Prvi podaci o hrvatskom narodu upućuju na određenu specifičnost hrvatskog naroda, kao što je to ranije otkriveno za baskijski narod, pa i za Samme. Ako se dobro pogleda sedam utvrđenih genetičkih loza Hrvata, mora se odmah uočiti gotovo identičnost podrijetla baskijskog i slavenskog haplotipa. Taj naš hrvatski izvor M170 velika je specifičnost. Zato treba načiniti usporedbu Hrvata s drugim narodima, ali i usporedbu sličnosti među drugim narodima, da bi genetičko mjesto Hrvata među drugim narodima bilo što jasnije. Sličnost drugih naroda daje potpuniju sliku o mjestu Hrvata među narodima koji nas okružuju. Strukture haplotipova mnogih naroda, kao i hrvatskog naroda, omogućavaju tvrdnju da se narodi mogu razlikovati po genetičkoj strukturi i genetičkom podrijetlu. Mogu se vrlo jednostavno izmjeriti te razlike. Na primjeru razlika i identičnosti podrijetla hrvatskog i ukrajinskog naroda može se prikazati način izračunavanja sličnosti podrijetla pojedinih naroda. Izračunat ću tri vrijednosti: identičnost, različitost, a odnos identičnosti i različitosti jest sličnost.
Prema izračunu spomenutih triju vrijednosti Hrvati i Ukrajinci imaju 60,2% haplotipova koji se poklapaju i 39,8% koji se ne poklapaju. Može se reći da je sličnost podrijetla Hrvata i Ukrajinaca u omjeru 60,2%: 39,8% s prevagom sličnosti podrijetla dvaju naroda. Tu jednostavnu metodu postavio sam bez nekog uzora, jer u literaturi nema sličnih izračuna. U znanstvenoj literaturi to su metode korelacija koje je najčešće teško razumjeti jer se izračuni obavljaju po kompjuterskim programima. Zato sam postavio ovu jedinstvenu, ali genetički potpuno ispravnu metodu, koju ću pokušati na jednostavan način obrazložiti. Zamislimo da su za 100 Hrvata i 100 Ukrajinaca ( ili bilo kojeg drugog naroda ) utvrđeni haplotipovi. Za haplotipove koji postoje u oba naroda činimo parove i svaki je par jedan postotak identičnosti. Nosioci haplotipova za koje nije bilo istih haplotipova u drugom narodu parovi su različitosti i broj različitih parova postotak je različitosti. Odnos postotka identičnosti i različitosti jest sličnost. Što je više identičnih parova, sličnost je veća i obrnuto, što je manje haplotipova od kojih se mogu načiniti identični parovi, različitosti je veća. Može se postaviti potanje zašto izračunavati i identičnost i različitost kada su to postoci, pa je identičnost odmah postotak sličnosti i automatski se zna različitost. Treba analizirati i poznavati sadržaj i identičnosti i različitosti, jer pri usporedbi raznih populacija uvijek drugi geni ( haplotipovi ) daju identičnost ili različitost odnosno sličnost.
Tako usporedba Hrvata i Makedonaca pokazuje da veliku razliku daju neolitski haplotipovi. Usporedba Hrvata i Nijemaca pokazuje da ogromnu većinu identičnosti daje hrvatski haplotip, a različitost daje baskijski haplotip. Po opisanoj metodi računanja, kao za Hrvate i Ukrajince, izračunao sam identičnost, različitost i sličnost podrijetla i drugih naroda za koje postoje utvrđeni haplotipovi po novoj metodi ( Semino i sur. 2000. ).Očito je da su Hrvati po podrijetlu najsličniji slavenskim narodima i Mađarima i to uglavnom preko slavenskog haplotipa Eu19. Velika je sličnost s Nijemcima, ali po hrvatskom haplotipu Eu7. Od 60% istovjetnih parova s Nijemcima, identičnih parova preko hrvatskog haplotipa ima 37,5%. Sličnost podrijetla Hrvata i Laponaca već sam objašnjavao. Laponci podjednako imaju podrijetlo od hrvatskog i uralskog haplotipa Eu14. Budući da Laponaca ima samo 38000 ( prema podacima Opće enciklopedije iz 1978. ), očito da je to narod nastao integriranjem došljaka iz područja srednje Europe i Sibiraca koji su prodirali na zapad. Veliku različitost Hrvata i Turaka daje udio neolitskih haplotipova, ali nešto i haplotipovi koje su Turci donijeli iz Azije, a to su Eu14, Eu15, Eu16 i Eu17, kojih je ukupno u Turaka 13,2%.
Tablica sličnosti podrijetla Hrvata i drugih naroda:
Usporedni uzorci Identičnost ( % ) Različitost ( % )
Hrvati:Poljaci 67% 33%
Hrvati:Česi i Slovaci 63% 37%
Hrvati:Mađari 62% 38%
Hrvati:Ukrajinci 60% 40%
Hrvati:Nijemci 60% 40%
Hrvati:Albanci 53% 47%
Hrvati:Makedonci 71% 29%
Hrvati:Grci 44% 56%
Hrvati:Sjeverni Talijani 31% 69%
Hrvati:Kalabrezi 26% 74%
Hrvati: Laponci 58% 42%
Hrvati:Turci 32% 68%
Prema prikazanom očita je velika sličnost u podrijetlu Mađara i Hrvata, ali i pored toga formirala su se dva politička naroda bitno različitih jezika. Možda će sličnost podrijetla Hrvata i drugih naroda biti jasnija ako se analizira sličnost podrijetla drugih naroda, kako je to prikazano na slijedećoj tablici:
Tablica sličnosti podrijetla nekih europskih naroda:
Usporedni uzorci Identičnost ( % ) Različitost ( % )
Poljaci:Mađari 84 16
Poljaci:Ukrajinci 78 22
Mađari:Ukrajinci 75 25
Nijemci:Poljaci 50 50
Nijemci:Mađari 37 63
Nijemci:Ukrajinci 30 70
Kalabrezi:Sjeverni Talijani 56 44
Kalabrezi:Sardinci 51 49
Albanci:Grci 82 18
Albanci:Makedonci 73 27
Makedonci:Grci 61 39
Grci:Kalabrezi 69 31
Poljaci:Kalabrezi 20 80
Poljaci:Baski u Francuskoj 16 84
Analizirajući obje gornje tablice postaje jasnije mjesto Hrvata. Nijemci su srodni s Poljacima i Ukrajincima preko hrvatskog i baskijskih haplotipa, a preko slavenskog samo u tragovima. Hrvati su dosta srodni i s Albancima. Različitost Hrvata i Albanaca približna je različitosti Kalabreza i Talijana u srednjoj i sjevernoj Italiji. Albanci i Kalabrezi podjednako su visoko sličnoga podrijetla kao i Hrvati i Mađari ili Hrvati i Ukrajinci odnosno Hrvati i Nijemci. Albanci se od Kalabreza razlikuju jer imaju dosta hrvatskog haplotipa, a sličnost Hrvata i Albanaca proizlazi iz velikog udjela neolitskih haplotipova. Neolitski i baskijski haplotipovi Albanaca i Grka kao i Grka i Kalabreza daju visoku sličnost njihova podrijetla. Albanci i Makednoci imaju sličnije podrijetlo nego Hrvati i Makedonci, jer ih jako povezuju neolitski haplotipovi, ali i hrvatski haplotip. Da bih ilustrirao velike razlike između Poljaka i južnih naroda, usporedio sam Poljake s Kalabrezima i Baskima u Francuskoj s kojima imaju zanemarljivo male sličnosti.
Na temelju genetičkog podrijetla Hrvata nedvojbeno je da hrvatski narod, odnosno hrvatsku naciju čine ksupine različitog genetičkog podrijetla. Tako je sa svim europskim narodima. Ipak, postoje narodi, kao baskijski narod, u kojih je velika većina istoga genetičkog podrijetla. Suprotno Baskima, talijanski narod izrazito je različitoga genetičkog podrijetla. Zato je političko nastajanje naroda/nacija, koje možemo nazvati etnigenezom, proces uglavnom neovisan od genetičkog podrijetla. Narod čini kulturna baština i interes da tu kulturnu baštinu sačuva i dalje razvija. Narod čini i zajednički interes većine da ostane samostalan i slobodan u kreiranju svoje budućnosti. Iznad svega čini ga zajedničko stvaralaštvo i borba kroz povijest, te stjecanje svijesti o svojoj političkoj i gospodarskoj povijesti, a na temelju te svijesti osigurava si budućnost, jer samo kroz poznavanje povijesti može steći znanja kojima će moći osigurati svoje interese i prosperitet u budućnosti.
Iz knjige profesora Ivana Jurića “Genetičko podrijetlo Hrvata.”
Dragan Ilić
HOP