Nasljedstvo i kako se može ostati bez istog
Potječem iz obitelji u kojoj su moji prednici, pradjedi , prabake, djedovi, bake i moji roditelji kroz stoljeća stjecali imovinu na legalan način, a koja se nalazi na području gradova Delnica i Siska, te Posedarja kod Zadra.
Pravno gledajući, jedini legalni načini stjecanja vlasništva su : kupovina, darovanje i nasljeđivanje.
Međutim, naši državni činovnici: suci, djelatnici državnih institucija i namještenici dosjetili su se da izmisle i četvrti način, koji je za sad izuzetno uspješan i ne postoji pravni lijek kako se od njega zaštititi, a da pri tome ne naiđete na ogromnu prepreku koja se zove blagim jezikom korupcija u pravosuđu koje ima sve više.
Delnice – Gorski Kotar
Obitelj Majnarić, po očevoj liniji stoljećima je živjela u Delnicama, srcu Gorskog Kotara. Dio mojih prednika odselio se je u SAD i Kanadu još u 19. stoljeću i novcem koji su tamo zarađivali mukotrpnim radom, kupovali zemljišta na području grada Delnica, Mrkoplja, Dedina i Zalesine. Jedni su od rijetkih koji su učestalo putovali Hrvatska -SAD i «krvavo» stečenim novcem kupovali zemljišta od vlasnika, za koja su bili sigurni da će njima i njihovim potomcima osigurati sigurnu budućnost. Međutim, početkom 90- ih godina 20. stoljeća dok je trajao Domovinski rat, državni službenici i namještenici suda i katastra u Delnicama izvršili su uništavanje sudskih originalnih rješenja.
Imovina je bila i danas je upisana u z.k. uloške broj: 232, 443,555,609,1119, 167,313,510, 2020, 895, 1001, 1026 i 2339, sve K.O. Delnice upisane na preko 60 čestica ukupne površine od 230.000 m2.
Prvi trag mom pokojnom ocu bila je izjava državnog službenika, danas pomoćnika državnog odvjetnika da «zaboravi svu zemlju u Gorskom Kotaru». Riječ je o 23 hektara zemljišta koje je odlukama i rješenjima o Urbanističkom planu postalo krajem 1990- ih građevinsko zemljište ili je to tek trebalo postati. Čim su za to saznali, lokalni stanovnici su izvršili upise u Katastru u posjed na zemljišta za koje su dobro znali da nisu njihova niti članova njihovih obitelji. Međutim koristeći imena i prezimena svojih prednika koja su identična imenima prednika moje obitelji, upisali su se u posjed bez valjanog dokumenta na nekretnine koje su vlasništvo moje obitelji.
Daljnja nezakonita radnja je uništavanje originalnih posjedovnih listi u Područnom uredu za katastar u Delnicama i «proizvodnja» novih posjedovnih lista koja sada glase na – do nedavno ljude bez zemljišta, tzv. «bezzemljaše».
Zamišljeno – učinjeno. Sad je samo trebalo izvršiti promjene u zemljišnim knjigama koje se krivotvore bez straha. To je učinjeno na «legalan» način: uništiti pravomoćno rješenje o nasljeđivanju i sačiniti novi- sa identičnim imenima.
Posedarje kod Zadra
Prednici moje majke, obitelji Brala i Šimurina, stekli su vlasništvo na brojnim nekretninama, upisane u z.k. ulošcima broj: 59, 119, 632, 633, 634, 711 i 950 sve k.o. Posedarje, upisane na preko 20 parcela ukupne površine od preko 750.000 m2 koje su u naravi bili maslenici i šume. Izglasavanjem novog GUP-a i prolaskom auto – ceste 1999. godine, zemljište je poput onog u Delnicama dobilo višestruko na vrijednosti i opet u ponovljenoj priči nastupa Katastar. Za vrijeme stvaranja nove neovisne Hrvatske i za vrijeme trajanja Domovinskog rata, vrši se premjer i brojne parcele u vlasništvu moje majke postaju «preko noći» posjed osoba koje se identično kao i u Gorskom Kotaru proglašavaju djecom i unucima vlasnika koristeći identičan način preklapanje imena i prezimena. Kao i u Delnicama i u Zadru se vrši uništavanje originalnih posjedovnih listi i «proizvodnja « novih posjedovnih lista u kojima smo zakinuti moj brat i ja za upravo najvrednije nekretnine, građevinske parcele. Ovdje nije bilo potrebe za uništavanjem zemljišnih knjiga iz razloga što su iste uništene u II svjetskom ratu prilikom zračnog bombardiranja grada Zadra.
Međutim, djelatnici suda i katastra u Zadru pristupili su uništavanju – i to sistematskom, pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju koji su položeni kod suda i na temelju kojih je izvršen prijenos vlasništva u korist naše majke. Čestice su naknadno iscijepane na više manjih ne bi li se tako lakše prodale od nevlasnika, koji su sebe prozivali vlasnicima iako to dobro znaju da nisu.
Za najveću parcelu broj 1791/1, površine od preko 710.000 m2. koja nam je otuđena krivotvorenjem zemljišne knjige broj 1092 k.o. Posedarje i to na način da je preko broja 0 upisan broj 1 na broj čestice gotovo identičnog broja, čestice 1790/1 (nalaz vještaka grafologa), vodi se spor od 2008. godine, i koji se seli sa suda na sud i sad je trenutno predmet na Županijskom sud u Zadru, u žalbenom postupku protiv tužene RH.
Sisak
Nacionalizirana imovina moje obitelji po bakinoj strani, upisana u z.k. ulošku broj 195 k.o. Sisak ( nekoliko zgrada i zemljište u užem gradskom središtu), trebala je biti vraćena mom pokojnom ocu po Zahtjevu koj je uz priloženu svu relevantnu dokumentaciju podnio još 1993. godine. Ured državne uprave je uz pomoć suda izvršio krivotvorenje zemljišnih knjiga i abecednog popisa vlasnika i proglasio da ta imovina ne postoji, odnosno da je uništena tijekom Domovinskog rata.
Nakon tužbe koju smo dobili na Upravnom sudu RH protiv tuženog Ministarstva pravosuđa RH u 2009. godini, Ministarstvo pravosuđa RH uporno šuti, a preko službenih stranica Ministarstva pravosuđa RH vidi se da imovina koja je oteta mojoj obitelji prodaje se fizičkim i pravnim osobama, bez namjere da se ista nama vrati ili da se nas obešteti .
Za sve ovo obaviještene su sve institucije u Republici Hrvatskoj putem odvjetnika koji su nas zastupali i koji nas zastupaju. Međutim svi šute i odgovora nema.
«Zemlja je vaš identitet» stoji u jednom od aktivnih projekata koje vodi Ministarstvo pravosuđa. Ne postoji institut zaštite privatnog vlasništva.
Uz naše zemljište u istim rješenjima se otuđuje se i zemljište koje je u vlasništvu Republike Hrvatske.
pismo čitatelja Renato Majnarić
HOP
