Našoj redakciji stiglo je pismo čitateljice koja nam se potužila na nemogućnost da legalnim načinom dođe do mogućnosti obnove svoje u Domovinskom ratu porušene kuće, koja i dan-danas stoji u ruševinama. Čitateljica za ovo stanje krivi politiku institucija koje na taj tihi način pogoduju izgonu Hrvata iz svoje domovine, a koji su se početkom rata našli na privremenom radu u inozemstvu te iz inozemstva pomagali svoje i ostale obitelji pogođene ratnim stradanjima. Pismo prenosimo u cijelosti uz male ispravke radi bolje razumljivosti:
– Pisala sam i očekivala, nažalost neuspješno, svim nadležnima i ponekom novinaru da se na neki način objavi u javnosti o prognanim Hrvatima iz Hrvatske koji su u vrijeme Domovinskog rata bili zatečeni kao sezonski radnici u Švicarskoj ili i u drugim državama, odnosno koji su bili sezonski radnici. Za vrijeme Domovinskog rata zbrinjavali su naše sad sve pokojne obitelji i uza svu tu muku i jad izgubili su i svoje kuće. Kao što sam rekla, tadašnji sezonski radnici nisu odjavljeni iz MUP-a i imamo potvrdu da se nikad nismo odjavljivali ali jednako smo proganjani sa svih strana i uprava radi porušenih naših kuća. Samo bih htjela napomenuti da za sve nije vrijedio isti zakon; tri brata – tri različite priče. Dva dobivaju obnovu, a treći negativno rješenje od općine, države, Ureda za obnovu i sudstva. Za obnovu već kako kome (kome je mjesna zajednica određivala), općina traži novac ali tad je bilo kasno. Npr. do 1998. godine u općini Rakovica postoje dokumenti koji nisu bili proslijeđeni za obnovu kuća.
Naša kuća je sagrađena 1982. godine, potpunoma obnovljena s alarmom i poljoprivrednim novim strojevima, a započeta je i druga kuća za torište. Bili smo mladi, imali smo volju za rad, ponavljam, bili smo sezonski radnici u Švicarskoj. No općina Rakovica nas je ignorirala nakon Domovinskog rata, kao i mjesna zajednica. Dijelili su sredstva za obnovu kuća kome će se graditi, zakonito, ali i nezakonito. Gdje su ostali novci od obnove, mi ne znamo. Samo se sjećamo da su nas istjerivali iz uprave u Karlovcu kod gospodina Vukelje – taj nam nije dozvolio ni doći u ured, već nas je ucjenjivao na hodniku. Jednako tako, jedna gospođa izrađuje u Slunji građevinske dozvole za objekte za koje nemaju saznanja, jer kažu da je arhiva izgorjela u tadašnjoj općini Slunj. I nama su dokumenti u kući bili spaljeni… Što dalje činiti i kako možemo dobiti svoje pravo? Svi su nas ignorirali politički, osim gospodina iz Parlamenta Jure Radića komu se išlo direktno i kriomice. Mislim da javnost treba znati i o progonu hrvatskog naroda na ovaj način, preko njihovih kuća i nekretnina, preko njihovih domova u domovini…
Lijep pozdrav,
Stjepan i Jelena Žanić (Drežnik grad, općina Rakovica, Karlovačka županija) s obitelji iz Švicarske
PS. Na slikama je moj porušeni dom kod Plitvičkih jezera i Barićeve spilje, na meti turističke atrakcije. Općina Rakovica nema srama i ne smeta ih da ova kuća stoji neobnovljena. Turistima je možda zanimljivo fotografirati, ali našoj obitelji nimalo.
HOP
