Ivica Strnadica, branitelj s 1400 dana ratnog puta umro je u Kutini u najvećoj bijedi poput odbačenog psa. U Kutini ima 9 braniteljskih udruga i 4 živa takozvana heroja Domovinskog rata. Niti jedan braniteljski portal kao ni ministarstvo branitelja nisu ništa učinili za tog prvenstveno gladnog čovjeka iako imaju dovoljno sredstava i potrebnu umreženost s institucijama, baš kao i veliki mediji. Branitelji koji su ga poznavali, ostavili su svog ratnog kolegu da skonča na najgori mogući način.
Nakon objave našeg članka, javila se skupina vrlo agresivnih i pokvarenih ljudi te je našem portalu pokušala natovariti odgovornost za smrt Strnadice. Takvih Strnadica ima nažalost bezbroj, dok se drugima lažiraju ratni putevi, dijele stanovi i novac. Mediji pod navodnom kontrolom braniteljskih udruga zadnjih dana daju veliku podršku jednom od onih koji su bili dobro upoznati s bijedom u kojoj je Strnadica životario – Damiru Markušu, koji je iz nama nepoznatih razloga još i proglašen “herojem Kutine”.
Braniteljima nije nitko kriv što u njihovom ministarstvu radi Pupovčev kadar koji je u nekoliko navrata predao dosjee na osnovu kojih su provedena uhićenja u BiH; braniteljima nitko nije kriv što su među njih u ministarstvo ubačene partizanske mirovine, a sve to prolazi mirno kraj heroja i heroina medijskih mutikaša. Ni ovih dana nitko ne spominje sramotnu smrt Ivice Strnadice, jer takvi heroji i heroine se radije bave davanjem podrške malom Markašu.
Pravi heroji Domovinskog rata su mrtvi, ali oni koji su preživjeli nekoliko ranjavanja se samoproglašavaju herojima jer valjda uspješno igraju mali nogomet i super roštiljaju. Čitava Hrvatska valjda treba hitno prekrojiti svoju nedavnu povijest kako bi takvi pojedinci bili ovjenčani lovorikama, a maloljetne branitelje Vukovara ti isti pojedinci nazivaju trolovima i budalama. Iako je prodana klasična priča o napadu na Markaša od strane Manolića i udbe, tom konstatacijom je zapravo razjašnjeno kome smeta pronaći pravu istinu o Markaševim herojstvima. Prišijete li nekom izraz udbaš, sve istrage u tom smjeru prestaju; dotični ne treba više objasniti zašto ne živi u stanu dodijeljenom mu od ministarstva, niti svoj ratni put u kojeg neki njegovi suborci itekako sumnjaju, a svi koji imaju slične ciljeve mu naravno daju podršku. Uskoro ćemo objasniti i zašto.
Komunistima i partizaniji uvučenoj u ministarstvo branitelja korisnije je imati kvazi-heroje, koji ništa ne pitaju i još manje traže, nego stvarne heroje za koje država ima odgovornost skrbiti. Kraj takvih poslušnih branitelja je nesmetano prošla i infiltracija srpskih terorista u hrvatsku policiju. Takva policija onda pretuče maloljetnog branitelja Paića kojemu potom amputiraju pola glave, pa ga vlasti još proglašavaju i alkoholičarom.
Očekujemo da će u skorijoj budućnosti djeca u školskim knjigama učiti o hrabrim Markaševim podvizima u Domovinskom ratu, a sve manje znati o herojstvu Blage Zadre. Nemojmo se onda pitati čija je to ideja bila; Manolićeva ili lažnih heroja i heroina…
Za vrijeme mandata Zorana Milanovića postavljen je braniteljski šator, “heroji” Klemm i Matić ratovali su mjesecima, da bi na kraju zajedno pili i jeli u klemmovoj vikendici nakon završetka mandata ministra Freda Matića. Tako se manipulira s braniteljima, mnogima gladnima, koji nemaju novac niti za lijekove.
Ingrid Runtić
HOP