HOP

SRPSKO SUDSTVO OSLOBODILO UBOJICE SEDMOGODIŠNJEG DJETETA ZA VRIJEME DOM. RATA

Supružnici Šajnović i njihov sedmogodišnji sin Renato su bili žrtve pokolja u naselju Bodegraj, općina Okučani, 30. rujna 1991. godine, za vrijeme okupacije pobunjenih Srba u tom području. Ubojice koje su ih likvidirale na pragu njihove kuće i sve činjenice pomora obitelji Šajnović, kao i mnogih drugih nesrpskih civila i obitelji su odavno poznate i agresorskoj vojsci JNA i njihovom vojnom sudu, kao i hrvatskom pravosuđu. Ipak, jama u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci supružnika Šajnović i njihovog sedmogodišnjeg sina Renata, nije do danas proglašena masovnom grobnicom.

Ubojice obitelji Šajnović su: Milorad Dabić i Boško Krnjajić, obojica pripadnici TO Okučani i Gostimir Milanović, pripadnik milicije Okučani. Usprkos optužnici koju je podigao vojni sud JNA u Zagrebu sa sjedištem u Banja Luci još krajem studenog 1991. godine, a koji je nastavljen na općinskom sudu u Beogradu 2003. godine, krivični postupak je u Beogradu obustavljen protiv Krnjajića i Milanovića, dok je Dabić, koji je taj zločin i priznao, poslan na liječenje kao psihijatrijski slučaj. Naime, vojni sud je ustanovio svoju nenadležnost u ovom postupku, te je sve prebacio na općinski sud u Beogradu, iako je taj ratni zločin nad hrvatskim civilima počinjen u Okučanima.

Obitelj Šajnović je imala četvoro djece, od kojih trojicu sinova. Jedan od njih je Nikola Šajnović, pripadnik Tigrova koji je poginuo 13.09.1993. godine u Domovinskom ratu i sahranjen je na Mirogoju. Drugi sin, sedmogodišnji Renato Šajnović je ubijen na pragu svog doma zajedno s roditeljima Marijom i Stankom Šajnović. Samo je treći sin preživio rat i vratio se u rodno mjesto. Čitavu tragičnu sudbinu ove obitelji upotpunili smo informacijama članova šire obitelji i dokumentima.

poginuli branitelj, pripadnik Tigrova Nikola Šajnović
grob obitelji Šajnović

U službenim izvješćima je razvidno da je ubijeno više hrvatskih civila u istom području Okučana, između kojih se navodi Ana Kovačić te supružnici Đuro i Marija Filipović. Osim toga, ubojica Milorad Dabić se također tereti za ubojstva hrvatskih civila u mjestu Lađevci, također općina Okučani, i to supružnika Marka i Marije Grgić. Dana 16. srpnja 1996. ekshumirano je i identificirano tijelo Ane Kovačić koja je pronađena zakopana u svom dvorištu.

02.08.1996.  ekshumirana su i identificirana tijela Renata, Marije i Stanka Šajnovića koji su pronađeni zakopani u zajedničkoj jami u njihovom šljiviku nedaleko od obiteljske kuće u mjestu Bodegraj. Njihov ubojica Milorad Dabić je dana 10.10.1991. po pripadnicima Vojne policije JNA  prevezen u  vojni stacionar u Banja Luku zbog liječenja. Kapetan I. klase Ivo Špančić je tada vodio istragu o tim zločinima na vojnom sudu u Zagrebu sa sjedištem u Banja Luci, no nije utvrđeno je li predmet ikada okončan, nego je prebačen u Beograd. U zapisniku vojnog suda JNA razvidno je da su ta ubojstva počinjena istoga dana kao i ubojstvo obitelji Šajnović od strane trojice pobunjenih Srba: Milorada Dabića, Boška Krnjajića i Gostimira Milanovića, no krivo je naveden podatak da je dijete Renato Šajnović ubijen u dvorištu obitelji Filipović (u toj istrazi se navodi kao “desetogodišnje dijete” koje nije imenovano), a izostavljen je istinit podatak kako je mali Renato ubijen pred kućom svojih roditelja Stanka i Marije Šajnović, te bačen u jamu na istome mjestu zajedno s njima. Međutim, zapisnik o ekshumaciji tri tijela potvrđuje istinu o tome da je dijete Renato bilo pronađeno na istome mjestu pored tijela svojih roditelja.

zapisnik o ekshumaciji tijela djeteta Renata Šajnovića

Ekshumaciju obitelji Šajnović je započeo pukovnik Grujić, koji je nakon kraćega kopanja radnoga stroja, završio sa potragom grobnice i napustio mjesto. Kopanje je nastavljeno na inicijativu kriminalističkog službenika za ratne zločine PP Nova Gradiška Vlade Radošića koji je nakon kratkog vremena zaista i pronašao tijela obitelji Šajnović. Od ekshumacije pa do danas je prošlo više od 20 godina, a to mjesto još uvijek nije obilježeno kao mjesto masovne grobnice. Jedno od mogućih objašnjenja je da troje ubijenih na istome mjestu čini masovnu grobnicu, a dvoje ne.

Zanimljivo je da se spomenik podignut poginulim partizanima nalazi svega 20 metara od kuće obitelji pobijene obitelji Šajnović, i jame u koju su bačena njihova tijela. Partizanski spomenik se nalazi direktno ispred zgrade u kojoj je za vrijeme okupacije bila smještena JNA vojska u Bodegraju, naselju u općini Okučani. Taj spomenik naravno nikada nije bio niti taknut, dok je obitelj Šajnović u njegovoj neposrednoj blizini platila životom. Na tom spomeniku je urezano i ime jednog pripadnika obitelji Šajnović (Ivo), a na kraju popisa se nalazi ime izvjesnog Milana Vučinića, s oznakom godina 1950-1974 za koju ne znamo što označava (osim eventualno godinu rođenja i smrti tog M. Vučinića), budući da je taj spomenik bio podignut još 1963. godine u spomen palim borcima NOR-a, a spomenuti Vučinić po tim godinama nikako nije mogao biti sudionik NOR-a, jer se za vrijeme II svjetskog rata još nije bio ni rodio.

Spomenik palim borcima NOR-a u Bodegraju
spomenik palim borcima NOR-a ispred sjedišta vojske JNA za vrijeme okupacije nalazi se pored kuće pobijene obitelji Šajnović (desno)

Ingrid Runtić

HOP