Nakon našeg teksta o HAVC-u, obratio nam se izvor koji je već 35 godina upoznat s nečuvenim postupcima, sumnjivom privatizacijom i manipulacijama okrunjenim krađama, ne samo u HAVC-u, nego puno prije toga i u svim ostalim segmentima filmskih tvrtki u Hrvatskoj. Kao što smo pretpostavljali, nitko nije bez putra na glavi, pa ni sestre Juka… Na njih se blagonaklono gledalo sve dok se u Cannesu nisu potukle sa Antonijom Carnerud, kako je izvijestio Jutarnji u svom članku iz 2006. godine.
Između mene i gospođice Juke i njene ekipe izbio je sukob jer one nisu shvatile da nisu tu kako bi promovirale svoje projekte, nego da promoviraju hrvatski film u cjelini – tim je riječima Antonija Carnerud, pomoćnica ministra za međunarodnu suradnju zadužena za hrvatsku promociju u Cannesu, prokomentirala svoj fizički sukob s Ivonom Juka, autoricom dokumentarnog filma “Što sa sobom preko dana”, koji je nastao u produkciji tvrtke 4 Film, a koju vodi njezina sestra, piše Jutarnji. Anita Juka se inače usko vezala uz Zrinka Ogrestu koji ju je u to vrijeme hvalio po Puli i radio s njom filmove i spotove uglavnom naručene za HDZ.
Redatelj Vinko Brešan, ravnatelj Zagreb filma, jedine firme u vlasništvu države, svoje filmove snima s producentom Ivom Maločom u privatnoj firmi, dok novce uzima iz državne blagajne. Dok je on na snimanju, ravnateljsku palicu ZF preuzima Lukas Nola. Nitko se dosada nije zapitao zašto Zagreb film ne funkcionira kao tvrtka za produkciju filmova, a imaju Brešana za ravnatelja…
Svi producenti uključujući i HTV dužni su dati Hrvatskom državnom arhivu kopiju filma i izvorni materijal, no to nitko već godinama ne čini. Dok ne izvrše tu obavezu, ne bi smjeli dobiti nova sredstva, ali ona im se ipak dodjeljuju. Kuljiš je bio član Nadzornog odbora Jadran filma, što govori o tome da se uvijek na te pozicije instaliralo ljude kojima se moglo upravljati i koji su tako postali dio klana. Dakle, Udruga producenata Hrvatske (HRUP) uvijek je za predsjednika, članove upravnog ili nadzornog odbora stavljala iste ljude i rotirala ih tako da su malo bili u jednom, a malo u drugom odboru, jer zakon nije dozvoljavao da budu stalno isti; od Ivana Maloče, glavnog producenta svih ministara, Ankice Tilić pa nadalje. Nisu ovdje sporne sposobnosti i znanja koje oni imaju, nego podobnost. Sposobnost i znanje imaju i drugi, no njih se nikad ne pripušta u odbore.
Tonči Vrdoljak je bio direktor HRT-a kada je novce koje je dobio za Glembajeve usmjerio u Jadran film, preko kojega su se honorari isplaćivali cijeloj njegovoj obitelji, što javnosti nije bilo poznato. Ti honorari koje je isplaćivalo Ministarstvo su bili isplaćivani čak i punici i puncu Vrdoljakovog sina.
Vinko Brešan je sve svoje filmove radio preko Maloče. Nigdje u svijetu nije normalno da direktor filmske producentske kuće koja je u vlasništvu grada ili države (kao što je Zagreb film) snima svoje filmove u drugoj i to privatnoj producentskoj kući, koja je ujedno i konkurentska tvrtka.
Filmolog, arhivist i autor knjiga Daniel Rafaelić je vertikala filmskog svijeta u nas. Nitko ne osporava njegovo znanje i stručnost, ali je on bio zaposlen u Hrvatskom državnom arhivu i primao plaću za taj posao dok je istraživao za svoje obrazovanje i doktorate, a nije odrađivao 8 sati za ono za što je bio plaćen. Poslije su ga stavili su ga u komisiju za dodjelu sredstava…
Svi ljudi koji su bili oko Rajka Grlića i Motovuna (Vištica, Mirković, Matić) su na pozicijama. Rajko Grlić je jednostavno instalirao ljude okolo na pozicije kako bi imao svoje ljude svugdje. Zagreb film festival dobiva od grada, ministarstva, HAVC-a i ostalih sponzora ogroman novac kojim se ne samo organizira festival, nego iz kojeg se svaki dan plaćaju restorani i financiraju otvoreni računi, što si nitko normalan iz filmskog svijeta inače ne može priuštiti. U Pulu, Brijune i Cannes se uvijek pozivaju isti ljudi na teret države.
Ištvančićev film “Most na kraju svijeta” je trebao biti odličan film, no za cijeli film su angažirani većinom srpski glumci. Ištvančić danas predstavlja stup hrvatstva u filmu, kao i Branko Ivanda kojemu je Jadran film plaćao telefon dugo nakon što je prestao bilo što raditi za Jadran film.
Vinko Grubišić je dobio tvrtku Jadran film preko HDZ-a, ali zapravo preko Hanžekovića koji je pravi kralj pretvorbe i privatizacije. Svi su se ugovori radili kod njega u uredu. Među njima se našao i Hrvoje Vojković koji je ispekao odvjetnički zanat u uredu Marijana Hanžekovića. U Račanovoj vladi je bio ministar gospodarstva, pa poslije direktor Fonda za privatizaciju, a za nagradu postao direktor Croatia osiguranja pa potom i vlasnik 20% Gras Savoye Croatia. Afere ga između ostaloga vežu uz ime Siniše Varge kao i uz Milanovića koji je od istog tog Vojkovića kupio stan.
Uglavnom, Jadran film je imao 250 zaposlenih, a Vinko Grubišić je sve rasturio, otvorio 30 različitih firmi i nikome ništa ne plaća. Nema više ni sastanaka dioničara; još je Šima Krasić dala izvješća o nezakonitom poslovanju, no Hanžeković je odavno poslao svog čovjeka Vojkovića kako bi odradio “posao”. No, to je već zaslužilo zasebnu priču.
Niti jedan film koje je Jadran film snimio od svog utemeljenja (njih sveukupno 148) nije ušao u pretvorbu Jadran filma. Sredstva su uvijek dolazila iz Ministarstava i države pa su i filmovi trebali biti pohranjeni i dani na upravljanje Hrvatskom državnom arhivu kao hrvatska kulturna baština. Nitko nikad ne obračunava tantijeme, pa ni HTV koji ubire porez na budale od naroda, ali za prikazivanja ne plaća nikome ništa.
Naš izvor poznaje zakon i zna gdje se nalaze ugovori i kako se taj posao radi. Također, nekoliko poštenih ljudi iz Hrvatskog državnog arhiva pobrinulo se za to da se izvorni materijali filmova iz Jadran filma sačuvaju i sklone u Hrvatskom državnom arhivu. Da se to nije učinilo, danas ne bi bilo ni Breze niti ostalih filmova koji su sad na sigurnom.
Jadran film je bio producentska kuća i državna tvrtka koja je sklapala ugovore s autorima, a novac je dobivan na natječajima. Međutim, kada je Jadran film bio prodan, prodan je kompletno – iako su se već tada autori bunili što filmovi ulaze u vlasništvo te tvrtke.
U međuvremenu je potvrđeno zakonom da se izvorni filmski materijali moraju predavati Arhivu jer se jedino tamo sve čuva u pravim uvjetima. Damir Vujinović i Romano Bolković (koji danas vodi svoj show na HRT-u) su bili članovi nadzornog odbora OTV-a, kao i Željko Zima koji je u rodu s Vujinovićem. Zima je jedan od većih hrvatskih tajkuna i vlasnik Croatia filma i drvne industrije Ravna gora kao i voditelj marketinga na HRT-u. Zima njeguje “low profile” i ne ističe se previše. U Jadran filmu danas rade samo rođaci Vinka Grubišića, tvrtka je dužna komunalnom, ne plaća račune za vodu i struju, sve u sprezi sa gradonačelnikom Bandićem…
S druge strane, HAVC je imao urede u zgradi Zagreb filma, uopće svi koji su bili na jaslama HAVC-a tamo su imali svoje kancelarije.
Napomenimo za kraj ovog teksta da Hribar i HAVC nije odobrio financiranje filma o Društvu hrvatskih filmskih djelatnika koje je htjela raditi Goranka Greif, vrsna montažerka, skripterica i redateljica. Znači da film o još živućim filmskim umjetnicima kao što je Šime Šimatović koji je nedavno umro ili Radojka Tanhofer, i mnogih drugih od kojih su neki u dubokoj starosti, ovakvom HAVC-u i Hribaru nisu bitni. Nije im bitna ni povijest hrvatske kinematografije, nego performerske budalaštine i “audiovizualne” crtice netalentiranih autora, koji su dobro umreženi u ovoj nepreglednoj hobotnici korupcije i nepotizma, koja ima jednako obličje i aktere kao i ona politička, pa se svi oni međusobno i isprepleću.
Propadanje hrvatskog filma je ogledalo propadanja hrvatske kulture, politike i društva.
Hribaru je važno pokazivati se po Los Angelesu, piti, jesti i provoditi se za naš račun. Treba li spomenuti da je jedan od njegovog društva koje tamo uživa na naš račun i Matanić? Osoba koji je radila u ambasadi i na festivalu hrvatskog filma, dobiva novce odavde i filmove za koje ne plaća ništa, a onda napravi večeru na koje dođu neke naše glumice rođene u Americi koje rade i žive u Hollywoodu i koje su htjele pomoći u promociji hrvatskog filma, pa odustale vidjevši u što su se upustile…
Nastavak slijedi…
Obradila: Ingrid Runtić
HOP
