Na predstojeće lokalne izbore ulazim u utrku za gradonačelnika Buzeta, a na izbore idem i s nezavisnom listom za Gradsko vijeće. Jedan od razloga uključivanja u izbornu utrku je to što Buzet rapidno stagnira. Gradonačelnik i njegov zamjenik neće raditi za plaću, a tih 300.000 kuna usmjeriti će se za stipendije i djecu u vrtiću. Ukoliko nam građani daju povjerenje, raditi ćemo kao volonteri bez naknade. Vjerojatno nekakve simbolične naknade će biti, da li će ona iznositi dvije tisuće kuna ili tisuću i pol, no bit će daleko ispod naknade članova pojedinih nadzornih odbora. Namjeravam okupiti ljude neovisno o strankama i ideologiji, sve koji žive u Buzetu i za Buzet jer nas je premalo da budemo ovako međusobno podijeljeni i posvađani.
Buzet je u drugoj polovici devedesetih godina prvi izašao iz krize u Istri. Danas je na samom istarskom začelju. Cimos proživljava agoniju, gradski proračun lani je iznosio 51 milijun kuna, a ove godine 36 milijuna kuna. Gradonačelnik osmišljava razvoj grada na kontaminiranom kapitalu ljudi iz Remetinca. Buzet je postao grad bez investicija, bilo da je riječ o državnom proračunu, bilo van proračunskim fondovima. Najteža će biti 2017. iz razloga što je proračun države zaključen . Što su već odmakle pripreme sastavljanja proračuna za 2018., što drugi krug lokalnih izbora pada u lipnju, a konstituiranje vijeća koncem tog mjeseca, tj.u srpnju i stižu ferije. U dva mjeseca treba se izboriti da se Buzet vrati u proračun RH. Da li je to moguće? Na Županiju istarsku Buzet ni dosada nije mogao računati, a EU je procedura koju opet treba provesti kroz Vladu ako se nešto želi ubrzati. Zato svi koji žele pomoći mogu se i moraju u Gradu pronaći.
Buzetski Cimos ostao je bez 150 ljudi u zadnjih četiri, pet mjeseci, a do kraja godine moguće je bez dodatnih 150 do 200 ljudi. Godinu dana upozoravam što će se dogoditi s Cimosom no ne obaziru se. Žulić i Flego se slikavaju i izjavljuju da su nakon 20 godina spasili Cimos, a sada ispada da tisuću ljudi na nivou grupacije Cimos Kopar ide doma, no neka nitko ne misli da će Istru to zaobići. Pokušat ćemo to zaustaviti. Ako se izborimo da svi ostanu na poslu, ukinut ćemo ili bitno smanjiti gradski prirez od 6 posto i to je rok do rujanske Subotine. Ukoliko, što je vjerojatnije, doma ide oko 150 do 200 ljudi, Buzet će u suglasju s državom izraditi najjači socijalni program samozapošljavanja u Hrvatskoj.
Najavljujem donošenje prostornog plana uređenja Grada Buzeta, ali bez kompostane. Kompostanu ćemo ili preseliti ili zabraniti rad na predviđenoj lokaciji. Želim vjerovati da možemo sagraditi zaobilaznicu preko Hrvatskih cesta kao i da preko Hrvatskih voda možemo dovršiti obnovu vodifikacije starog grada. Uvjeren sam da možemo pokrenuti projekt obnove buzetskih fasada, dogradnju staračkog doma realizirat javno privatnom partnerstvom i nastojati pretvoriti Buzet u turistički centar.
Najgore što se Buzetu i Istri dogodilo je uhljebljivanje stranačkih pristaša. Toga neće biti. Mladi Buzećani zbog toga ostaju u Rijeci ili Zagrebu i ne vraćaju se. I Buzet može postati turistički grad poput Motovuna. Dvije su pretpostavke: obnova starog grada i da policija, što ovisi o prvim ljudima policije surađuje. Buzet je grad gdje zbog stranačkih križaljki čelne funkcije obnašaju oni koji nisu Buzećani, od IVS-a , nadalje. Buzet je bio poljoprivredni kraj. Zbog alohtonih vrsta i pravilima izlova više se ništa ne može raditi i zato se lov u Buzet mora izjednačit sa onim na otocima. Buzet je bio i ostat će grad moto sporta. Ako Enduro plaća, a plaća, onda se putovi imaju vratiti u prvobitno stanje. Prvi ljudi javnih poduzeća imat će manje naknade, a šefovi NO neće imat po 4800 kn mjesečno, a najmanje će se naknade izvlačit preko nepostojećih tvrtki (Butoniga pred NO 4500 kn, član 2700 kn). U 10 god. na taj način izvuklo se 5 mil. kn, a ako se tu spomene i bildanje plaća u gradu govorimo o jednom vrtiću. Zato sredstva mjesnim odborima valja poduplati. Buzet treba iskorak, jer od grada sloboda do grada podjela mali je korak, od pune zaposlenosti do iseljavanja također je mali korak, od istinskih šansi do uhljeba mali je korak. Buzet je zajedništvom, kada smo disali kao jedno devedesetih prvi izašao iz krize, ne Istri već Hrvatskoj. Nažalost, u zadnja dva mandata samo stagniramo. Svi koji misle dobro ovom Gradu, a vjerujem da su takvi svi, dobro su došli i za sve mora biti mjesta jer sami ne možemo ništa. U protivnom će se gledati tko sa kime pije kavu i gdje je pije. Tko gdje radi i za koga radi i ljudi će se plasšiti svojih sjena jer “veliki brat” sve gleda.
Damir Kajin
HOP