SUBVERZIVNI RAT SRBIJE PROTIV HRVATSKE NA DIPLOMATSKOM PLANU
Eto, dolijala napokon sestra Jovana Kuge, alijas Vanje Sutlića. Dođe i Ivana Kuga ( Sutlić – Perić ) Bogu na ispovijed. Na sajtu mfa.gov.rs ( sajt ministarstva vanjskih poslova Srbije ) nalazi se čitav popis svih uposlenih ljudi u diplomatskih predstavništvima Srbije u inozemstvu, kao i lista diplomatskoga osoblja svih veleposlanstava u Beogradu. Nevjerojatno je što gedžovani rade i što im stranci gledaju kroz prste u Srbiji!? Samo u američkom veleposlanstvu je pet do šest Srba i Srpkinja na visokim pozicijama sigurnosih službi, a u njemačkom isto nekoliko Srba uposlenih na strateškim dužnostima. Imaju svoje ljude i u francuskom veleposlanstvu, začudo u britanskome gotovo nitko značajan, što se nije dalo za pretpostaviti i očekivati, s obzirom na dugu tradiciju bliskih odnosa Srbije i Velike Britanije.Samo u BiH veleposlanstvu u Beogradu je više od 90% Srba i teško je povjerovati da je Izetbegović bez znanja i odobrenja svoga poliitčkoga mentora i gazde Vučića, poslao tako veliki broj bosanskih Srba u Beograd da rade za bosansku stvar, te svi oni samo formalno predstavljaju državu BiH u Srbiji. Uostalom, od ranije su jako dobro poznati primjeri dvojice etničkih Hrvata iz Bosne i Hercegovine Dragana Mektića i Igora Crnadaka, jer se obojica i očituju, naravno u dogovoru sa svojim političkim poslodavcima u Sarajevu i Beogradu, dakle Izetbegovićem i Vučićem lažnim Srbima, a upravo njih dvojica, uz staru udvoricu Srbima i muslimanima Željka Komšića i ratnoga zločinca Dragana Vikića jesu svi skupa primjeri odnarođenih Hrvata, skrojenih po mjeri i želji Srba i Bošnjaka u njihovim političkim laboratorijima ispiranja mozga narečene četvorice glupana i neopjevanih budala i hrvatskih izroda. I nije ni čudo da su se sva četvorica spomenutih, neki u ratu, a neki i u miru i borili i dalje se bore za uništenje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, kojemu etnički pripadaju. Pored takvih hrvatskih otpadnika u svojim redovima Hrvatima u BiH nisu ni potrebni politički i zakleti protivnici, mrzitelji i progonitelji Hrvata među sprskim ili bošnjačkim političarima u Sarajevu i Banjaluci. Spomenuti kvartet posrbica i poturica iz hrvatskoga naroda je najkrvaviji i najteži hrvatski neprijatelj, jer dolazi iz vlastitih redova. U veleposlanstvu Slovenije glavni policijski savjetnik je izvjesni Srbin Pešić. Na koncu, u Crnoj Gori veleposlanik Srbije je provjereni velikosrpski SPS i JUL kadar još od devedesetih Zoran Bingulac, u ratno vrijeme ministar sporta zločinačkog režima ratnog zločinca Miloševića. Tako ispada da je Srbija do nedavno imala dva veleposlanika u Podogrici, znači Zorana Bingulca i Ivanu Sutlić Perić, sestru Jovana Kuge alijas Vanje Sutlića. Idu bolji dani i dolaze bolja vremena, te će dolaskom bivšega iskusnoga obavještajca Veselka Grubišića na mjesto hrvatskoga veleposlanika u Crnoj Gori umjesto Ivane Sutlić Perić, što nezasluženo nosi hrvatsku domovnicu i putovnicu, a koja je bila u biti samo pričuva Bingulca i BIA u Podgorici, konačno i Hrvatska imati svoga pravoga veleposlanika u Crnoj Gori.
Ostaje nejasno i neshvatljivo što i nakon ovoga najnovijega diplomatskoga skandala i najteže diplomatske afere, ali ne samo u Crnoj Gori, nego i radi sličnih slučajeva povučenih hrvatskih diplomata kao što su Joško Paro ili Ivo Goldstein i tko zna koliko još takvih sličnih i pritajenih srpskih špija što rovare u hrvatskoj diplomaciji kao srpske krtice, Hrvatska uopće ima bilo kakvoga povoda imati ikakav oblik makar i protokolarne suradnje hrvatske diplomatske akademije sa srpskom diplomatskom akademijom u Beogradu. Na srpskome sajtu ministarstva vanjskih poslova u Beogradu, pored niza zemalja partnera i suradnika srpske diplomatske akademije, može se naći i dalje ime hrvatske diplomatske akademije. Ako ove najnovije epizode diplomatskih skandala, dakako u režiji srpskih obavještajnih i sigurnosnih službi, što lansiraju srpske špijune u hrvatsku diplomaciju, nisu najveća i najjača opomena hrvatskoj državi da Srbija vodi na ovaj način posebnu vrstu subverzivnoga rata protiv vitalnih državnih interesa Hrvatske, onda ne znamo što se nakon svega ovoga još treba dogoditi, pa da Hrvatska definitivno svede diplomatske odnose sa Srbijom na najnižu moguću razinu. I ovo posvemašnje razotkrivanje srpskih krtica u hrvatskoj diplomaciji zorno pokazuje kako je Srbija kao država u potpunosti neprijateljski raspoložena prema Hrvatskoj. Nitkom razumnom ne pada na pamet imati posla s tako jasno postavljenim i određenim i deklariranim neprijateljem. I sve ovo samo još jednom i po tko zna koji puta reprizirano posljednjih tko zna koliko godina već, govori da i infiltriranjem ovakvih BIA kadrova u hrvatsku diplomaciju poput gore spomenutih srpskih ubačenih tajnih agenata u hrvatske diplomatske službe u inozemstvu, Srbija time nedvojbeno iskazuje i dalje imperijalne težnje ka Hrvatskoj. Što nije uspjela postići vojnom agresijom ratnih devedesetih, Srbija sad ovakvim nečuvenim i u svijetu diplomacije neviđenim bezobraznim, drskim, provokativnim, pokvarenim i podlim potezima dokazuje da i ne pomišlja odustati od aktivnosti u sklopu Memoranduma 2 SANU-a iz 2011. godine. Od podmukle i prevejane zemlje balkanskih čobana ništa se bolje nije ni moglo očekivati. Ipak, Hrvatska je sad na potezu i Zagreb bi svakako morao od Beograda zatražiti hitno izručenje Ivane Sutlić Perić Hrvatskoj, jer ima prema svim dostupnim i raspoloživim podacima, već objavljenim u hrvatskim medijima (konkretno u opširnoj reportaži internetskoga Maxportala iz pera novinara i urednika Marka Markovića ), da je Ivana Sutlić Perić imala učestale telefonske razgovore sa srbijanskom glavnom sigurnosnom službom BIA u Beogradu, što bi moglo biti, dokaže li se i potvrdi li se sve to, kvalificirano djelo teške špijunaže u korist države Srbije. Cijela joj je obitelj izrazito velikosrpska, ne samo muž Tomislav, nego i oba sina i kćer.