ANGLOSAKSONSKI SAJT NAMESPEDIA.COM RASPRŠIO MITOVE I LEGENDE O SRPSKIM IMENIMA I PREZIMENIMA
Namespedia.com je u slici i riječi prikazao dugu listu hrvatskih imena i prezimena što su vremenom posrbljena i popravoslavljena u Srbiji. Šou neviđeni sa “srpskim” imenima i prezimenima, naroda koji po uzoru na svoje gospodare Turke vijekovima nije ni znao za pojam stalnoga prezimena sve do 1851. godine, kad je dekretom knez Aleksandar Prvi Karađorđević po prvi puta u povijesti Srba u Srbiji uveo stalna prezimena ljudi. Nigdje skoro nema narodnosnog prezimena Srbin u Srbiji, a ono malo što ima ljudi što se prezivaju Srbin je prema granici Srbije s Rumunjskom i gotovo pola ljudi prezimena Srbin su vlaških imena, a ostali su posrbljeni i nose srpska imena. Ali, zato rumunjskih – vlaških prezimena Sarbul ili Sirbul, a čita se Srbul ( može i inačica Srbulj ), ima podosta. Korijen im je u jugozapadnoj Rumunjskoj, gdje je to često i rašireno prezime, što ga nose brojni Vlasi. Prema rezultatima sajta Namespedia.com više od 90% nositelja prezimena Srbu ( na rumunjskom se piše Sarbu ili Sirbu ), živi na tlu Rumunjske i to u županijama Male Vlaške oko gradova Craiova, Slatina, Tirgu Jiu i u pograničnom rumunjskom gradu Turnu Severin na Dunavu na samoj granici Rumunjske i Srbije. Vrlo je zanimljivo i to da je prezime Rus izvorno čisot rumunjsko, tako da bi Srbi i Rusi mogli skupa u goste kod Rumunja podno Karpata. Eto, sišao Srbin ili po rumunjskom Sarbu ili Sirbu, zajedno s Rusom s Karpata u nizinu i kad mu se omililo u ravnici, povikao Srbin horski s Rusom: “Sve je moje. Cijeli svijet je moj.” Međutim, slabo se taj njihov eho čuje u svijetu. Što će Srbi i Rusi kad ih je strefila takva zlehuda sudba i kurata sreća kao da su se otkako znaju za se, samo kamenjem bacali na Boga. Misle tako i dalje Srbi i Rusi da je cijeli svijet njihov, samo imaju jedan mali i neriješiv problem, što se nitko s njihovim glazbenim željama ne slaže i ne želi im uslišiti puste i prazne snove.
Inače, senzacionalna su i fenomenalna otkrića o prezimenima u Srbiji. Na desetine i stotine je ljudi prezimena Horvat, na više mjesta i Hrvat u Srbiji, prezimena Madžar, može i Mađar, zatim Poljak, može i Polak, onda Čeh, Bugarin… Najmanje je nositelja prezimena Rus i Grk, a najmanje Srbin. Pitam se samo otkud Srbima hrabrosti svojatati, eto, čak i istočnohrvatsku pokrajinu Rašku kao zemlju Srba i prijatelja im Rusa i Grka, kad eto u Srbiji živi najmanje ljudi što se prezivaju Srbin, Rus i Grk? Što bi na sve to metaforički uzviknuo jedan sportski komentator, urlator i veliki srpski drekavac Aleksandar Stojanović: “Čija je ovo zemlja, čiji je ovo dom?” A, tek prezimena s naslovima gospodara, vladara, sva redom hrvatska! Tako stoji na engleskoj i američkoj namespedia.com. Tako su u svijetu apsolutno većinski hrvatska prezimena Car, Kralj, Knez, Ban, Herceg, Erceg, Župan… Onda ide još i serija imena koja su drpili i bezočno maznuli Srbi od mnogih drugih naroda, a ne samo od Hrvata. U pravoslavnome kalendaru što ga je SPC tiskala za daleku 1987. bili su začudo skromni i navode nešto preko 200 srpskih muških i isto toliko ženskih imena. Tijekom ratnih devedesetih, odjednom je broj muških i ženskih imena u kalendaru – godišnjaku SPC porastao na 2000. Tako su multiplicirali i ukradena prezimena od drugih naroda. Sve te laži demantira najbolje sajt Knjigaimena.com i tamo podrobno stoji o etimologiji svih imena i prezimena na ovim prostorima. I taj sajt raskrinkava sve srpske laži i prevare o tobože “srpskim” imenima i prezimenima.
Možda i najzanimljivije od svega je poglavlje o navodno “srpskim” prezimenima u Hrvata. Sve to je razobličeno na anglosaksonskom sajtu namespedia.com ( a bezbroj sličnih jezičnih sajtova diljem svijeta daje iste rezultate u prilog hrvatstvu tobože “zajedničkih” ili kako Srbi vole često reći pravih “srpskih” prezimena ). I tako Englezi i Amerikanci, sve uz prijevode te lingivističke građe i na njemački, francuski, španjolski, talijanski, ruski, arapski, kineski jezik… ) do kraja patosiraju carstvo laži i lopovluka nebeskog naroda, što uživa u zemaljskoj otimačini. Tako nam namespedia.com nedvosmisleno dokazuje u slici i riječi da su apsolutno hrvatska i katolička prezimena Kovačević, Babić, Vuković, Knežević, Marković, Petrović, Pavlović, Filipović, Popović, Ivanović, Nikolić, Ilić, Tomić, Lukić, Jakovljević,Mirković… Još je najzanimljivije otkriće zahvaljujući svestranoj analizi anglosaksonskog sajta Namespedia.com da samo u Srbiji i nigdje više na svijetu mogu biti srpska i pravoslavna izvorna hrvatska i katolička prezimena, što su masovno popravoslavljena, osobito u posljednja dva stoljeća u Srbiji. To su prezimena Antić, Antonić, Antunović, Aničić, Anić, Blažević, Bulić, Grgić, Grgurević, Jeličić, Jerković, Josipović, Jurić, Jurišić, Katić, Klarić, Kovačić, Marjanović, Marinović, Marinić, Martinović, Matić, Pavličević, Pavličić, Radić, Šimić, Šimičić, Horvat, Marić, Franjić, Novak, Kovač, Božić, Pavić, Perić, Šarić, Vidović, Bošnjak, Jukić, Barišić itd. Ova skupina izvorno hrvatskih prezimena je samo u Srbiji u nacionalnom smislu sprska, a u vjerskom pravoslavna, dok je u svim krajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore to skupina autentičnih hrvatskih i katoličkih prezimena. Srpskome vjerskome prevjeravanju i nacionalnom pretapanju Hrvata u Srbe nema ni mjere, ni granice.To što su u korijenu ovih pobrojanih i u apsolutnim brojkama posrbljenim i popravoslavljenim hrvatskim prezimenima jasni tragovi katoličkih, najčešće i hrvatskih imena kao što su Ante ( od čega slijedi Antić ), Anton ( Antonić ), Antun ( Antunović ), Blaž ( Blažević ), Grgur ( Grgurević ), Jerko ( Jerković ), Josip ( Josipović ), Jure ( Jurić, Jurišić ), Marjan ( Marjanović ), Marin ( Marinović, Marinić ), Martin ( Martinović ), Mate ( Matić ), Pavao ( Pavić, Pavasović ), Šime ( Šimić, Šimičić ), Franjo ( Franjić ), Vid ( Vidović, Vidić ),Srbe kao bjelodana stvar uopće ne interesira. Guslaju oni i dalje uz gusle i uz Ruse, pa dokle stignu s lažima, dotle će i guditi svoje pjesme. “Lažimo, lažimo, pa će na kraju od laži možda nešto i ostati…” što bi bila legendarna misao srpske besmislenosti iz maloga mozga velikog srbijanskog prevaranta Dobrice Ćosića. Laž je Srbina održala, kako to veli srpski otac nacije Dobrica Ćosić. Laž je Srbina održala i njojzi hvala, zaklinju se i danas mnogi Srbi u nesuvislosti Ćosićeve. I taj je kalemar iz pomoravskog sela Velika Drenova kao Vlah, djelomično i ciganske krvi, nosio čisto hrvatsko i katoličko prezime Ćosić. No, bio je dovoljno intelektualno ograničen da za života niti on, niti njegovi ondašnji i sadašnji idolopoklonici među Srbima na tu pojedinost nisu obratili ni najmanju pozornost. Kad bi sad netko bilo kog izmišljenog Srbina s gore navedenim čisto hrvatskim prezimenima upitao: “Kako ti možeš reći da si Srbin Matić, Jerković, Josipović, Antonić, Blažević, Jurić, Marjanović, Šimić, Grgurević i tome slično… ako ti se predak i prvi nositelj prezimena zvao Mate, Jerko, Josip, Anton, Blaž, Jure, Marjan, Šime, Grgur…” na to jednostavno i logičko pitanje i najokorjeli posrbljeni Hrvat u Srbiji prezimena hrvatskog dalekog pretka, nerijetko zbog podsvjesnog kompleksa dokazivanja srpstva i vatreni srpski nacionalist s povišenim izljevom srpstva u koru srbiziranoga, iskonom predaka hrvatsjoga mozga, odgovorit će šutnjom, ili će kazati: “Promijenimo temu razgovora.” Ili će tipično srpski konstatirati: “Pa, dobro, ako je tako, onda su svi Srbi ustvari Hrvati i svi Hrvati zapravo Srbi.” Tim riječima obično svaki bivši Hrvat, pa bio to Vučić, Dačić ili Vulin pokušava Srbima dokazati svoje izvorno srpstvo, organiziranom i sinkroniziranom histerijom na sve ono što ih podsjeća na njihove aktoličke i hrvatske pretke. Takvom dernjavom neće rastjerati stalni strah, da ih kad tad sami Srbi ne razotkriju kao srpske lažnjake, što se narodu krivo predstavljaju i time najviše i zavađaju i truju odnose Srba i Hrvata, unoseći u te relacije dva naroda namjerno zlu krv, svjesni činjenice da nisu čistokrvni Srbi.
Uostalom, Srbi barem toliko znaju da je katolicizam stariji od pravoslavlja, pa opet pokušavaju prevariti i podvaliti neukim ili neupućenim ljudima u svijetu da su “Hrvati katolički Srbi.” Tko god ima gram mozga u glavi, razlučit će samo obratno, da su zapravo Srbi popravoslavljeni Hrvati, jer na to ukazuju sve znanstvene činjenice. U moru argumenata izdvojimo samo ono što su teška srca i Srbi priznali i na vlastitoj wikipediji prikazali grafički kako je prvotna Bijela Hrvatska u središnjoj Europi s centrom oko Krakova gotovo desetorostruko prostranija teritorijalno, time i ljudstvom barem deset puta, ako ne i više, mnogoljudnija od Bijele Srbije, koja je samo njena pokrajinska sastavnica bez ikakovoga posebnog narodnog obilježja, tek kao zemljopisni pojam. I to su tako napokon i sami srpski povjesničari priznali i na svoj sveznadar plasirali. Tako su konačno sebe matirali. Srpska je laž kapitulirala, jer su sami Srbi na svojoj wkipediji priznali da je Bijela Hrvatska bila deset puta veća od Bijele Srbije, koja joj je bila pokrajina. Što tek reći za narodnosna prezimena Horvat i Srbin? U svijetu ima 22 000 nositelja prezimena Horvat i samo 20 nositelja prezimena Srbin. No, Srbima je teško i bolno priznati vlastitu spoznaju o stoljetnim samozavaravanjima i zabludama. Svijest i savjest im spava dubokim, zimskim snom sjevernoameričkoga medvjeda Grizlija. I dok veliki medo tek zimu provede u hibernaciji u svojoj špilji, pa na proljeće izađe iz nje, dotle prosječni Srbin za života ne izađe iz labirinta svoga neznanja o sebi, posljedično još više nemanja bilo kakve prave predodžbe o drugima. Medjvedu hibernacija traje tijekom zime, a obični Srbin može cijeloga vijeka biti, ne u medovoj hibernaciji, nego brižljivo pohranjene vlastite velikosrpske samoobmane, da za života nikad i ne dozna i ne spozna da je živio ovozemlajski život kao rođeni Hrvat, a ne kao rođeni Srbin. Vučić, Dačić i Vulin su najpoznatiji živući primjerci te nevjerojatne vrste konvertita i danas najvećih autošovinista, kao skorašnjih ili davnašnjih otpadnika od hrvatskoga naroda. Sad su sva trojica najveći i najžešći neprijatelji Hrvata,a sva trojica glupaka, budala i luđaka ne znaju ili ne žele znati kome zapravo pripadaju.
No, slabo sve ovo dopire do svijesti običnoga puka pravoslavnih Hrvata, bivših Rašana, današnjih Srba. Oni, kao i idol im moskovski i sveruski Putin umišljaju da mogu danas podvaliti čovječanstvu, ne samo to da je Carigrad stariji od Rima, nego da je i Moskva starija i od Rima i od Carigrada. Da tako nakaradno misle i Srbi i Rusi, zorno su potvrdili zajedničkim bojkotom svepravoslavnoga ljetošnjega sabora održanog po prvi puta u povijesti pravoslavlja u vidu zajedničkoga skupa na grčkome otoku Kreti, ignorirajući tim činom i jedni i drugi primat Carigrada i tako udarivši vruću pljusku svojim zajedničkim prijateljima Grcima, kojima su se tom gestom uneredili na njihov poziv da dođu na Kretu. Eto, tako funkcionira trust pilećih mozgova zemlje s brdovitoga Balkana u kojem je premija i suha hrana. Od istine žele pobjeći kao vrag od križa, miješajući hrvatske jabuke i srpske kruške, a jedno na drugo se ne kalemi, čak ni u najmaštovitijem pokušaju glasovitoga srbijanskog krivotvoritelja pojma i smisla svake pravde i istine, a dakako, odazivao se imenom i prezimenom najčuvenijega srpskoga kalemara spisateljskoga opskurnoga dara u liku Dobrosava – Dobrice Ćosića. Ni on nekada, a ni njegova golema i nadasve pohlepna i ohola i gramziva klika duhovnih sljedbenika do današnjih dana nikad nisu skužili da se ne mogu spojiti zemlja i nebo, niti voda i vatra, pa tako ni Hrvati zapadnokršćanske i europske civilizacije i Srbi bizantske tradicije i kulturne baštine bliže duhu i filozofiji života zemalja što pripadaju azijatskim i istočnjačkim civilizacijama. I svi oni uključujući Srbe, Ruse i Turke odbijaju prihvatiti da kutak svijeta zvan Europa oduvijek jest i bit će oaza zapadnokršćanske civilizacije. Rimljani su govorili: “Nomen est omen.” ( “Ime je znak.” ). Srpska akrobatika i egzibicijsko poigravanje i olako i lakonsko gimnasticiranje njima tananom crvenom niti između kategorija istine i laži, dobra i zla, pravde i nepravde, desetljećima ih vuče, zbilja nezadrživom brzinom unatrag i to svjetlosnim godinama u usporedbi s civiliziranim svijetom. Za tako što, teško je pronaći u kazalu posuđenih imena i prezimena, što su ih Srbi bez grizodušja mangupski posvojatali, niti jednu pravu riječ koja bi mogla opisati i dočarati dimenzije te vrste srpske kleptomanije. Tuđe je Srbinu nerijetko i slađe. Onda se čudom čude što im sve brže odlazi u nepovrat usnuli europski san i EU karavana, uz glumu srpsko – ruskoga političkog paravana i dvojca Vučić – Nikolić s ruskim kormilarom u Moskvi Putinom. Zato Srbima i Srbiji Europa i ostaje nešto kao kiselo grožđe ili slatki limun. Tako blizu, a tako daleko… Daleko je sunce Dobrice Ćosića, a još dalje mjesto Srbije pod suncem Europe.
Dragan Ilić
HOP
