Pripadnici genocidne 6. PARTIZANSKE BRIGADE pod „komandom“ pukovnika Branka Basare masakrirali su i ubili branitelje u sastavu HOS-a u Jasenovcu 1991. godine. Ta njegova brigada je bila u sastavu 30. PARTIZANSKE DIVIZIJE kojom je zapovijedao prvo u činu pukovnika, a poslije u činu general-majora Stanislav Galić, koji je u Haagu 2006.god. osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Stanislav Galić, prvi zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa je bio inače svjedok obrane Radovana Karadžića 2013. godine. Protiv Galića je podignuta optužnica u Haagu još 1998. godine, gdje je osuđen na 20 godina zatvora 2003. godine, nakon čega je uložio žalbu koja mu je 2006. godine bila odbijena, a kazna mu je produžena na doživotnu.
O ratnom putu 6. PARTIZANSKE BRIGADE, pukovnik Branko Basara navodi slijedeće:
„U Jasenovcu nije bilo nekih žešćih borbi, pa kao najveću i najznačajniju borbu navodiću okršaj 29.11. 1991.godine…….Kao komandant tih dana sam razmišljao o stanju na ratištu i zaključio da bi dobro bilo napasti ustaše………na Dan republike 29. novembra….. Razbili smo ustaše. Nanijeli velike gubitke: ubijeno ih je 18 a više ranjeno.“
Nakon priznanja RH i BiH 6.PARTIZANSKA BRIGADA odlazi na prostore BiH gdje nastavlja svoje genocidne radnje na prostorima Sanskog Mosta, Ključa i sela Vrhpolja, Hrustova i Gornja Tramošnja. Samo na području općine Sanski Most otkriveno je 25 masovnih grobnica. Dana 01.06.1992. godine u „naređenju“ kojeg je napisao pukovnik B. Basara između ostalog stoji:
„Na osnovu dosadašnjih iskustava o stanju u jedinicama brigade a posebno u toku izvođenja b/d a u cilju uvođenja reda i discipline i podizanja istoga na viši nivo:
NAREĐUJEM
- U narednim b/d greške u postupcima sa zarobljenicima koje su nam se do sada dešavale ne smiju se ponoviti…..
- Najstrože se zabranjuje genocid nad stanovništvom protivničke strane nesposobnim za borbu i to nad ženama i djecom mlađom od 18 godina, bolesnim i starijim osobama preko 60 godina života.
-
Iz „naređenja“ pod točkom 2 i 3 vidljivo je da se nije postupalo po Ženevskoj Konvenciji o postupanju sa ratnim zarobljenicima i konvenciji o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata, zapravo se dolazi do zaključka da se genocid smije vršiti nad protivničkom stranom, i to naročito nad muškarcima koji su sposobni za borbu između 18 i 60 godina starosti.
Slijedi ratni put 6. tzv. Kozarske brigade direktno iz pera spomenutog pukovnika Branka Basare. Ime partizanska je promijenjeno u kozarsku kada je formirana vojska Republike srpske, dok su ljudi i zapovjednici ostali isti.
Pripadnici 6. PARTIZANSKE BRIGADE su nosili crvenu zvijezdu petokraku na svojim šljemovima za vrijeme genocidnih radnji na području Jasenovca, i to ne četrdesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme II Svjetskog rata, nego početkom devedesetih, za vrijeme Domovinskog rata. Pod znakom komunističke crvene zvijezde petokrake i pod nazivom PARTIZANA (partizanska brigada i divizija), ovi su srbočetnički agresori ubijali, palili i vršili genocid nad hrvatskim narodom prije samo 25 godina, onda kada već odavno nije bilo nikakvih ustaša ili “njemačkih okupatora”. Nejasno je zbog čega su tada (devedesetih) JOŠ UVIJEK postojali partizani, partizanske brigade ili čak partizanske divizije – kao u nekom lošem filmu o Titu i partizanima iz doba propale Jugoslavije?!
HOP
