Čitajući naša glasila čovjek se upita u kojem to mračnom komunističkom svijetu živimo, svijetu u kojem možeš biti optužen kao izdajnik neokomunističke revolucije ako ne želiš državu po njihovom. Ante Tomić pisac bez brkova nazvao je osobe koje mole ispred bolnica katoličkim fanaticima, nisam vidio da nose bombe zakačene po tijelu, nije se nitko raznio ispred hodnika bolnice zato jer je netko otišao na abortus. Znači fanatizam za sina oficira JNA je drugačiji stav od onoga što je partija propisala. Uz to pripisuje pisac bez brkova drugačijem stavu i riječ fanatici kako bi lakše stigmatizirao drugačiji stav. Vidi se kako je produkt crvenog kretenizma. Niti jedna kanta govana prolivena po njemu nije bila dovoljna da prestane svoja govna iznositi u javnost.
Sjećam se kada smo se sukobili oko njegovih laži da je svu industriju u Hrvatskoj stvorila komunistička Jugoslavija, bijednik je znao da je takva konstatacija velika laž, ali dobro plaćen od mainstream medija, usudio bih se reći majnsranje medija; Tomić se usudio takvu laž javno iznijeti. Svatko pismen je morao samo pronaći i pročitati datum osnutka tvrtki u Hrvatskoj i vidjeti koliko je bijede i mržnje u tom čovjeku.
Jasno je zašto naša vlast uvijek ima za shodno spašavati Jutarnji list, opraštati dugove, baš kako bi lakše uništavala Hrvatsku. Nije bolje niti u Večernjem listu, koji svakodnevno nudi dozu “SRPSKIH USPEHA”, svaki dan jedna perfidna priča o srpskim “zvezdama”. Koga danas zanima stara Suzana Mančić? Serija “Bolji život”, gdje su njihove zvijezde? Samardžić? Večernji list. Tako vraćaju svakodnevno jednom srpskom pričom nostalgiju za Jugom. Večernji koji je nekad bio više desno, danas je jutarnja kamilica neokomunista. Sve s jednim razlogom, da se nivelira s Jutarnjim listom, kao što je Plenković postao diplomatska uljuđena kopija Zorana Milanovića.
Jutarnji slavi debilni potez Andreja Plenkovića o kandidaturi Prgometa za gradonačelnika Zagreba. To je po njima odmak od ultra desnice. Ispada kako je Bruna Esih u najmanju ruku desna ruka Abu Bakr al Bagdadija, a Hasanbegović potomak Bin Ladena. Tako neokomunistička ljevica karakterizira ozbiljne protivnike, a konvertite poput Prgometa zove uljuđenim političarima.
Prgomet ne vrijedi ništa na ovim izborima. On na izborima ne bi pobijedio niti u Špičkovini, to je jasno svakome, jer kako je prodao MOST, tako će sutra prodati HDZ. Ali za naše medije izdaja je uljuđena demokracija.
Usporedimo broj glasova Brune Esih na prošlim izborima i Prgometa; njemu je bolje da nastavi čitati Jutarnji list, jer samo takav medij ne vidi njegov totalni potop. Plenković se uza svo skrivanje po Bruxellesu nije odmakao nimalo od komunističke prošlosti svojih roditelja. Samo budala ili neokomunistički partijski aparatčik može odbaciti izuzetnu priliku da ovlada Zagrebom preko Brune Esih.
U poslovnim odnosima to je prilika koja se ne propušta, ali u uskogrudnim provincijalnim politikama radije će crknut krava nego da HDZ-u bude bolje”.
Što to znači?
Plenković želi pokvarenim igrama ovladati HDZ-om, njega ne zanima prosperitet stranke ili kandidat koji ima šanse protiv Bandića, već osobna korist. Zašto? Nesposobni se boje sposobnih. Tako je i Milanović sve nesposobne postavio oko sebe, a sposobne uništio, kako bi se svi baš njemu klanjali. Danas uništeni SDP proziva Bernardića, jer u mnogim gradovima podržava tuđe kandidate, a zahvaljujući Milanoviću je SDP postao bijeda od stranke.
Neki mladac iz Velike Gorice (kandidat SDP-a za gradonačelnika) deset dana nije uspio odgovoriti na naša pitanja u vezi poslovanja grada, a kako bi onda tek mogao odgovoriti na neke konkretne izazove? Takvu bijedu od stranke radi Plenković iz HDZ-a.
Slučaj Esih to jasno pokazuje. Svoj kukavičluk skriva iza kukavičluka Večernjeg lista i Jutarnjeg lista koji stigmatiziraju sve protivnike s etiketama “ultra desničar”,” fanatik” ili “fašist”, dok svi neokomunisti zajedno skrivaju činjenice da su Mussolini i Hitler stalno kontaktirali i učili od komunističkih zločinaca.
Plenkovićeve fore oko poskupljenja plina još smo 1.3. razotkrili kao blef, jer se duboko u noć vijećalo kako spasiti malog iz Božjakovine, šefa Agrokora, čija tvrtka po simbolici liči na Orwellovu 1984. godinu.
Još prije dvije i pol godine sam napisao kako je kreditiranje Agrokora od strane Rusa strategija ovladavanja regijom. Danas takve tekstove prepisuje Večernji list. Naša vlast nije maloumna; kada je u ruke dala svu prehrambenu industriju Todoriću, napravila je klasičnu izdaju Hrvatske, jer padom Todorića lako se ruši i Hrvatska, a još lakše cijelo vrijeme kontrolira.
Napisi o Todoriću dodatno ruše cijenu dionica i tako se destabilizira Hrvatska. Isti obrazac kojim je jeftina prodaja INA-e put uništenja industrije.
Uski interesi pojedinaca ispred nacionalnog, odnosno stranačkog su rezultirali pojavom bezveznjaka Pernara, koji onako nepismen i blentav postaje ozbiljan takmac HDZ-u i SDP-u. I to opisuje jad naših vodećih stranki. Anka Mrak Taritaš postaje vođa ljevičarskih luftbremzera u Zagrebu. Nemaju ponuditi što bolje. Jezivo. HDZ nema ništa bolje od Prgometa, jezivo. Ključ u bravu i dečki na burzu. Niste vi za vladanje.
Nakon svih Bandićevih cirkusa, nemate kandidata niti za dostojnog protivnika, praktički ste nastavak debilne politike Sanadera, koji je sve hrvatski misleće uništio i stavio kraj sebe svoju verziju Prgometa, Jadranku Kosor. Staviš li izdajnika blizu sebe on će izdati tebe i to prije nego rezultati budu objavljeni i nego što pijetao zakukuriče.
Prijetnja Bandiću nije Mrak Taritaš, ona je samo prijetnja u lažljivim medijima koji stvaraju njenu važnost, ona je loš politički sataraš jadne ljevice koja je spala na činjenicu da su Vrdoljak i Bernardić živi jad kraj blente Pernara. Zamislite kada jedan lik poput Pernara kaže na haerteovoj kratkovidnici kako ima 167000 obožavatelja i zato je bitan i kao takav zanimljiviji od bahatog i nesposobnog Vrdoljaka (kojemu ne pada na pamet ući u trku za Zagreb i pokazati koliki je politički jad, tek je napuhana veličina od medijskog jada) i u utrci za grad sigurno će dobiti više od ljevičarskog sataraša. Strašno. S druge strane, prvi puta od zagrebačke krize, Plenković ima u rukama osobu koja može ozbiljno ugroziti Bandića – Brunu Esih, dok on bira istrošenog i potpuno nezanimljivog Prgometa.
Što to znači?
Dva nesposobnjakovića na ljevici i jedan centralni žele se održati na vlasti pomažući inkriminiranom Bandiću. Jad i bijeda politike. Zamislite da Esih dobije puno glasova, što bi onda bilo s diplomatskim šarlatanom Plenkovićem? Treba priznati, Karamarko se nije bojao Esih, Hasanbegovića i njihove popularnosti kao Plenković. A Plenković će s vremenom biti prezren od stranačkog vodstva kao i Sanader.
U ovoj situaciji predsjednica sve više raste u političkom prepucavanju s čelnicima najbogatijih stranaka, zato i smeta njezino pojavljivanje na pozornici HNK. Ali medijski bogate kuće u Hrvatskoj, kojima država opravdava dugove, vode loš medijski rat protiv nje, svaka ovakva napisana glupost od novinara diže njezin ugled, baš kao što i ovakav tašti potez Plenkovića prema Esih povećava šanse Brune Esih.
Igor Drenjančević
HOP