Objavljujemo informacije koje smo dobili iz različitih izvora o Damiru Markušu, samoprozvanom “heroju Kutine”. Javnost treba saznati sve o tom čovjeku, zašto i kako je pokrenuo hajku na naš portal i što on ustvari skriva.
Sve je počelo s jednim člankom kojeg smo objavili 21. ožujka u 11:30, a tiče se jednog člana obitelji Damira Markuša. Podatke iznesene u tom tekstu potvrdili su nam zapovjednici HOS-a, četiri izvora, do sada uvijek točnih, koji su dobili informaciju iz ministarstva branitelja (!). U tom tekstu stoji jedan podatak koji ne odgovara istini, a zbog kojega je čitav tekst od strane naše redakcije maknut vrlo brzo. Naime, Maca Markuš je u tom tekstu navedena kao žena Damira Markuša, a ustvari je bivša žena Damirovog brata Zdravka Markuša. Bez obzira na našu brzu i korektnu reakciju, redakcija portala HOP je već danima izložena bijesnom verbalnom vrijeđanju i iživljavanju “fan-kluba” navodnog dragovoljca Damira Markuša ispod njegovih fb objava u kojima prijeti tužbom HOP portalu i kleveće ga.
Budući da HOP portal konstantno surađuje s pravim i istinskim braniteljima, ponašanje Damira Markuša nam je bilo nelogično i posve atipično. Uredništvo HOP portala je u slijedećim satima i danima s raznih strana, upravo od branitelja, domoljuba i svjedoka dobilo na raspolaganje mnoštvo novih informacija koje objavljujemo u ovom članku i koje razotkrivaju svu istinu o njemu, krivotvoren ratni put u borbenom sektoru, zbog čega je namješten kao “heroj” i koja je njegova prava uloga. Većinu informacija o Markašu koje je dobio HOP portal, dobila je i novinarka Dnevnog Snježana Vučković. Ali zadatak koji je dobila od svog šefa Michaela Ljubasa, najvećeg poreznog dužnika u Hrvatskoj bio je važniji: trebala je napraviti heroja od Damira Markuša i istovremeno okaljati HOP portal.
Ispostavilo se kako je HOP portal (kao i uvijek dosada) ipak jedini portal u Hrvatskoj koji bez obzira na prijetnje i ucjene iznosi istinu.
Krenimo redom:
Kod Damira Markuša radi se o malom kotačiću veće kriminalne mašinerije. Upitno je koliko je dana Damir Markuš uopće proveo u Vukovaru, budući da mu je netko”pokrio” čitavih 5 godina ratnog puta u V gardijskoj. Pukovnik Zoja iz Pete gardijske koji Markuša navodno zna iz Vukovara, potvrdio je jednom od izvora da Markuš uopće nije bio na ratištu ( do kraja objave teksta nismo uspjeli kontaktirati s njim). Kako kaže jedan od naših izvora, Markuš je bio u RIS-ovima kratko vrijeme i bio otpušten, pa zbog toga, kada oblači svoju uniformu specijalne policije, na njoj nema znakovlja RIS-ova, što po pravilniku nošenja odore već predstavlja kazneno djelo. Prije vukovarskog ratišta proveo je 40 dana u specijalnoj policiji u Kutini, potvrđuje drugi izvor. Opet nije jasno kako se to slaže sa njegovim briljantnim ratnim putem.
Od 89 dana u MUP-u koji mu se pišu u registru branitelja, a koji se odnose na Vukovar, možda je bio u Vukovaru nekih 40-tak dana, prije nego su ga maknuli iz RIS-ova. Ostatak od 1515 dana u borbenom sektoru je čudno u odnosu na priče svjedoka koji tvrde da su ga viđali u Kutini. Jedan od branitelja, Tomislav Dumbović tvrdi da je kod njega znao svratiti na roštilj kada bi došao sa ratišta. Svjedok tvrdi kako je Damir Markuš 1992. godine bio zaposlen u Petrokemiji. U knjizi o HOS-u koju potpisuje D. Markuš on sam opisuje sebe kao velikog borca kojemu se od silnih ispaljenih metaka cijev puške toliko užarila da se savinula, što naravno već spada u lovačke priče ovog običnog vojnika koji je sebe proglasio “herojem Kutine” u knjizi, a na kraju i u stvarnosti postao je heroj.
Damir Markuš je bio na skrbi a ne u borbenom sektoru, što znači da je primao plaću ali nije bio na ratištu – a kada se trebalo ići u boj, neki njegovi suborci po ratnom putu, ne sjećaju se da je bio u Oluji.
Osim toga, Damir Markuš je od 1992. godine bio zaposlen u Petrokemiji, što potvrđuje treći izvor. Damir Markuš je dobio stan od ministarstva branitelja, ali živi u potkrovlju kod svoje punice, dok u tom stanu živi netko drugi. Zbog čega? Ako je stan prodan ili iznajmljen, počinio je isti prekršaj kao i nekadašnji ministar Crnoja.
Za razliku od njega, Ivica Strnadica imao je 1400 dana u borbenom sektoru. Hrabar dečko koji od države nije dobio stan, živio je u kući bez prozora i umro od gladi. Ponekad bi mu Markuš donio konzerve u službenom autu udruge, ponekad neki drugi branitelji, a jedan od branitelja optužuje Markuša i ekipu da ništa bitno za tog čovjeka nisu učinili kako ne bi umro kao pas. Čovjek je umro i to je sramota svih. Dok nas na profilu tog heroja, pisca za kojeg svjedoci tvrde da je jedva pismen, divljački napadaju, zanimljivo je da se nitko ne sjeća Ivice Strnadice. Nažalost, tako kao Strnadica završavaju pravi branitelji i Hrvati; u bijedi, umiru kao psi, dok tri puta ranjavani Markuš bez problema igra mali nogomet po gradu. Pitate se zašto se to događa? Zato što se krive heroje ne smije dirati, a one prave smo pokopali.
Ivica Zupković, stvarni zapovjednik HOS-a ovako je protumačio “veliko herojstvo” Markuša:
-Nemojte biti smiješni, pravi heroji su mrtvi. Mi ostali smo se borili preživjeti. To je istina. Bilo me ponekad strah kao svakog čovjeka, svi smo mi imali krize kad čuješ zvuk tenka ili granate. Markuš je bio običan vojnik, ne znam tko ga je proglasio herojem, a u Vukovaru po mojim saznanjima nije učinio ništa specijalno. Meni i mnogim zapovjednicima HOS-a takvi heroji nikada neće zapovijedati.
U jesen 2015. godine je polupismeni Damir Markuš objavio knjigu HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca koju ne vjerujemo da je samostalno napisao te je tu knjigu prodavao na raznim okupljanjima i predavanjima diljem Hrvatske ne osvrćući se na fiskalne zakone. Cijena ponuđena jednom branitelju bila je 100 kuna.
Bio je nekada skroman čovjek poput Strnadice, a sada ima dovoljno novaca za putovanje od grada do grada, od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta. Uspješan branitelj, nema što.
Tvrdi kako je ujedinio sve hosovce protiv nas, ali postoje i demanti objavljeni na drugim portalima i prije nas, koji govore o njegovim djelima na svoju ruku;
Ali portal Dnevno lupa i dalje tekstove za promociju Markuša. Zašto, iako su i oni dobili dopis od Tomislava Dumbovića o liku i djelu Markuša?
Za nas je skromni Dumbović puno veći heroj jer je u miru znao razlučiti kukolj između branitelja. Baš takav kukolj svjesno čini razdor, pa onda okrivljava medije. Onaj koji je iz Markuša napravio zvijezdu treba odgovarati, jer je ta zvijezda daleko od neke moralne vertikale.
Kada je Veljko Marić bio u zatvoru, upravo Dumbović je sjekao drva za gospođu Marić, nije se slikao kada su došli novinari i kamere kao Markuš, a opet svi ti medijski likovi zaboravili su donijeti drva Strnadici koji je umirao od zime i gladi (jer on nije bio medijski zanimljiv), ali kada je bio rat; tada je baš svima bio dobar. O njemu niti slova u Dnevnom. Dnevno radije huška branitelje na HOP, kako bi lakše instaliralo lažne heroje i stvorilo razdor među braniteljima:
Jadni su ljudi koji vjeruju takvom mediju, čiji je vlasnik najveći dužnik države, prevarant koji je tisuće radnika istjerao na ulicu, uništio mnoge sudbine, a napada se portal koji nikada niti kune nije dobio od države, koji je mnogim braniteljima pomagao, otkrivao izdajnike kako u braniteljskoj populaciji, tako i u privredi – i to sve za nula kuna! Nije niti čudo da kod takvih kao što je Dnevno zaštitu traži nekakav kvaziheroj Markuš. Ako je on heroj, onda je heroj svatko. Razdor koji čini među braniteljima je isti onaj razdor koji Dnevno čini prema istini. Huškanje na nas je otkrilo tko je Markuš.
Žao nam je što se njegova obitelj danima koristi za obračun s nama. Jer, baš kako bi tu obitelj zaštitili od pogrešne informacije, velikom brzinom smo sklonili dio informacije dobivene od hosovaca o ženi “heroja Markuša”, ali je baš Dnevno koristio suprugu Markaša i tako je obitelj došla na udar medija. Mi samo zbog toga nismo reagirali i promatrali smo kako se naša pogreška koristi za promociju portala Dnevno, iako smo se obitelji odmah ispričali. Najveća huškačka glupost napisana u Dnevnom je laž kako naš portal provodi linč nad obitelji tim tekstom, iako teksta odavno nije više bilo. Još prvi tekst smo mogli shvatiti, ali drugi je jasno izdao cilj Dnevnog: uništiti naš portal i ogromnu dokumentaciju kriminala koja bi bila izgubljena gašenjem našeg portala. Cilj portala Dnevno svakako nije bila zaštita obitelji, jer su upravo oni tu obitelj razvlačili svakodnevno. Dnevno je širilo priču u svezi linča našeg portala prema obitelji, a tekst nije bio ni dva sata na našem portalu. Nismo se bavili nikada ovim samozvanim herojem, njega ne podnosi dio braniteljske populacije jer je preko Domovinskog rata izgradio ime veće od Blage Zadre, i to upravo preko Dnevnog.
Prijetnje jednom lokalnom novinaru smo također dobili na uvid, kao i prijetnje kojima mu Markuš i njegovi navijači prijete, a to je zastrašujuće, poglavito znajući sve ove podatke o velikom kutinskom heroju koji sam sebe opisuje u vlastitoj knjizi.
Dok se branitelji bore za takve heroje, nije čudo da pravi branitelji umiru od gladi kao psi, jer lokalna zajednica nema sluha za poštene i za sirotinju. Ivica Strnadica je otišao s ovoga svijeta, njegova muka je završila, nije više mogao gledati nepravdu u ovoj državi prema njemu. Pokoj mu vječni.
Ingrid Runtić
HOP
SRAMOTNO:BRANITELJ IMPOZANTNOG RATNOG PUTA I RANJAVANJA BEZ DOMA I ADEKVATNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
