HOP

IŠTVANČIĆEV PARTIZANSKI OBRAČUN S HOP PORTALOM LIČI NA IZBACIVANJE HOS-ovaca IZ NJEGOVOG FILMA O NICOLIERU

Zadnju scenu iz filma Zimovanje u Jakobsfeldu, trenutak kada dječak i mali partizan Milan izlazi iz sela prema “slobodnom” teritoriju, puca iz šmajsera u ploču s natpisom sela i viče: “Lajte kere Jakobsfelda!” – upravo tu scenu i rečenicu je izabrao redatelj Branko Ištvančić kako bi uputio svoje prijetnje našem portalu zbog pisma djelatnika HRT-a kojeg smo jučer objavili o njemu:

NEVIĐENI SKANDAL: HRT DAO MILIJUN I ČETRISTO TISUĆA KUNA ZA SERIJU O SRPSKIM MANASTIRIMA (bez natječaja) I ZA SRPSKU PROPAGANDU!

Branko Ištvančić prijeti HOP portalu partizanskim obračunom i jezikom, u skladu sa svojim pravim uvjerenjima, a lažna uvjerenja nam je servirao svojim filmom o heroju Vukovara Jean-Michel Nicolieru.

Pogledajmo o čemu se radi: Zimovanje u Jakobsfeldu je jugoslavenski film iz 1975. godine. Režirao ga je Branko Bauer, poznati i popularni hrvatski redatelj iz vremena bivše Jugoslavije, među ostalim autor filma i serije Salaš u Malom Ritu. Sadržaj filma Zimovanje u Jakobsfeldu je slijedeći: Drugi svjetski rat, Vojvodina. Dvojica dječaka, Milan i Raša, upućena su iz partizanskog odreda u selo, da tamo prezime. Raša se međutim usput razboli pa Milan odlazi u obližnje njemačko, folksdojčersko selo, gdje se zaposli kao sluga kod uglednog gazde Jakoba Jeriha. Noću Milan potajno njeguje Rašu u kolibi na rubu obližnje močvare, a nakon nekog vremena uspije ga sakriti u štaglju gazde Jeriha. Jerihu se sviđa Milanova radišnost i spreman ga je posvojiti, ali njegov rođak i pomoćnik time nije nimalo sretan, jer je sam računao da će naslijediti Jeriha…

No, vratimo se Ištvančićevom filmu o Nicolieru, o kojem imamo pouzdane podatke da Jean-Michelovi suborci HOS-ovci NISU BILI OBAVIJEŠTENI o snimanju tog filma, sve dok nisu sasvim slučajno susreli majku Jean-Michela na ulicama Vukovara. Istina je da producent tog filma Antun Ivanković nije htio dati prostor u filmu zadnjem mjesecu života Jean-Michel Nicoliera prije dolaska u vukovarsku bolnicu, a njegovi suborci i pripadnici HOS-a (Markuš, Paša, Radnić, Mario, Ilija…) su bili ogorčeni takvim postupkom. Budući da su redatelj Branko Ištvančić i producenti tog filma (Antun Ivanković, Zvonko Milas i Irena Škorić) odlučili brisati dijelove filma o Nicolieru i HOS-u, jasno je zašto nisu pozvali ni Nicolierove suborce HOS-ovce na premijeru filma o Jean-Michel Nicolieru. Nasuprot tome, u filmu je sačuvano čitavih 15 minuta s Ivanom Grujićem, ali 0 minuta o HOS-u… Inače, Antun Ivanković nikada nije upoznao Jean-Michel Nicoliera, ali je uvijek želio imati “ekskluzivu” na njega. Nije jasno kako naši vrli desničari nisu tu činjenicu dosada prepoznali kao niti samopromociju producenta filma u tom istom filmu, što je više nego žalosno.

Na kraju možemo zaključiti da je Ištvančić pokupio 1,4 milijuna kuna od HRT-a za veličanje srpstva i srpskih manastira, 4,5 milijuna kuna od HAVC-a, vozi skupi auto te da leži na plaći HRT-a bez obzira na svoje dvije privatne tvrtke, a s druge strane izigrava domoljuba s filmom o Nicolieru u kojem nema ni spomena o HOS-u?! S jedne strane se kroz političke veze grabe strahoviti novci u džep pojedinaca, a s druge strane se manipulira s osjećajima branitelja i domoljuba, pa naposljetku i s majkom vukovarskog heroja Jean-Michel Nicoliera, s kojom nitko osim HOP portala nakon premijere nije razgovarao. 

Zagreb, 7. sijecnja 2014., Cineplexx Kaptol centra – Premijera filma ”Cefurji raus”.
Branko Istvancic i Irena Skoric
Photo: Robert Gaspert
Naime, na samoj premijeri tog filma, nakon ovacija tadašnjem ministru kulture Hasanbegoviću i ostalim desničarskim političarima, svi osim glavne protagonistice filma gđe Fournier su održali svoje govore i premijera se time smatrala završenom. No, majka zvjerski ubijenog Nicoliera je inzistirala na tome i da sama kaže par riječi zahvale, one zahvale koju su svi prešutjeli, Nicolierovim suborcima HOS-ovcima. Teško se krećući zbog bolesnih kukova, uspjela je doći do pozornice kina Europe, usprkos gomili koja je već krenula izlaziti iz kina te se posebno dirljivo zahvalila pripadnicima postrojbi HOS-a kojima je pripadao i njezin sin, Jean-Michel. S gospođom Lyliane Fournier sam razgovarala nakon premijere filma, pa ovdje ističem samo nekoliko njezinih rečenica iz tog intervjua, koje se dotiču stigme “ekstremnih desničara”, a koju je nažalost posthumno doživio njezin sin (a posredno i ona sama) u Francuskoj, samo zato što je Jean bio pripadnik HOS-ovaca.

„Par godina nakon njegove smrti bio je spomenut u jednom govoru u europskom parlamentu. Oni koji su ga ubili i tako mislili zatrti svaki trag o njemu, prevarili su se u svojoj procjeni. Za ime mog sina koje je ubijen na Ovčari je sada znao čitav svijet. Tada sam radila u državnoj službi, u matičnom uredu u Vesoulu. Iznenada sam dobila hitan poziv da smjesta dođem u gradonačelnikov ured. Gradonačelnik mi je predbacio da se moj sin bio povezao sa ekstremnom desnicom u Hrvatskoj, te da je govoriti o njemu politički štetno. Potrudila sam se predočiti mu govor iz EU parlamenta i zapitala ga: gospodine, želite li reći da su i zastupnici europskog parlamenta ekstremni desničari ako govore o mom sinu?!“

Dok Lyliane govori, sve mi je jasnije od koga je Jean-Michel Nicolier naslijedio svoj nepogrešivi instinkt za pravdu, svoju borbenost, svoju ljubav prema istini. Od ove krasne žene, svoje hrabre majke. Priznanje koje je primila od tadašnjeg predsjednika Josipovića, primila je sa zahvalnošću, damski, ponosno. Ne nedostaje ovoj velikoj dami ni duha, a ni humora:

„Tom prilikom sam htjela zapitati francuskog veleposlanika u Hrvatskoj, zašto je službena francuska politika toliko dugo zanemarivala tragičnu sudbinu mog sina. Moji hrvatski prijatelji su me zamolili da to ne činim, jer bi to izazvalo skandal u međunarodnim odnosima koji su sada jako dobri. Naravno, poslušala sam njihov savjet. Ipak, jedna golubica je ostavila svoj trag kao znak na veleposlanikovoj glavi – to mi je bilo dovoljno. Nasmiješila sam se u sebi; radilo se izgleda ipak o – vukovarskoj golubici…“

O sumnjivim rabotama Branka Ištvančića dobili smo podatke od djelatnika HRT-a u njegovom pismu koje smo jučer objavili, te smatramo da javnost ima pravo na informaciju. To što Ištvančić na stranici našeg portala koristi riječi “govna” i “kerovi”, vjerojatno je naučio u Vojvodini i to govori puno o tome kakve mi “kulturnjake” plaćamo. Mi na njegove riječi možemo samo odgovoriti: svatko se češe gdje ga najviše svrbi…

HRIBAROV KUPLERAJ NASTAVLJA SE ´DESNIČARSKIM´ KUPLERAJEM U BORBI ZA OGROMAN NOVAC

EKSKLUZIVNO: RAZGOVARALI SMO S MAJKOM VUKOVARSKOG HEROJA JEAN-MICHEL NICOLIERA

Ingrid Runtić

HOP