Sve više Hrvatska liči na južnoamerički tip komunističko-kapitalističkog ludila. Narod plaća ideje, a političke poene dobivaju političari. Milan Bandić je predvodnik zagrebačke cirkus škole.
Zadnji potez je skijaška staza u centru grada izgrađena našim novcem i ovjenčana njegovom slavom. Komedijaški pristup stvarnosti kruha i igara je najdraži Hrvatima. Oni plaćaju glamur,a od glamura politički uhljebi žive. 50 milijuna kuna za fontane koje podsjećaju na komunističkog rukovodioca V. Brežnjeva platili smo svi zajedno. Ovaj skijaški izlet koštao je 23 milijuna kuna kako tvrde neki mediji. Turistička promidžba grada je značajna, ali je značajno i najskuplje plaćanje režija u ovom dijelu unije.
Zato Holding mora izmišljati brojila,mjerna mjesta na dimovodu, slivne vode, parkirališta, skupu vodu iako je Hrvatska prepuna izvora vode, o Medvednici da ne pričamo…muzu se građani umjesto da se kapaciteti koriste za zaradu. I tu je problem. Profit se ostvaruje kroz guljenje građana koji jedva žive, infrastruktura srednjih i osnovnih škola je očajna, u vrtiće građani moraju za svoju djecu donositi toalet papir, neke nužne potrepštine, što u privatnim vrtićima nije potrebno.
Za to vrijeme grad ugošćuje i plaća elitu skijanja te se ponaša kao pijani bogataš. Netko na prvi pogled bi pomislio kako je grad Zagreb mjesto visokog standarda života, a umirovljenici u sustavu obrane od terorizma, jer provjeravaju stanje u kontejnerima.
Gradska odluka o dimnjačarskoj službi grada Zagreba navodi da se mora obavljati kontrola i mjerenje emisija dimnih plinova, a to znači da sva ložišta na priključnoj dimovodnoj cijevi moraju imati otvor za mjerenje kroz koji se ugura sonda od uređaja za mjerenje. ‘Dimnjačari su započeli obavljati mjerenja i upozoravati vlasnike da moraju organizirati ugradnju otvora na dimovodnoj cijevi. Ugradnju otvora organizira vlasnik kuće ili stana. Neki upravitelji višestambenih zgrada organiziraju te poslove na način da se to naplaćuje iz pričuve, dok neki to ne žele plaćati iz pričuve jer nije bilo planirano u godišnjem planu’, ispričao nam je Zdravko Šenjug, direktor tvrtke Dimnjak Zagreb d.o.o. za sanacije i montažu dimovodnih sustava i predsjednik Hrvatske dimnjačarske udruge te dodao: ‘Sada je idealno vrijeme da planiraju sredstva za iduću godinu za one zgrade koje nemaju mjerna mjesta na uređajima’. Ovisno o vrsti ložišta ovisi i količina i obim radova. ‘U pravilu bi radove trebali izvoditi instalateri ugradnjom originalnih elemenata, ali za obične klasične uređaje u praksi to može učiniti i sam vlasnik, dimnjačar ili netko tko zna baratati takvim cijevima i alatom’, kazao je Šenjug. Ugradnja mjernih mjesta košta od 160 do 400 kuna. Onima koji ne omoguće dimnjačarima mjerenje emisija dimnih plinova slijedi kazna.
‘Ponovnim odbijanjem ugradnje ili izvedbe otvora za mjerenje korisnik se prijavljuje za sprječavanje dimnjačara u obavljanju redovnih poslova.
Građani ironično komentiraju ove događaje kako očekuju uskoro uvođenje trajektne linije Borongaj – Volovčica…
HOP
