Antun Babić
Jučer je u Zagrebu održana donatorska večera za rad udruge Huda jama, koja je nedavno osnovana i u Hrvatskoj. Između ostalih, na večeri su bili nazočni generali Josip Lucić, Ivan Tolj i Ljubo Ćesić Rojs, sisački biskup Vlado Košić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović, te veći broj domoljubnih poduzetnih i ostalih uvaženih gostiju. Nažalost, odaziv na večeru bio je nešto slabiji od očekivanog. Nekoliko u javnosti poznatih osoba nije se odazvalo pozivu, iako su bili najavljeni.
Nazočne je pozdravio predsjednik udruge Huda jama Roman Leljak, koji je već dosad dao nemjerljiv doprinos u rasvjetljavanju komunističkih zločina u Sloveniji i Hrvatskoj. Leljak je istaknuo kako je udruga Huda jama u Hrvatskoj osnovana s istim ciljem s kojim je bila pokrenuta u Sloveniji već 1990. godine. «Moja je želja da se u i Hrvatskoj istraže sva ratna i poratna stratišta te da se o komunističkim žrtvama dozna puna istina i pokaže potreban pijetet», istaknuo je ovaj hrabri slovenski istraživač, koji je inače hrvatskog podrijetla.
U zadnjih nekoliko tjedana Roman Leljak, u pratnji saborskog zastupnika Zlatka Hasanbegovića, obišao je mnoge gradove diljem Hrvatske, u kojima je u dupkom punim dvoranama prikazivao dokumentarni film Huda Jama – strogo čuvana tajna. Na one koji su ga vidjeli film ostavlja vrlo dubok dojam. Mnogi se pitaju kako su komunisti mogli koristiti tako zastrašujuće i nepojmljive metode ubijanja nedužnih civila, djece i starijih osoba. Film vrlo zorno pokazuje kako te metode uopće ne zaostaju za nezamislivo okrutnim metodama ubijanja Židova u nacističkim logorima u Poljskoj i Njemačkoj.
Potpora biskupa Košića
Nazočnima su se također obratili prof. dr. Zvonimir Šeparović i nadbiskup Vlado Košić. Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva rekao je kako je otkrivanjem stratišta Huda jama Roman Leljak zadao najveći udarac imidžu komunističke Jugoslavije. Istaknuo je kako taj neumorni istraživač komunističkih i Udbinih zločina zaslužuje ne samo potporu hrvatskih domoljuba i cijelog hrvatskog naroda, nego i najvažnijih hrvatskih državnih institucija. U tom kontekstu Šeparović je dodao kako će biti podnešen prijedlog predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović da Romanu Lejaku dodijeli najviše moguće državno odličje za njegov sada već višedesetljetan uspješan rad u istraživanju strašnih komunističkih zločina u zadnjim danima Drugog svjetskog rata i dugo nakon njega.
Biskup Košić u svojem je obraćanju izrazio zadovoljstvo što se održava takva humanitarna večera. Izrazio je svoju punu potporu radu Romana Leljaka i udruge Huda jama zato što se radi o rasvjetljenju istine o komunističkim zločinima, koji u široj javnosti u Hrvatskoj nisu dovoljno poznati. «Nažalost, još uvijek ima puno onih koji niječu i skrivaju istinu o komunističkim zločinima», dodao je ovaj hrabri biskup. Gdje god stigne, biskup Košić nastoji ohrabriti svoje vjernike i cijeli hrvatski narod da se ne boje i da budu aktivniji u davanju potpore još uvijek malobrojnim pojedincima koji neustrašivo rade na istraživanju komunističkih zločina. Šteta je što nema više tako hrabrih visokih predstavnika Crkve u Hrvata.
Zašto je lustracija nestala iz javnog diskursa?
Što nam više činjenica i informacija Roman Leljak, prof. dr. Josip Jurčević i drugi istraživači jugoslavenskih komunističkih zločina otkrivaju u kojoj su mjeri ti zločini bili unaprijed isplanirani, tim više postaju opravdana i logična pitanja zašto nitko dosad u Hrvatskoj nije procesuiran ili kažnjen za taj genocid na hrvatskim narodom. Jedno vrijeme u hrvatskoj javnosti bilo je puno govora o lustraciji kao rješenju za sadašnje teške podjele u hrvatskom društvu i sustavno nazadovanje hrvatske države na svim područjima.
Nažalost, o lustraciji je bilo daleko više javnog diskursa u vrijeme vlade Zorana Milanovića, nego u zadnje dvije godine. Zašto je tomu tako? Komu je u interesu i dalje zataškavati i prešućivati istinu o tim zločinima? Odgovor je vrlo jasan i nedvojben. Kad su u Hrvatskoj na vlasti neojugoslaveni i neokomunisti, onda djeca komunista u nazovi hrvatskim domoljubnim strankama koriste pitanje lustracije samo da bi došli na vlast. Međutim, onog trenutka kad ponovno sjednu u premijerske i ministarske fotelje, prestaje i javni diskurs o lustraciji. Iznova se pronalaze brojni razlozi i izgovori kao što je, na primjer, «pomirenje u hrvatskom društvu», da se umrtve i nakon toga potpuno eliminiraju svi oni koji, potpuno ispravno, smatraju da Hrvatska nema budućnosti bez suočavanja s prošlošću.
Djeca komunista, s jedne i druge strane političkog podneblja u Hrvatskoj, od 1990. godine do danas nastavljaju s lustracijom svega u hrvatskom društvu što se moglo na bilo koji način, opravdano i neopravdano, povezati s NDH i nacističkim zločinima u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu. Zapravo, bio je to izgovor za obračun sa svim istinskim hrvatskim domoljubima, koji nisu bili, a ni danas nisu zadovoljni time što se hrvatska država nalazi u raljama djece hrvatskih komunista i Titovih Jugoslavena. O dubini i preciznosti ne samo lustracije, nego i totalne eliminacije hrvatskih domoljuba u Hrvatskoj od 1945. od 1990. ne treba trošiti previše riječi. U tom razdoblju ubijeni su, pozatvarani i stavljeni na potpunu marginu društva svi oni koji su imali bilo kakvu vezu s vlašću u vrijeme NDH. Sretni su bili oni koji su uspjeli pobjeći u emigraciju, ali i ondje je mnoge ubila UDBA. Lustracija i eliminacija unuka hrvatskih domoljuba iz Drugog svjetskog rata i unuka onih koji su na neki način uspjeli preživjeti masovna komunistička ubijanja i pokolje nastavlja se i danas kroz novo katastrofalno iseljavanje mladih u tuđi svijet i depopulaciju Hrvatske. Što je veće iseljevanje djece i unuka hrvatskih domoljuba, to je manja šansa da će Hrvatska preživjeti kao država hrvatskog naroda.
Hrvatskoj je potreban novi Tuđman ili hrvatski Donald Trump
Uz jednog Romana Leljaka, koji istražuje i uspješno otkriva komunističke zločine, Hrvatskoj je danas bolno potreban Viktor Orban ili, još bolje, Donald Trump, koji će stati na kraj mainstream medijima i njihovoj protuhrvatskoj propagandi, totalnoj manipulaciji i držanju u šaci svih hrvatskih političara, koji se više boje mainstream medija u Hrvatskoj, nego svojih gospodara u svjetskim centrima moći. Donald Trump već je, preko društvenih mreža, uspio umanjiti utjecaj i vjerodostojnost američkih mainstream medija, koji su promovirali globalizaciju i svjetsku vladu, što je protiv interesa Amerike, ali i smrtna opasnost za svaki narod, a posebno za relativno male narode kao što je to hrvatski narod. Zasad nije na vidiku da će se uskoro na hrvatskoj politčkoj pozornici pojaviti hrvatski Orban ili Trump. Nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika ništa više neće biti isto ni i SAD-u, ali ni u cijelom svijetu. Molimo dragog Boga da ne moramo previše dugo čekati da se pojave političari kova Orbana ili Trumpa ili, što je još bolje, hrvatskog državotvornog političara koji će u sebi imati odlučnost i viziju kakvu je imao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Tko god ima imalo soli u glavi, sada može spoznati i vidjeti da bez Tuđmana i, naravno, hrvatskih branitelja, danas ne bismo imali ni samostalnu hrvatsku državu.
Hrvatskoj su danas nužno potrebne nova hrvatska državotvorna paradigma i legalna politička akcija, a ne jalove priče i jadikovanja.
HOP