Antun Babić
Premda sam u stanju dubokog razočaranja prije nekoliko dana u komentaru «Hrvatska je mala država za veliki lopovluk i korupciju» izjavio kako ću prestati pisati, nakon nekoliko snažnih poruka od urednika portala koji objavljuju moje kolumne, odlučio sam se boriti i dalje, sve dok u sebi budem imao snagu koja će mi omogućiti da budem jači od svega lošega što nas danas u Hrvatskoj muči i okružuje. Čitatelji mojih komentara mogli su dosad zaključiti da uvijek nastojim otvoreno pisati ono što mislim da je istina i što odražava stvarno, a ne uljepšano, stanje u Hrvatskoj. U tom će duhu biti i ovaj komentar.
Zbog činjenice da je današnja uloga svih političkih stranaka u Hrvatskoj isključivo borba za uhljebljavanje i bogaćenje njihovih najviših dužnosnika, a ne za boljitak hrvatske države i hrvatskoga naroda, danas nisam član nijedne političke stranke. Do 1990. punih sam sedamnaest godina bio član Hrvatske seljačke stranke u Australiji. Bila je to stranka koja nije imala ništa zajedničko s trgovačkom HSS u Hrvatskoj od 1990. nadalje. Na poziv predsjednika HDZ-a dr. Franje Tuđmana učlanio sam se u HDZ nakon povratka u Hrvatsku koncem 1990. Ubrzo sam postao i član Izvršnog odbora HDZ-a u Zagrebu. Nakon što se Hrvatska obranila od velikosrpske agresije i postala međunarodno priznata kao samostalna država, 1994. godine podnio sam pismenu ostavku na članstvo u HDZ-u, koje sam uputio tadašnjem predsjedniku stranke u Zagrebu Đuri Vidmaroviću.
Trebalo mi je samo godinu do dvije dana nakon povratka u Hrvatsku iz političke emigracije u Australiji da shvatim kako je Hrvatska i dalje u rukama komunista, udbaša i neojugoslavena, koji su već tada naveliko počeli pljačkati hrvatsku državnu imovinu. Vjerojatno sam bio prvi viši državni službenik u Hrvatskoj (opunomoćeni ministar i pročelnik Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova) koji je dao pismenu ostavku na članstvo u HDZ-u (tada je to bilo kao da je netko dao ostavku na članstvo u Komunističkoj partiji 1950. godine), s obrazloženjem da je HDZ kao politički pokret završio svoju osnovnu zadaću (stvaranje samostalne hrvatske države) te da je došlo vrijeme za izgradnju uređene i pravedne države, za što je potrebno više od jedne domoljubne političke stranke. Ne trebam naročito ni naglašavati da me je taj potez, zbog kojeg ni danas ne žalim, skupo stajao kad je riječ o mojoj političkoj i službeničkoj, tj. dužnosničkoj karijeri. U to sam vrijeme imao veliku potporu predsjednika Tuđmana, koji me do mojeg napuštanja HDZ-a, ali i kasnije, štitio od brojnih neprijatelja.
Moglo bi se zapitati na koji je uopće način ovaj moj dosta dugačak uvod povezan s naslovom komentara. Taj je uvod potreban da bih se unaprijed ogradio od eventualnih kritika kako s onim što ću reći na kraju ovog teksta želim podilaziti ministru vanjskih poslova i potpredsjedniku Vlade Davoru Ivi Stieru, koji je danas vjerojatno drugi najutjecajniji čovjek u HDZ-u i u državi.
HDZ se ne može tako lagano oprati od grijeha dr. Ive Sanadera i drugih prevaranata
Od smrti predsjednika Tuđmana za mene, nažalost, HDZ i dalje predstavljaju ljudi koji su politički (odstupanje od suverenističke politike) i gospodarski doveli hrvatsku državu i hrvatski narod na rub gospodarskog i demografskog nestanka: dr. Ivo Sanader i cijela plejada njegovih ministara – Polančec, Kalmeta, Čobanković i dr. Tu su zatim tehnomenadžeri i prevaranti poput Franje Gregorića, Zlatka Mateše, Branka Mikše, Mate Granića, Nikice Valentića, Borislava Škegre i brojni drugi crveni menadžeri. Naravno, tu je i Titova ljubiteljica i jugokomunistkinja Jadranka Kosor, koja je usprkos svim svojim, s Marsa vidljivim, nesposobnostima imala samo jednu neutaživu želju – ostati u vrhu politike. To su ljudi koji su zajedno s bivšim hadezeovcina i veleizdajnicima: Stjepanom Mesićem, Josipom Manolićem i Jurjem Boljkovcem najduže vladali novom hrvatskom državom. Sve su to bile i ostale sitne jugoslavenske duše, kojima je hrvatska država dala mogućnost da se obogate u tolikoj mjeri da bi im na tome i tajkuni u razvijenim zapadnim zemljama mogli pozavidjeti. Ti ljudi nisu bili na prvoj crti bojišnice poput branitelja, koje su kasnije, zajedno s SDP-om i HNS-om, zgazili i zaboravili. Volio bih da netko napravi izračun toga koliki su dugovi tih ljudi u njihovim privatnim poduzećima, no nitko se ne usuđuje dirati u njihovo privatno basnoslovno bogatstvo, koje od svojih dužnosničkih plaća ne bi mogli zaraditi ni za sto tisuća godina. To su ljudi koji su cijelim putem bili u pozadini izgradnje Todorićeva carstva Agrokora, koje se sada nalazi na rubu propasti. Stečaj Agrokora mogao bi slomiti ionako labavu kralješnicu hrvatskoga gospodarstva.
To su ljudi koji su u Hrvatskoj do savršenstva izgradili lopovski sustav: ti meni, ja tebi; ti podrži mene, pa ću ja podržati tebe. To su ljudi koji tijekom svojih malverzacija nisu ni jednog trenutka misli na «malog» hrvatskog čovjeka i njegovu djecu, koji danas u stotinama tisuća bježe iz Hrvatske, u kojoj za njih nema budućnosti. To su ljudi uz koje su se obogatile tisuće njihovih vjernih sljedbenika, rodbine i prijatelja iz vremena komunizma. To su ljudi koji su prevarili i sabotirali predsjednika Tuđmana kad se radilo o njegovoj želji da prosperitetno društvo u Hrvatskoj zajedno izgrađuju Hrvati u domovini i Hrvati iz svijeta. Dodajmo još i činjenicu kako se radi o ljudima koji nijednoga trenutka nisu podržali akciju za micanje Titova imena s javnih prostora u Hrvatskoj, a još su šutljiviji kad je riječ o otvaranju tajnih arhiva obavještajnih službi iz doba komunizma u Hrvatskoj. Čega se boje? Možda onoga što bi ti arhivi mogli otkriti?
U takvim okolnostima i u takvoj Hrvatskoj u petak 10. ožujka 2017. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predavanje «Raskid s klasičnom filozofijom pomoću semantičke revolucije» održala je svjetski poznata prof. dr. sc. Maja Lukač Stier. Vrijedno je napomenuti da je profesorica Stier rođena u Buenos Airesu od hrvatskih roditelja te da je profesorica antropološke filozofije na katoličkom Sveučilištu Santa Maria de los Buenos Aires, a od 1995. Članicom je Papinske akademije sv. Tome Akvinskog. Ona je prva Hrvatica i treća žena koja je postala članicom ove prestižne akademije osnovane 1879. godine. Profesorica Stier majka je potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Davora Ive Stiera.
Predavanjem je profesorica Stier nastojala pokazati Hobbesov novi filozofski model, kojemu je primarni cilj nadići Aristotelovu i skolastičku filozofiju. Budući da sam tijekom svog magistarskog studija u Dublinu proučavao primjenu Hobbesove filozofije u odnosima između suverenih država, uspio sam pratiti izvrsno predavanje prof. dr. sc. Maje Lukač Stier. Međutim, ono što je, barem meni, bilo daleko zanimljivije i relevantnije za stanje u Hrvatskoj, bili su njezini odgovori na pitanja iz publike. Ovdje ću ukratko prepričati njezina tri odgovora na pitanja (jedno sam pitanje i ja postavio) o razini proučavanja Hobbesa i filozofije u Hrvatskoj uopće, o razlozima zbog kojih je došlo do Brexita te o globalizaciji u kontekstu Hobbesove filozofije.
Globalizacija je neprijatelj suvereniteta države
Prvo, kao mogući razlog izlaska Velike Britanije iz Europske unije prof. dr. sc. Lukač Stier navela je činjenicu da su se Britanci poveli Hobbesovim učenjem da se vlast ne može dijeliti i da je suverenitet države daleko važniji od svake globalizacije. Prema Hobbesu, koji je bio Englez, globalizacija nije moguća. Tu je uskočila i s objašnjenjem kako sa svojim stajalištem ne želi svog sina dovesti ni u kakav politički problem u Hrvatskoj, što je naišlo na veselo odobravanje nazočnih. Drugo, bilo je zanimljivo čuti i mišljenje prof. dr. sc. Lukač Stier kako se Hrvatska u proučavanju filozofije nalazi u dalekoj prošlosti, tj. barem pola stoljeća iza ostatka razvijenoga svijeta. Morate promijeniti svoj način razmišljanja, poručila je.
Treće, i za mene sigurno najvažnije, bio je dojam koji na mene kao osoba ostavila profesorica Lukač Stier. Prije svega do izražaja je došla njezina velika skromnost i nepretencioznost, iako se radi o intelektualki svjetskih razmjera. Nažalost, to najčešće nije slučaj s hrvatskim intelektualcima, koji su potpuno zadovoljni sa statusom prvog u selu punom neobrazovanih ljudi. Za razliku od mnogih intelektualaca koji su rođeni od hrvatskih roditelja u raznim državama svijeta, profesorica Stier izvrsno govori i hrvatski jezik.
Kroz njezino predavanje, odgovore na pitanja i kasnije neformalno druženje bilo je vidljivo da je prof. dr. sc. Maja Lukač Stier u svojoj obitelji i hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u Argentini dobila hrvatsko domoljubno obrazovanje, na kojem joj mogu pozavidjeti brojne Hrvatice i Hrvati rođeni u Hrvatskoj, a posebice oni rođeni u samostalnoj hrvatskoj državi. Prava je tragedija što je odnos mladih ljudi u Hrvatskoj prema domovini najblaže rečeno ambivalentan. Profesorica Lukač Stier živi je primjer intelektualnog i domoljubnog hrvatskog blaga, koje i dalje živi i postoji izvan Republike Hrvatske. Nažalost i institucije i politika hrvatske države čine i poduzimaju sve što je u njihovoj moći da to blago i golemi potencijal hrvatskog iseljeništva ignoriraju i zatru.
Kao hrvatski politički emigrant i iseljenik, koji je imao sve uvjete za vrlo stabilan i uspješan profesionalni život u Australiji, tijekom predavanja shvatio sam zašto se mladi Davor Ivo Stier, rođen u Argentini, odlučio doseliti u Hrvatsku. Sa svojim obrazovanjem i vrlo uspješnim obiteljskim okruženjem mladi je Stier mogao u Argentini izgraditi dobru karijeru, kao što su to pokazali mnogi Hrvati u toj zemlji koji su se popeli na vrlo visoke položaje u politici, gospodarstvu i znanosti. Mislim da sam u pravu ako utvrdim da je prava motivacija dolaska Davora Ive Stiera u Hrvatsku od najranijeg djetinjstva sazrijevala u obitelji koja je praktički živjela u Argentini, no čije su srce i duša bili u Hrvatskoj, kao što je to i danas slučaj sa stotinama tisuća iseljeničkih obitelji diljem svijeta.
Sve pozitivnija društvena uloga Hrvatskoga katoličkog sveučilišta
Svi se zajedno trebamo pomoliti dragome Bogu da Davor Ivo Stier uspije – u ovim opasnim i prijelomnim vremenima – u većoj mjeri pridonijeti opstanku hrvatskoga naroda i hrvatske države. Nadajmo se da ga neće slomiti izuzetno negativan antisuverenistički utjecaj i okruženje u kojem se danas nalaze kako HDZ, tako i cijelo hrvatsko društvo, a koje je daleko manje pošteno, istinsko, hrvatsko i domoljubno od onoga u kojem je on odrastao u Argentini. Istina, često se događalo da djeca nisu uvijek slijedila razmišljanja svojih roditelja. No, da bi došao na poziciju od utjecaja u hrvatskoj politici, Davor Ivo Stier morao je ići i krivudavim putem. Svi ćemo mu oprostiti, na primjer, veliku bliskost s Jadrankom Kosor, ako u ovim presudnim vremenima odigra pravu ulogu u spašavanju hrvatskoga naroda od brojnih opasnosti koje mu prijete unutar i izvan Republike Hrvatske.
U zaključku moram primijetiti kako Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, na čelu s rektorom prof. dr. sc. Željkom Tanjićem, osim temeljne djelatnosti obrazovanja studenata, igra sve veću i sve važniju ulogu u stvaranju pozitivnijeg ozračja u snažno podijeljenom hrvatskom društvu. Naročito me je obradovala činjenica da je vrlo velik broj studenata bio nazočan na ovom vrijednom predavanju prof. dr. sc. Maje Lukač Stier. Velika je to ravnoteža, iako još uvijek ne dovoljna, protuhrvatskim obrazovnim programina i pranju mozgova studentima na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.