PUTIN POSTAVLJA RAKETNI ŠTIT S – 400 U SRBIJI, RATOM PRIJETI HRVATSKOJ I ALBANIJI KAO SRPSKI VOJNI SAVEZNIK, A GRAĐANI SRBIJE POČELI PREKO INTERNETA AKCIJU ANTIRATNE PETICIJE
U 21,22 Vučićev Informer javio da je u Moskvi Putin u ruskoj Dumi održao vatreni i ratnički govor pun teških i žestokih prijetnji Zapadu i NATO paktu i otvoreno poručio Americi i Evropi kako “ovo nije ni 1995. niti 1999. i kako Rusija neće dopustiti eventualno novo bombardiranje Srba, te je spremna ući u direktni ratni sukob sa NATO paktom radi Srbije.” Istodobno, glasilo Informer izvješćuje kako je Rusija uputila oštar i prijeteći demarš bez imalo diplomatskoga tona Hrvatskoj i Albaniji, točnije Vladama u Zagrebu i Tirani, gdje se Rusi postavljaju kao već bezrezervni srpski ratni saveznici i poručuju kako će vojnom silom podupirati srpske interese u tzv. “Republici Srpskoj,” te na Kosovu. Veliosrpski Informer slavodobitno konstatira kako Rusi kane postaviti raketni štit sustava S – 400 u Srbiji kao najizravniji izazov NATO alijansi. Živadin Jovanović, eks diplomat iz epohe ratnoga zločinca Slobodana Miloševića i stari SPS kadar, kao i SNS politički analitičar Dragomir Anđelković ne kriju oduševljenje ovakvim raspletom situacije, gdje je Srbija sve karte bacila na stol, praktički se pred cijelim svijetom i pred posljednjim zatočenicima zapadnjačke kobne zablude o mogućnosti duhovne preobrazbe Srba, svrstala konačno i zauvijek uz rusko – mongolsko – tatarske Azijate i želi izazvati ratnu katastrofu neviđenih, neslućenih i na koncu konca, po samu Srbiju, na kraju te ratne avanture, već zagaranirane pogubne sudbine nesagledivih političkih i vojnih posljedica po samu Srbiju.
Kao jedan od posljednjih trzaja i usamljenih glasova razuma u iznova pomahnitaloj i ratnički izbezumljenoj rulji srbijanskih ratnih i poratnih zločinaca na vrhu piramide političke vlasti, javlja se jedna sasvim nova i neočekivana peticija građana Srbije protiv ratnoga huškanja, objavljena na sajtu peticije24sata.com. Do sad je točno 789 građana Srbije i uz to i nekih srpskih državljana izvan granica Srbije po bijelome svijetu, potpisalo tu mirotovornu peticiju, pokrenutu jučer preko međumrežja. Znakovita su i vlro uočljiva dva detalja kod imena i prezimena potpisnika peticije. Neobično je velik broj potpisnika peticije građana Srbije nesrpske nacionalnosti, nesrazmjerno znatno veći od ukupnoga udjela manjinskih naroda u ukupnoj zbrojidbi cjelokupnoga pučanstva Srbije. To nam razvidno ukazuje o i dalje niskome stupnju svijesti onih izvornih i čistokrvnih Srba, što bi u ovim trenucima opasnoga i izazivačkoga zveckanja oružjem poludjelih i podivljalih četnika na vlasti u srbiji, trebali prvi prije svojih susjeda nesrba u samoj Srbiji hrabro istupiti protiv najave novih ratničkih pohoda Srbije nalik onima agresorskim ratovima Srbije protiv svih susjeda iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Također, može se zamijetiti kako je razmjerno veliki broj potpisnika peticije što se iz straha za svoju egzistenciju, krov nad glavom, vrlo vjerojatno i za samu glavu na ramenima nisu smjeli usuditi imenom i prezimenom potpisati na internetu, već su njihovi podaci ostali u tajnosti i diskreciji organizatora potpisivanja peticije, stanovitoga Zorana Petrovića. I takva činjenica nam samo dodatno ilustrira kako su i oni najsvjesniji i najsmjeliji ljudi iznimne građanske hrabrosti u zemlji na brdovitome Balkanu, izuzetno zastrašeni za se i svoje bližnje, te očito radi straha po vlastitu kožu ne smiju do kraja iskazati svoj identitet na interentskim stranicama sajta peticije24.com, gdje se skupljaju potpisi građana Srbije, pri čemu neki od onih najodvažnijih ljudi ostavljaju bez zazora i konkretne, precizne i izravne poruke Vučiću i Nikoliću da odstupe s vlasti i skinu se grbače narodu kojega su zavili u crno, a žele i narode u okružju Srbije još jednom kao i devedesetih uvesti u požar ratne kataklizme. Očigledno je iz svega iznijetoga kako je i mnogima među onim preostalim razboritim i trezvenim Srbima kristalno jasno da žive u fašističkoj i nacističkoj državi Srbiji, čim iz gore opisanih i razumljivih razloga ne smiju ostaviti svoje ime i prezime na internetu. Strah od odmazde Srbije, zemlje bezakonja, koja forsira tradicije državnoga terorizma i unutar svojih granica, ali i izvan vlastitih državnih međa, toliko je duboko urezan i usađen u svijest i podsvijest ljudi, da se tih teških okova ne mogu tako lako osloboditi. Ali, neće biti dostatni potpisi samo za sad prikupljenih 789 potpisnika peticije, onih što su se imenom i prezimenom očitovali i ustali javno protiv razularenoga srpskog fašizma u istome izdanju kao i ratnih devedesetih. Za onu pravu i istinsku antiratnu akciju Srba i Srbije, bit će neophodni glasovi barem 7, 89 ili približno 8 milijuna Srba u Srbiji ili u cijelome svijetu, a znamo da i nema možda tek koji milijun više od te brojke Srba na cijelome planetu. Tek onda će ova i slične akcije imati smisla i mogle bi se ozbiljno shvatiti. Ovako, to je, nažalost glas vapijućeg u pustinji, što je u očaju ugledao kao fatamorganu izvor vode, žedan vode, koliko i slobode upravljanja vlastitim životom i odlukama i sukladno načelima slobodnoga svijeta, oličenim u onoj misli Decartea: “Cogito, ergo sum.” ( “Mislim, dakle, postojim” ). No, da bi Srbi došli do te razine samosvijesti kao vrhunskoga oblika samospoznaje svoga unutarnjega bića, proteći će vrlo vjerojatno još puno vremena. Izgleda je, sudeći i po velikome broju onih anonimnih potpisnika peticije, u Srbiji najveći problem izravnoga otpora fašističkome i nacističkome režimu Vučića i Nikolića ona psihološka barijera. Ali, tu nitko Srbima ne može pomoći. Čovjek tu vrstu osobine ljudske i građanske kuraži ili ima ili nema. To se nigdje ne uči, niti se kupuje kao na nekoj tržnici. Čovjek se s tim osjećajem rodi, ili ako je prepotopska kukavica, onda živi u vječnome strahu i od vlastite sjenke u mraku. Za sve to što odlikuje one genetske kukavioce, ima jedna dobra narodna izreka: “Boj se ovna, boj se govna… pa, kad ćeš onda živjeti?”
Dragan Ilić
HOP
