DOBRO DOŠLI U HRVATSKU, ZEMLJU U KOJOJ KAD SE OTKRIJU, LAŽNE DIPLOME NE IZAZIVAJU NIMALO SRAMA
Sigurno svaka županija u Hrvatskoj ima Poslovnu školu ili Veleučilište, ili neki vid studijskog programa. Naravno, najviše ih je u samom Zagrebu. Cijene studija variraju od ustanove do ustanove, a tako i studijski programi koje potencijalni, budući studenti mogu odabrati. Uz mlade ljude koji završavaju srednju školu, na studije se često upisuju i ljudi srednje i starije životne dobi.
Ali kako to biva kod naših ljudi uspijeh se ne prašta i svakog onog koji do cilja dođe svojim sposobnostima i vlastitim zaslugama, treba diskreditirti. Zašto? Pa, zašto ne! Kako se susjeda Štefica usudila sa 45 godina upisati fakultet? Pa kaj, je toj ženi? Kaj sad tak stara glumi? Kaj će joj to? Ili druga vrsta priče: Ma kaj ti je upisati se na privatni fakultet? Tam tak plaćaš, tam ti se nikaj ne treba učiti! Kad si već platil smo ti daju ocjenu! Je dragi susjedi i poznanici! Baš je tak, kak ste si vi zamislili! Ak’ si oko skopate!
Unatoč svim mogućnostima koje nam pružaju učilišta i škole, naši ljudi ponašaju se po ustaljenom obrascu! Kojekakvi „zvjezdoznanci“, nude im razne usluge, pa će se tako u ponudi naći i mogućnost „pribavljanja“ svjedodžbi i diploma po izboru! Zaista, jel to moguće? U našoj maloj zemlji, velikih mogućnosti, studij se tako može završiti preko vikenda, tjekom nekoliko mjeseci, ali isto tako, može se i puno jednostavnije riješiti. „Cash and Carry“ (plati i nosi) je ipak pojedincima najbolja solucija! Koja drskost ili hrabrost, kupiti diplomu bilo kojeg fakulteta, veleučilišta ili poslovne škole!
Tako je svojevremeno izašla priča o jednom lokalnom „kauboju“, koji si je „zabrijao“ da s penjanjem po stranačkoj ljestvici, nužno dolazi i do napredovanja na poslu. No, ipak i samo sa srednjom stručnom spremom njegovi izgledi za napredovanje bili su mali ili nikakvi. Pronašla se veza, rješila se diploma dok se pucnulo prstima! Kako je našim ljudima skromnost vrlina, a početni entuzijazam napucao adrenalin u vene, idemo dalje kao na“ jednorukom Jacku“. Eto riješen je i magisterij! A onda šok! Gospodina sposobnog mora se maknuti sa poslova i radnih zadataka koje sada obavlja, te ga se priključuje timu statističara sa točno određenim zadacima. Panika, unezvjerenost, nevjerica! Svjestan svog deficita znanja, mora iznaći rješenje. Ima 43 godine i 20 godina radnog staža na poslovima skladištara. Bolovanje! Pa da! To je rješenje! Da zaključimo: Sve je na kraju završilo otkazom ugovora o radu, skrivljenog ponašanjem radnika. Od lokalne političke zvijezde, do nezaposlenog svojom krivnjom u vrlo kratkom periodu! Eto, sve je propalo,a lažna diploma ostala.
Puno je slučajeva kupovine i pribave svjedodžbi i diploma, a o kojima su nas mediji informirali. Osim informacije, o zlouporabi krivotvorenih obrazovnih isprava ne sjećam se je li ikada zbog toga netko odgovarao, sve do slučaja iz HEP-a, koji je otvorio Pandorinu kutiju i sumnju spram stećenih znanja zaposlenih u državnim poduzećima, te ZET-u, Zagrebačkom holdingu itd.
Te, 2014.godine u kolovozu objavljena je vijest kako je Valter Krizmanić, direktor ELEKTROISTRE, s pomoću lažne diplome sarajevskog elektrotehničkog fakulteta, upravo došao do narečene funkcije. Digla se prašina, raspisali se mediji. Monter postao direktor. Možda da je bio u dobrim odnosima sa svojim sumještanima (Grupa građana Poreča), nikada nebismo saznali za njegov „nestašluk“. Međutim, kroz život, tvrde mediji, koketirao je sa radnjama na rubu zakona, a istovremeno koristio stranačku iskaznicu za napredovanje. Zamjerio se susjedima. Da rezimiramo: Protiv Valtera Krizmanića podignuta je kaznena prijava, nadređena po hijerarhiji koja ga je na mjesto direktora imenovala, smjenjana. Oglasili se sindikati. Najavile se akcije provjera diploma svih u rukovodećem kadru (ali i ostalima) HEP-a, a onda „pojeo vuk magare“. Ipak postavlja se jedno pitanje: Kako je moguće da u jednom tako uređenom sustavu kao što je HEP dođe do takvog propusta? Zašto se na takav način baca ljaga na one koji su poštenim i strpljivim radom došli do svog obrazovanja? Kako je moguće da ljudi koji se odlučuju na ovakve skrivljene radnje ne razmišljaju da je pitanje vremena kada će kiksati i sebe i svoju obitelj izvrći sramoti! No, glad za novcem, vlašću, položajem, čini od ljudi osobe bez lica-obraz postaje đon!
Tek sporadično spominju se slučajevi sa lažnim diplomama i u drugim slučajevima. Nažalost, vrlo često su to državna poduzeća i javni sektor. Što nam to poručuje? Još uvijek su to utvrde u kojima se može uhljebiti i da će proći dosta vremena dok se iste ne otkrije. U privatnom sektoru je to ipak manje moguće, jer se postavljanjem konkretnih poslova i zadataka vrlo brzo prepoznaje nestručnost i nepoznavanje materije.
Zašto nam se u Hrvatskoj događaju slučajevi kao što su kupovina diploma, plagiranje završnih, diplomskih i stručnih radova? Zašto je jednostavnije degradirati onoga koji je svojim radom došao do znanja, a istovremeno se „diviti“ onima koji su se snašli u životu? Zašto ljudi ne stanu, zašto se nepreispitaju? Hrvati se izjašnjavaju u velikom broju da su katolici, no svojim ponašanjem, krađama ,prijevarama i sličnim nečasnim radnjama, ne žive ono za što se izjašnjavaju. Nažalost, vjeri se ne prilagođavaju, već vjeru prilagođavaju sebi!
A.J.
