupniku i ugroženom Srbinu.
Svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna.
HOP
