Ako neće država, hoćemo mi, rekli bi neki poduzetnici. Upravo u takvom, pomalo poduzetničkom duhu, stvara se nova generacija srpske djece, odgojena u tradicionalnom duhu Srpske istinske pravoslavne crkve pod motom “S vjerom u Boga za kralja i otadžbinu”. Dok premijer Aleksandar Vučić govori da njegova vlada neće uvesti ponovno obavezno služenje vojnog roka zato što jednostavno nemaju dovoljno novca za takve stvari.
Naime, gostujući na Srpsko-grčkom poslovnom forumu, spomenuo je da mnogi u Srbiji žele vidjeti ponovnu obavezu služenja vojnog roka. “Oni koji govore o tome trebaju ponuditi i novac za provođenje odluke”, rekao je srpski premijer krajem siječnja u Beogradu.
Nešto južnije, na Kučajskim planinama, svake godine održava se Svetolazarevski pravoslavni omladinski kamp (SPOK) u organizaciji Srpske istinske pravoslavne crkve, malo poznate vjerske organizacije koja se relativno nedavno odvojila od pravoslavne crkve u Srbiji.
U kolovozu svake godine tridesetak polaznika kampa provede desetak dana u divljni, gdje žive u šatorima i prolaze kvazivojnu obuku.
Na fotografijama kojima se hvale iz SPOK-a vide se djeca u maskirnim majicama s oznakama kampa dok vježbaju ili prolaze staze s preprekama. Antifašističke organizacije iz Srbije oštro su se suprotstavile takvom ponašanju, pogotovo zato što je riječ o maloljetnicima. “Znaju li roditelji da svoju djecu daju u ruke vjerskim fanaticima?”, pitaju se iz Antifašističke akcije Novog Sada.
S druge strane, iz samoga kampa se brane govoreći kako nema govora o nekoj vojnoj obuci, zanemarujući pritom i vojne rituale i maskirne odore. “Polaznici kampa su djeca i mladi iz cijele Srbije i srpske dijaspore. Kao i prošlih godina, među polaznicima SPOK-a bilo je i ruske djece i mladeži”, stoji na stranicama kampa. Ruska djeca se spominju samo u jednoj rečenici, ali to govori o širem fenomenu.
Prije nekoliko godina srpska djeca sudjelovala su na kampovima u organizaciji ruskih nacionalističkih organizacija, i to u dalekom Sibiru. Jedan petnaestogodišnji srpski dječak poslije je ovako pisao o svom iskustvu u sibirskom kampu: “Čim smo došli u kamp, dobili smo vreće za spavanje i našu odjeću, a to su bile maskirne hlače, košulja, kao i vojne čizme. Raspoređeni smo po šatorima i svatko je bio odvojen od svoje grupe.
Idući dan smo otišli u streljanu, gdje smo pucali i vježbali bacanje bombe. Taj dan sam toliko pucao da mi je tri dana zvonilo u ušima”. Kasnije su srpski organizatori govorili za Radio Slobodna Europa da su djeca bila samo promatrači da nisu stvarno bacali bombe i da nije korišteno pravo streljivo. Opravdavali su svoje postupke govoreći da je to bilo samo jednom i da više neće ići u Rusiju zato što je trošak putovanja do Novosibirska previsok.
S druge strane, SPOK nudi slične stvari puno bliže i puno povoljnije. Cijena koju zainteresirani moraju platiti je od 30 do 50 eura, a kako napominju na stranicama kampa, oni siromašniji mogu čak i besplatno gostovati desetak dana. Ovdje je zanimljivo spomenuti i Srpsku istinsku pravoslavnu crkvu zato što kažu da ih bezrazložno napadaju. Oni žive u uvjerenju da su pokušaji mirenja između pravoslavnih i Katoličke crkve čista izdaja pravoslavne vjere.
Zbog toga imaju velikih problema s ostatkom Srpske pravoslavne crkve, a kako je svojedobno pisao srpski Newsweek, jednom je došlo čak i do fizičkih obračuna kad su Čačani upali u manastir SIPC-a i porazbijali neke prozore. Brane se iz SIPC-a da ih bezrazložno napadaju zbog Svetolazarevskoga kampa jer, kažu oni, takve kampove su organizirali izviđači u socijalizmu.
Djeca spavaju pod šatorima, igraju se u prirodi, slušaju poduku iz vjeronauka i povijesti, a navečer pjevaju vjerske pjesme oko logorske vatre, pisao je tad Newsweek. “Prošle godine, samo dva sata tijekom jednog dana, organizirali smo im pucanje iz pušaka igrački. I to je bio povod za optužbe”, ispričao je reporterima otac Stefan, zadužen za vjerska pitanja u kampu.
No koliko god transparentno i bezazleno to sve na prvi pogled izgledalo, polaznici kampa ne smiju ponijeti nikakve elektroničke uređaje, uključujući mobitele ili fotoaparate. Koliko god se branili pripadnici SIPC-a i organizatori kampa, ostaje gorak okus u ustima kad se shvati da četnički pokret Draže Mihailovića i svih njegovih sljedbenika i danas radi pod istim motom kao i Svetolazarevski kamp. “S vjerom u Boga za kralja i otadžbinu”.
Izvor Slobodna Bosna
HOP
