Kako opančarska i čobanska bujna mašta radi svašta: Lijeni Srbi ne žele raditi već otimati hrvatska bogatstva

NEBESKO JE CARSTVO BESKRAJNO I OPANČARSKA JE ZEMALJSKA OTIMAČINA BEZGRANIČNA

Kako opančarska i čobanska bujna mašta radi svašta

Narod balkanskih govedara i balegara htio je preimenovati Zagreb u Savingrad 1985. godine. Ništa neočekivano i nimalo iznenađujuće od strane prostoga, primitivnoga, neobrazovanoga, nenačitanoga, neukoga, ali nadasve bezobraznoga i drskoga naroda, što obitava na blatnjavim pomoravskim njivama i među neubranim šljivama, pa ne skida s usijane  i masne glave šajkaču da mu slučajno nešto ne padne na pamet.Gdje su počeli 1985, samo su nastavili u istoj maniri od 1991. godine pa nadalje sve do današnjih dana.Sad dvoje pokojnih srpskih urokljivih proroka Milić od Mačve ( originalno se zvao taj umobolni srbijanski slikar Milić Stanković ), te propala glumica i nekad davno misica Jugoslavije, rastrojena i otkačena Milja Vujanović, znana u Srbiji i pod umjetničkim imenom i kao Milja “Regulus”, laprdali su na srbijanskoj televiziji da se Zagreb nekad prije Krista zvao “Srbinovo”, “Srbojevo” ili “Serbona”. Te ludorije i budalaštine i danas vrte Srbi vrlo masovno na svojim portalima. Našao je onaj šarlatan i cirkusant Jovan Deretić navodni spomen Srba kod Gradiške, a prešutio je lažac reći kako je to bilo ime rimskih robova Serba ili Serva, u prijevodu sluga, na kamenoj ploči kod Gradiške na Savi, što datira iz Rimskoga doba prije nove ere, kad današnji Srbi nisu ni postojali na Zemlji, pa sad matori bolesnik trabunja i kako su Srbi utemeljili i Lisabon i stvorili i Portugal i Španjolsku, osobito sredozemne pokrajine Kataloniju i Levante, a vole kiseliti noge i u Atlantiku, te su tako i Baske i Galjegose proglasili Srbima. Još kad bi im ovi povjerovali, Srbi bi bili presretni. Ta im se sreća ukazuje kao fatamorgana ožednjelom u pustinji. Jer, da tako uvjerljivo ubijeđuju svijet u sovje laži, Srbi bi već Talijane u Lombardiji, Pijemontu, Liguriji, kao i u Emilia – Romagni, Toscani i sjeverositočno u Friuliju i Venetu uspjeli prevariti kako su Milano, Torino, Genova, Bologna, Firenca, Venezia, Udine, Trst… sve sami srpski gradovi.

No, odlično poznaju potomci latinskih trgovaca narod što je još od Nemanjića prodavao svoju prvotnu katoličku vjeru za pravoslavnu večeru. Sutra ili prekosutra, ako im bude korisno, mogu se Srbi prodati i za nešto treće ili četvrto. I to bi i učinili, ako bi ih neki čudotvorac na Zemkji istinski mogao usrećiti i podariti im za udovoljenje njihove prljave mašte i pokvarenih strasti i cijeli Mediteran, zatim Balkan, naposlijetku i cijelu Evropu kao jedan beskrajni, a na javi dakako zanavek nestvarni i nemogući Srbistan iz mokrih srpskih snova. Otkrio je još varalica, hulja i probisvijet Jovan Deretić Srbima i tajnu kako se katalonski nogometaši slavne Barcelone u Kataloniji predstavljaju javno Srbima, a ne Kataloncima!? Srbi, dakako, u sve to vjeruju. Kao što vjeruju i kad im Deretić i njemu slični mamlazi i bilmezi trkeljaju kako su svi skandinavski narodi Šveđani, Norvežani i Islanđani s iznimkom Danaca i ugorfinskoga naroda Finaca, zapravo Srbi, a oni sami to, na veliku žalost Srba ne znaju. Kako će se samo usrećiti kad im se otvore životna obzorja i kad im Srbi otvore oči i otkriju im da stoljećima žive u dubokoj zabludi i samoobmani, a da toga nisu bili ni svjesni. Čudno je samo kako se Srbi nisu dosjetili proglasiti i Dance i Fince Srbima. Vjerojatno ih smetaju takva prefinjena imena. Danci nikako ne ulaze u srpsku shemu posrbljavanja naroda i država, jer Srbe naziv Danac asocira na dan, a zna se da Srbi svoje čuvene noćne radnje tipa lijeva ruka, desni džep, izvode pod okriljem noći. I jasno, onda ne žele imati u svome jatu narod koji umije živjeti i danju. Opet, Finci su za Srbe već po svome imenu suviše fini da bi i mogli pomisliti da budu Srbi, sve i da napišu Finci Srbima posebnu zamolbu za prijem u red sjevernih, laponskih Srba. Ako je Fincima utjeha, mogli bi pred svaku Novu godinu Finci uživati povlastice statusa povlaštene europske nacije u organiziranju dočeka Nove godine za djecu u Srbiji. Jer, Srbi uče djecu u Srbiji da je djed Mraz rođen u Laponiji na sjeveru Finske i eto Fincima lude sreće i veselja da im nekad Srbi ne zatraže u trenucima prepoznatljive skromnosti neku SAO Krajinu u finskim gustim i nepreglednim šumama na obodima nekoga od sijaset finskih jezera. Zanimljivo, Srbi su od vala srbizacije izuzeli i Nizozemce iliti Holanđane po srpskoj inačici, kao i Belgijce. Kako god se okrene, Nizozemci ili Holandezi im ne pašu kao srpska braća. Ime Nizozemaca Srbe može upozoriti da i letjeći Holandez ako ima strah od letjenja može nisko pasti, mada ne baš toliko nisko na nivo standarda življenja običnoga Srbina u Srbiji, ali kod nezgodnoga ateriranja iz padobrana, mogao bi u Srbinovoj viziji, letjeći Holandez pasti čak i ispod razine mora. Srbin ne voli bajke u kojima sam nije opisan kao lažni pobjednik, te im se Nizizemci kao ljudi navikli kroz svoju burnu povijest na pravu životnu borbu, što podrazumijeva i pobjede i poraze, čine kao bića s drugoga planeta. Nije to prijazno senzibilnome Srbinu, naviknutom kroz cijeli dvadeseti vijek na lagodno uživanje i plandovanje od tuđega rada i ubiranja plodova i materijalnih prihoda od rada, znoja i truda nesrpskih naroda u pokojnoj Srboslaviji.

 I dok radišni čovjek iz zemlje tulipana odvaja zemlju od mora i bori se radom cijeli život da bi imao, dotle lijeni Srbin čim se ujutro probudi smišlja pakost i zlobu kako svakome susjedu ukrasti parče zemlje, pa ga još i srpskom puškom prisiliti susjeda da kao rob radi besplatno za gedžanskoga gotovana i neradnika. Tako već u startu Nizozemac i Srbin nemaju ništa zajedničko. I Srbinu je to jasno i zato i ne kani zvati Nizozemca u srpsko društvo. Nemaju zajedničkih tema razgovora, tim prije što se na tlu Nozozemske nalazi i famozni haški sud. Zna se da Srbi jedino svoj sud dijeljenja pravde kamom, sjekirom i toljagom, te su Nizozemce i zato poštedili svoga uobičajenoga posrbljavanja naroda s kojima nemaju nikakvih poveznica. Belgijci su isto izvukli loto premiju. Glavni grad Belgije je Bruxelles, sjedište Srbima mrske EU, od koje bi Srbi htjeli izvući što veći bespovratni zajam, ako može barem u milijunima, ako ne može već u milijardama eura, što bi ih dakako sve to posljednjega eura Srbi uložili u kupnju ruskoga oružja da sutra napadnu sve zemlje članice EU u svome okružju kao vjerni i vječni ruski satelit na Balkanu.

Zaprimili su Srbi odbijenicu od Bruxellesa, jer ovima nije baš sjela ruska salata kao predjelo na meniju srpskih majstora velikosrpskih paprenih i paklenih specijaliteta podvale i prijevare. I ne treba Srbima poseban privitak od Bruxellesa za sve to. Barem toliko razumiju i bez pojašnjenja. Onda, još u Belgiji žive u kakvom – takvom skladu Flamanci i Valonci, a to je kazna za oči i za uši prosječnoga Srbina, koji je svakoga susjeda u bivšoj Jugoslaviji, točnije Srboslaviji, doživljavao kao podstanara. Sad je razvidno što su Belgijci, Nizozemci, Danci i Finci izvan Deretićeva popisa srpskih podstanara u “srpskoj Europi.” Ne uklapaju se nikako u srpske sheme i samo zato nikad neće osjetiti čari divlje prirode posvemašnjega srbovanja i nacionalnoga vrbovanja od strane najvećih europskih prevranata u povijesti.  Isusa Krista su Srbi proglasili Srbinom, a na portalu Telegraf.rs lani su širili masovnu histeriju kako su Francuzi i Englezi bili najprije pravoslavci!? Onda ih je, tko će drugi, nego zločesti rimski papa, zaludio i preveo na zapadnokršćansku vjeru. Sad Srbi zovu na stupcima Vučićeva portala Telegraf.rs Francuze i Engleze da se vrate u pravoslavlje!? Neuki, zatucani zaluđeni, glupi i suludim i sumanitim idejama vjerske sekte zvane SPC I sotonske kvazi akademije zvane SANU, te potpuno izgubljeni u vremenu i u prostoru o zdravoga razuma pobjegli Srbi istinski vjeruju da je Carigrad stariji od Rima, te da je pravoslavlje starije od katoliciizma!? Na stotine poludjelih i podivljalih europskih Vandala suvremene civilizacije Srba je o tome samouvjereno lupetalo upravo na toj temi na stupcima portala Telgraf.rs. Nisu ni svjesni srbijanski jadnici i bijednici koliko se u očima ozbiljnoga svijeta sramote sijanjem takvih nevjerojatnih bedastoća. I uopće nemaju pojma kako ni o čemu ništa ne znaju. Ili su možda uobrazili da toliko uspješno i uvjerljivo mogu lagati, obmanjivati i dovoditi u zabludi cijelo čovječanstvo, jer tako kolektivno oboljeli i zreli za liječenje u sanatoriju i to u potpunoj karanteni, misle istinski da su sposobni povući za nos i okrenuti oko maloga prsta cijeli svijet? Možda tako kolektivno oboljeli Srbi zbilja misle da su se toliko izvještili u svojim omiljenim disciplinama, gdje drže svjetski primat kao šampioni laži i krađa, da i sami počinju u metastazi svoga kroničnoga oboljenja duše, vjerovati u vlastite serijske laži koje ostatku svijeta destljećima i stoljećima podastiru, prodajući maglu gdje god stignu i kamo god i ubuduće planiraju prodati muda za bubrege.

Nešto su bili darežljiviji spram Talijana, jer bi ukrali tek trećinu, maksimalno polovicu Italije za se, ali zato im više godi otimanje Španjolske, te su je cijelu na portalu Svevlad.org.rs prikazali kao “srpsku zemlju.” No, vrh vrhova je posrbljavanje Nijemaca i Rusa! Srbi tamo i na još bezbroj sličnih portala u režiji srbijanskih maloumnika prodaju maglu kako su svi Istočni Nijemci, poglavito oni iz Saksonije i Tiringije, zapravo Srbi, kako su Srbi utemeljili Berlin ili Brljin, kako ga Srbi zovu, misleći očito kako je Berlin nikao u nekome srpskome brlogu usred Njemačke, dok je Leipzig nastao u srpskoj bolesnoj mašti od neke srpske lipe, a Dresden od neke srpske drezge. Pomahnitali starac Jovan Deretić i još niz njemu sličnih srpskih lažljivaca prosipa crne bisere kako Rusi potječu od Srba, a navodno ima i samih ruskih znanstvenika poput lingvista Trubačova, što dijele i podupiru ta srpska stajališta posrbljavanja Rusa i Rusije od strane Srba i Srbije!? Ne znamo još što bi im na sve to rekao Vladimir Putin, samo da čuje, pročita i vidi i preko you tube kanala kako usred Srbije Jovan Deretić uz ogromni pljesak svih nazočnih Srba u velikoj sali knjižnice u Zemunu u ulici Petra Zrinjskog, izaziva buru oduševljenja okupljenih Srba, koji mu aplaudiraju na riječi da Rusi ne postoje kao narod, već su to zapravo Srbi, preseljeni nekad davno iz Podunavlja na prostore današnje Rusije!? Ili, što će Vučiću, Nikoliću, Dačiću, Vulinu, i ostaloj srpskoj bagri reći Angela Merkel ili bilo koji njezin nasljednik na političkome položaju u Njemačkoj, kad dozna da Srbi niječu postojanje njemačkoga naroda i njemačke države i tvrde da su i Nijemci Srbi!? Zamjerili se poludjeli i podivljali balkanski stočari i svinjari, prostaci i primitivci svakome i na Istoku i na Zapadu. Kako stvari stoje, sami sebi rade o glavi i ako ovako nastave, prigodom nove bježanije nitko ih neće primiti drage volje, još manje udomiti kao izbjeglice nakon što ovakvim provokacijama izazovu novu traktorijadu. Za očekivati je da se traktor neće u tome slučaju zaustaviti ni na Karpatima, niti na Crnome moru, jer Srbi odriču naciju i državu i Rumunjima i Bugarima i proglašuju ih navodno odnarođenim Srbima, a teško da će traktor doprijeti i do Sibira i napraviti oazu Srbistana, budući da su Srbi uvrijedili i svoje vjekovne zaštitnike Ruse, ubjeđujući ih sad da i oni zapravo ne postoje, te da nisu svjesni kako su i sami Rusi ništa drugo nego odnarođeni Srbi!? I ako krenu malo traktorom malo južnije, biti će im opet još tužnije, jer svojataju Grke i grčku povijest, a cijelu sjevernu Grčku i Grke u Egejskoj Makedoniji sa Solunom kao središtem nazivaju bivšim Srbima. Nastave li Srbi ovako arogantno i prepotetno u dokazivanju čovječanstvu nedokazivoga i nemogućega da su Srbi stvorili i život na Zemlji, mogu biti sretni ako jednoga dana budu uopće mogli otići i u crnu Afriku da tamo sade papriku, nekad malo ljutu, crvenu i žutu…

Osim, ako se u međuvremenu ne zamjere i Bušmanima i Hotentotima, a to Srbima ne bi bilo baš pametno i mudro. Jer, Bušmani i Hotentoti kao svjetski znani kanibalisti kad se naljute na neželjenoga gosta, što im još svojata i zemlju i teritorij, mogu postati gladni, a onda spasavaj se tko može… I kako može… Prespor je IMT traktor u afričkoj divljini i ako Srbi ne osvoje proizvodnju brzih džipova, teško će se izvući iz čeljusti gladnih domorodaca. Što ćete, kad je srpski gost vjekovno gladan zemlje i teritorija svakoga domaćina, što mu ponudi luku spasa nakon svakoga srpskoga ratnoga poraza kroz povijest ratovanja… Ne bi Srbima bilo uputno tražiti u nekom novim bijegu spas u Africi… Jer, ako tamo budu naljutili nove svoje domaćine, moraju znati da često afrička glad očiju nema… Nije Afrika pitoma i bogougodna Europa, što su je takvu Srbi željeli sebi podrediti, umjesto da se sami europeiziraju i civiliziraju. Nastave li ovako crtati zemljovide “srpske Europe”, još će Srbi jednom i zažaliti što su se previše poigravali i neslano šalili s Europljanima. Ako se ne probude prije najdublje faze sna zvane REM faza, nije fraza da ih u progonstvu prostranstva Azije ili Afrike onda čeka trnovita bogaza. I tek će im tad postati jasno da nisu znali cijeniti ono što su imali, ali su iz neskromnosti, oholosti, obijesti i pohlepe gramzivo i halapljivo tražili preko kruha pogaču i svoj viševjekovni velikodržavni projekt sad mogu stavit na jednu veliku lomaču.

Očito je da Srbima neće biti potrebit novi pjesnik socijalne revolucije poput Vladislava Petkovića – Disa. On je u spomen na desetkovane srpske vojnike, zaražene tifusom na otoku Krfu, još onda koncem WW1 spjevao stih  “Pučina plava spava.” To je u književnosti ogledan primjer stilske figure zvane slavenska antizeza. Ne manja protuteža Disu je jedna druga izreka crnogorskoga vjerskoga i državnoga poglavara Njegoša. On je aludirajući na nedostatak inteligencije srpskoga naroda, kojega je u nekim drugim prigodama i iracionalno veličao bez ikakvoga povoda, u trenucima svoje iznenadne iskrenosti, opisao ovako: “Pučina je stoka jedna grdna…” Doista, puk balkanskih mitomana, kleptomana i megalomana od tih izrečenih riječi jednoga od, inače rodonačelnika velikosrpskoga projekta u devetanaestome stoljeću, sve do danas nimalo nije pozitivno evoluirao. Onda su im apetiti išli u obujmu granica snova prostora Južnih Slavena, a sve to narod bivšega hrvatskoga plemena Rašana, prozvanog i prezvanoga u Srbe i službeno tek 1878. na Berlinskome kongresu, kad su im kumovi na rođenju naroda novoga srpskog imena i novorođene srpske države bili upravo Francuzi i Englezi. I sad su se nezahvalni Srbi okomili na svoje dobročinitelje, te ih, evo nazivaju u znak osebujne vrste zahvale svojim stvoriteljima i izumiteljima suvremene srpske nacije i srpske države Francuzima i Englezima te narode ni manje, ni više, nego čistokrvnim Srbima, a još im spočitavaju da su i engleski i francuski jezik, posudili najveći  dijelom od Srba!? Nepismeni Srbi tvrde i da su izmislili i otkrili i osnove svih indoeuropskih jezika, pogotovo onih uz engleski i francuski i najrasprostranjenijih u Europi kao što su njemački, ruski, španjolski, talijanski, a naravno i latinski je izum Srba, kako da ne! Ima li uopće kraja srpskome kolektivnom ludilu u lansiranju ovih maloumnih tlapnji?  To bi, valjda, sve skupa, a sukladno srpskim zamislima, Francuzima i Englezima, trebalo imponirati, barem se tome nadaju srpski Marsijanci, posebna vrsta izvanzemaljaca, što žive na ovome planetu po samo njima znanim pravilima ponašanja u svome univerzumu. U njihovom paralelnom svijetu, umislili su da će im i Rusi i Nijemci biti oduševljeni otkrićem kako su i oni zapravo svi redom Srbi. Eto, danas Srbi lažu sebe, onda i sve druge da je cijela Evropa nastala od najmlađega naroda Europe Srba i od najmlađe suvremene države od svih historijskih država u Europe, dakle današnje Srbije između Timoka i Drine. Ima li kraja bezgraničnoj bujnoj mašti srpskih lažljivaca, lupeža i ubojica istine i pravde? Hoće li im sutra tako nadahnutim u proizvodnji laži i krađe, pasti na pamet da je možda i cijeli svijet nastao od Srba i od Srbije? Je li Srbin stariji i od amebe ili u prosjeku najviše voli gledati crtiće za malu djecu i za bebe u jaslicama? Lako je srpskome mitomanu kad je po prirodi klaun, ne može mu tu slavu pomutiti i pomračiti ni junak crtića za djecu po imenu Charlie Brown!

Dragan Ilić

HOP