António Manuel de Oliveira Guterres novi je generalni tajnik UN-a. Oko sebe počinje okupljati svoj tim u koji želi ući Vesna Pusić. Prof. dr. sc. Ivan Šimonović hrvatski sveučilišni profesor, diplomat, bivši hrvatski ministar pravosuđa. 3. svibnja 2010. izabran je za pomoćnika Glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona zaduženog za područje ljudskih prava, na njegovo mjesto pikira partizanka Vesna.
Zbog toga obilazi vladu i Plenkovića kako bi dobila podršku, nakon što je uništila diplomaciju i na sva mjesta rasporedila svoje neokomunističke poslušnike koji su više navijači Beograda nego što su hrvatski diplomati. Klasični predstavnici kumrovečke škole. Nakon što je Plenković dao podršku velikosrpskom projektu kroz suradnju sa Pupovcem ne bi čudilo da u ovom slučaju napravi još veći izdajnički potez i ustoliči ovu čudnovatu ženu kroz svoju podršku u UN.
Ivana Sutlić Perić imala je učestale telefonske razgovore sa srbijanskom glavnom sigurnosnom službom BIA u Beogradu, što bi moglo biti, dokaže li se i potvrdi li se sve to, kvalificirano djelo teške špijunaže u korist države Srbije. Cijela joj je obitelj izrazito velikosrpska, ne samo muž Tomislav, nego i oba sina i kćer.
I upravo radi ovoga nesvakidašnjega i nezabilježenoga diplomatskoga skandala prve vrste, morala bi neizostavno u povodu ovoga slučaja kazneno odgovarati i njezina velika prijateljica Vesna Pusić. Jer, za mandata prosrpski orijentirane “gospođe ministarke” Vesne Pusić ( asocijacija ove sintagme pod znakovima navoda je na glasovitu istoimenu komediju srpskoga komediografa Branislava Nušića, pisanu prije više od stotinu godina, gdje karikira i do bola parodira sav talog i žabokrečinu srpske dnevne politike početkom dvadesetoga stoljeća ), Ivana Sutlić Perić je 2012. i imenovana hrvatskom veleposlanicom u Crnoj Gori, zanimljivo samo godinu dana nakon što je SANU 2011. proglasio Memorandum 2 u Beogradu. Neki datumi se nikad slučajno ne poklapaju jedan za drugim. Vesna Pusić je bila regionalna, točnije srpska ministrica diplomacije, koja je neumorno i uporno brojila hrvatske kune na svome računu, a radila za interese Srbije na makro planu velike političke pozornice. To isto, samo na mikro planu u okviru zastupanja interesa države Srbije, a ne države Hrvatske koju je samo formalno i na papiru zastupala, činila je i Ivana Sutlić Perić u Podgorici. I zato bi jedino bilo logično i realno da se obje pozovu na kaznenu odgovornost, kao i još nekoliko sličnih “karijernih” diplomata Hrvatske, nedavno opozvanih u tri iznimno značajne zapadne države. Jedan od njih Ivo Goldstein u Parizu je u svome uredu ponosno držao ogromnu sliku velikoga krvnika hrvatskoga naroda Josipa Broza zvanog Tito i tim odvratnim činom slavljenja i hvaljenja masovnoga komunističkoga ubojice Tita i dalje se diči njegov zaslijepljeni i nepopravljivi sljedbenik Ivo Goldstein.
Sadašnji veleposlanik u Washingtonu Joško Paro je karijeru počeo kao turistički vodič, a danas je diplomat ministarstva vanjskih poslova sa srednjom školom. Hrvatski veleposlanik u Beogradu Gordan Markotić rođen je u Beogradu, a veleposlanica u Crnoj Gori Ivana Sutlić Perić nakon završetka mandata živi u Beogradu. Damir Grubeša, veleposlanik u Rimu je nekada bio direktor Centra za kulturu i informiranje bivše Jugoslavije u New Yorku i ataše za tisak jugoslavenskog izaslanstva pri UN-u, šef kabineta jugoslavenskog ministra vanjskih poslova”. Ivo Goldstein ne zna francuski i zastupa Hrvatsku u Parizu s Titovom slikom na istaknutom mjestu. Konzul u BiH Ivan Bandić radio je za jugoslavenske tajne službe i rođak je zagrebačkog gradonačelnika. U Kopenhagenu se ugnijezdio Frane Krnić, bivši načelnik Službe informacije i dokumentacije u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove u Beogradu. Iz redova HNS-a tako imamo Nebojšu Koharevića, Hrvoja Marušića, Davora Vidića i Danijelu Barišić. U Velikoj Britaniji je Ivan Grdešić, SDP-ovac, član Savjeta SDP-a za politički sustav. SDP ga je 2000. postavio za veleposlanika u Washingtonu, poznat na fakultetu po uvijek otkačenim cipelama i lošim procjenama. Supruga ministra pravosuđa Dubravka Šimonović je s bivšim predsjednikom Josipovićem bila glavna zagovornica povlačenja hrvatske tužbe za genocid. U Ukrajini je Tomislav Vidošević, brat Nadana Vidoševića kojeg jedan dio službenika rimskog veleposlanstva proziva za pokušaj silovanja službenice, što su zataškali on i njegova druga ljubavnica danas nagrađena visokom pozicijom u Italiji, poznat je i iz afere ljubavnica u Ukrajini, koji je svoju ljubavnicu odveo na remont Migova, kao da je ukrajinska ljubavnica odvedena u “Zaru”. Vesela Mrđen Koren, veleposlanica u Nizozemskoj je veličala Tita i slavila uhićenje generala Gotovine. Sin Gorana Milića ušao je u diplomaciju dok još nije završio fakultet.
Od bivših jugoslavenskih diplomata naslijeđenih iz SFRJ treba izdvojiti Ljerku Alajbeg, Svjetlana Berkovića, Davora Javorskog, Vojka Senkera i Zorana Bošnjaka i Nenada Preloga, veleposlanika u Južnoafričkoj Republici i nekadašnjeg člana Saveza komunista Jugoslavije – sekretara partije,a sve je to godinama kordinira gospođa Cvjetković, famozna drmatorica iz MVP-a, sada pobjegla u diplomaciju, destinacija Austrija.
Konzul Slobodan Mikac u Švicarskoj poznat je kao i kontraverzni tajkun iz Varaždina, pa sada naš dragi konzul uz “rad za opće dobro” može otvarati vrata svojim firmama iz Varaždina na nova tržišta, to se ne zove sukob interesa već poslovna sposobnost na narodni račun.
Sve budno prati Budimir Lončar, koji je kao ministar vanjskih poslova Jugoslavije izglasao embargo Hrvatskoj 91-e na uvoz oružja.
Kompletna izdaja hrvatskih interesa. Svaki diplomat je po zakonu nakon 4 godine službe dužan se vratiti u zemlju i povesti 2 godine u MVP-u, prije stupanja na novu diplomatsku dužnost. Tog se zakona ne drže prosrpski kadrovi kako bi zabetonirali diplomatski projekt Velike Srbije. Preko 4 godina djelovanja u diplomaciji van okvira ovog zakona jasno se vidi tko je dio prosrpske diplomacije.
D.I.
HOP
