Haplotipovi važni za spoznaje o podrijetlu Hrvata

Baskijski haplotip EU18 na području Hrvatske

U Hrvatskoj je ovaj haplotip utvrđen na 10,34% analiziranih muškaraca. Taj se haplotip pojavio kao mutant na nekom muškarcu u dalekoj prošlosti i preko sinova prenosio se do današnje generacije muškaraca u cijelom svijetu. Budući da je to najstariji Evropski haplotip i da ga je u Evropu donio Homo sapiens sapiens, potrebno je nešto reći o nastanku Homo sapiensa sapiensa, kojega ću ubuduće nazivati samo Homo sapiens.

Danas više nema sumnji da je predak svih ljudi na Zemlji upravo Homo sapiens. Ni u jednom uzorku haplotipova, ni na Y kromosomu, ni mtDNK, nisu nađeni haplotipovi neandertalca, odnosno krapinskog čovjeka, kako ga mi u Hrvatskoj počesto nazivamo. Homo sapiens pojavio se u Africi i iz Afrike proširio po cijeloj Zemlji.

Preci Europljana koji su imali haplotip Eu18 su stigli iz pravca južnog Urala oko 40 000 – 35 000 godina prije Krista. U atlasu “Povijest svijeta” ( The Times 2002. ) prikazano je da se ovo pristizanje Homo sapiensa odvijalo iz Male Azije ( Anatolije ) preko Balkana. Sjeverni smjer potvrđen je novim istraživanjima Underhilla i sur. 2001. zato što je haplotip M09 i M45 nastao u centralnoj Aziji i jugozapadnom Sibiru, a baskijski haplotip proizašao je mutacijama iz M45.

Danas haplotip Eu18 u najvećem postotku imaju narodi najzapadnijeg dijela Europe, napose Baski, koji žive na sjeveru Španjolske i jugozapadu Francuske. Veliki postotak toga haplotipa imaju i Irci, ali i ostali zapadni Europljani. Španjolski Baski imaju ga 88,9%, a francuski Baski 86,4%. U Hrvatskoj je utvrđeno 10% toga haplotipa.

Svakako treba objasniti kako se dogodilo da je udio toga haplotipa u populaciji zapadne Europe tako visok, a podrijetlo mu je iz centralne Azije i jugozapadnog Sibira. Objašnjenje njegova širenja po Evropi vrlo je bitno i za razumijevanje cjelokupnoga genetičkog podrijetla Hrvata. Zato ću nešto opširnije objasniti kako je moguće da se jedan haplotip koji je nastao mutacijom na području udaljenom tisuće kilometara pojavljuje sada u visokom postotku tako daleko od svoga geografskog ishodišta. Naime, prema sadašnjim spoznajama čini se da je haplotip Eu18 bio jedini haplotip Homo sapiensa prisutan u Evropi od pristizanja prije 35 000 – 40 000 godina, kada dolazi stanovništvo koje nosi hrvatski haplotip Eu7.

Međutim, za vrijeme ledenog doba stanovništvo sa sjevera povlačilo se na jug i brojno stanovništvo koje je bilo najbliže gotovo nenaseljenim područjima smjestilo se u nešto toplije obale Atlantika na područje gdje danas žive Baski. Prestankom ledenog doba to se stanovništvo širilo na sjever i ono, noseći baskijski haplotip, danas čini najveći udio u populacijama stanovništva zapadne Europe. Stanovništvo koje je nosilac Eu18 nakon pristizanja stanovništva koje ima hrvatski haplotip Eu7, zatim stanovništva s neolitksim haplotipovima, te slavenskim i azijatskim haplotipovima, biva potiskivano i miješa se s te četiri grupe stanovništva koje su nosile druge haplotipove i koje su dolazile s istoka. Prva populacija koja je pristigla imala je hrvatski haplotip i doselila se prije ledenog doba, te donijela Gravettian kulturu u Evropu. Druga grupa koja će se infiltrirati među nosioce haplotipa Eu18, ali tada već i haplotipa Eu7, donijet će tehnologiju proizvodnje hrane i u Evropu će početi pristizati u 7. tisućljeću prije Krista, a njihovi haplotipovi bili su Eu4, Eu9, Eu10 i Eu11. Treća grupa bili su nosioci slavenskoga haplotipa Eu19, nastalog sjeverno od Crnog mora. Četvrta grupa pristizat će iz Azije i to iz dva smjera. Prvi je smjer područja sjevernog Urala i znatnije će prodirati smao područjem hladne klime. Taj smjer nije imao nikakav utjecaj na područje Hrvatske. Drugi je smjer s područja srednje Azije, a bit će to prodori azijatskih konjičkih naroda Huna, Avara, Bugara, Mađara, Mongola i Turaka. No, njihov je genetički utjecaj neznatan i genetičke analize pokazuju da se njihovim pristizanjem na zapad uz njih vezalo lokalno stanovništvo, koje je prihvaćalo ratne pohode i vrlo brzo mijenjalo njihovu genetičku strukturu. Očito je da se to dogodilo i s Mađarima i Bugarima, ai na području od zatečenog i poturčenog stanovništva. Vjerojatno bi se to isto dogodilo i na području Hrvatske i Bosne da je opstala turska okupacija. Može se očekivati da će haplotipovi populacije muslimanske vjeroispovijesti u Bosni i Hrvatskoj imati drukčiju strukturu haplotipova od današnjih Turaka. Sve govori da se haplotip Eu18 poslije ledenog doba proširio s područja gdje obitavaju Baski, pa sam ga nazvao baskijski haplotip.