Gledajući po prvi put reprizu dokumentarnog filma na HRT-u Genetsko podrijetlo Hrvata u kojem se pojavio povjesničar Neven Budak i koji me je razočarao sa njegovim zaključcima. Nakon gledanja tog dokumentraca, uvjeren sam da povjesničari rezoniraju dogmatski jer oni kao papagaji ponavljaju tuđa mišljenja ne trudeći se da otkriju neku povjesnu tajnu.
Stoga sugeriram svim budućim povjesničarima da uče etimologiju, posebice onomastiku i toponimiju. Genetika ne može otkriti jedan narod kao duhovnu cjelinu. Haplotip definira fizičko ali ne i duhovno porijeklo naroda i nisu mjerodavne za razumjevanje povijesti civilizacije ili nekog naroda. Duhovnost jednog naroda najviše ovisi o jeziku i religiji, što ne znači da jedan narod danas mora imati istu religiju. Često religija mijenja jezik. Upravo zbog kršćanstva danas u hrvatskom jeziku imamo tri dijalekta koji su nastali od jednog jedinog jezika – hrvatskoga, nametanjem novih pisama i pravopisa te nove religije.
U tom dokumentarcu se pokušava odgonetati tko su i gdje su živjeli Beli Hrvati, te kako i zašto su nestali. Ništa nije odgonetano jer se povijest ne može razumjeti bez onomastike, toponimije i religije. Mislim da su potomci Belih Hrvata Beli Rusi ili Belorusi. Zašto? Naime, naziv Rus je nastao od naziva Arus, a Arus je suglasnički napisan naziv Harvač. U nazivu Arus otkrivamo da tadašnje pismo nije imalo slova za suglasnike H, V i Č, a njih su zamjenila slova A, U i S. Ovdje se osjeća starogrčki uticaj. Kako vidimo, potrebno nam je poznavanje povijesnih pisama jer bez njih ne možemo razumjeti onomastiku i toponimiju, dakle, povijest današnje civilizacije. Rusi su bili izvorni Hrvati, a prije kršćanstva su se zvali Arusini ili Rusini.
Zašto su ti Hrvati nazvani Beli Hrvati? Na to pitanje možemo odgovoriti jedino uz pomoć starije religije i etimologije. Naime, naziv Bel je nastao od biblijskog naziva Abel. Ovaj naziv nam otkriva uticaj semitske religije, koju nazivamo staro kršćanstvo i koja je bila utemeljeno na Starom zavjetu. Sve pokazuje da je taj naziv nastao od etrurskog božanstva Avela i da je on semitiziran u Abel jer slovo B je semitsko. Avela se još odrazio kao Avila, a odatle kod Hrvata mitiološko biće Vila. Mnogi učeni Hrvati Etrurce danas nazivaju Etrušćani, što je pogrešno. Oni nisu imali slova B i G, a slovo B i G u etrursko pismo su uveli Semiti. Feničani su glas V pisali slovom P, Mezapotamci slovom M, Etrurci slovom F, a stari Grci ili Heleni sa više različitih slova.
Nametanjem kršćanstva među današnjim Slavenima se sačuvao najveći broj starokršćana koje su katolici nazvali Židi, a pravoslavci Jevreji. Naziv Žid je nastao od naziva Juda. Kod Hrvata od naziva Judi je nastala imenica ljudi, a čakavci je i danas koriste kao judi. Sve ovo nam pokazuje da danažnji Židi nisu bili Hebreji. Naziv Jevrej koriste pravoslavni vjernici.
Istovremeno mislim da su Židi bili Hrvati koji se nisu htjeli odreći Starog zavjeta pa su ih Rim i Bizant nazvali Hebreji i Jevriji. Naziv Hebrej je nastao od semitskog naziva EBRE, a ovaj je nastao semitskim čitanjem od naziva ERBE, što je bilo suglasničko ime za Harvače. Ti Hrvati nisu imali ništa zajedničko sa Hebrejima osim Starog zavjeta. Naziv Evre je nastao semitskim čitanjem suglasničkog naziva Erve, a odatle toponimi Ervenik ili Erevan, te antroponim Irving.
Sufiks NIK stoji za riječ ANAC, a sufiks VAN stoji za sufiks VANAC. Ova dva sufiksa se često pojavljuju akao ENEC i VENEC pa su ponekad pobrkana slova A i E. Od naziva Venec nastaje etnik Venet ili Ven.
Profesor Budak tvrdi da su se Beli Hrvati pomješali sa Slavenima jer misli da su Slaveni bili drukčiji narod od Hrvata. Etnik Slaven je nastao od naziva Halvačan, a on nam otkriva uticaj nekog drugog pisma. Etnik Hlavečan se na latinskom pismu pisalo Claven, bez slova Č. Naime, vidimo da je latinsko slovo C (K) zamjenilo slovo H, a zamjena slova R slovom L nam otkriva grčko semitski uticaj. Dakle, etnik Slaven je bez ikakve sumnje označavao Hrvačane.
Poljaci su izvorno bili poznati kao Volaci ili Olaci, dakle, Volasi ili Vlasi. Njihov izvorni naziv je bio Čavarac, dakle, Čavolac. Zbog zamjene slova V slovom P moramo zaključiti da su se koristili tuđim pismom, a kako su im Novi zavjet nametnuli Franci, možemo zaključiti da se radi o latinskom pismu.
Germani su se izvorno zvali Cermani, a sličnu riječ zrmano (zermano) koriste Istrani, a odatle i hidronim Zrmanja. U Istri riječ zrmano danas znači rođak. Kako vidimo slovo V je zamjenilo slovo M. Slično u jednom trenutku rimske povijesti slovo C je zamjenilo slovo G, a to nam danas potvrđuje talijanski jezik.
Česi su se na latinskom pismu zvali Cervesi, a nametanjem kršćanstva su ispuštena slova R i V, pa su Cervesi postali Česi ili Čehi. Ceres, bez slova V, je također bila rimska božica plodnosti i žetve. Slično je prezime Horvač ispuštanjem slova R postalo Kovač.
Nitko do danas nije objasnio tko su bili Cerveni Hrvati i kako je nastao naziv Cerveni. Ovaj naziv je nastao od naziva Hervečeni, a napisan je latinskim pismom i ispuštanjem slova Č. Odatle i riječ carevina. Ispuštanjem sloga ve, riječ crvena je postala crna. Dakle, naziv Crvena Hrvatska je značio carevina Hrvatska. Od riječi hara je nastao i naziv care ili car. Car je bio bog ili gospodar. Dakle, naziv Cervena je mogao značiti i car ili bog sunca Vena ili Veneca. Ovo nam otkriva da su i Veni bili Hrvati koji su još bili poznati kao Helveti. Od ovog naziva nastaje i naziv Celt ili Kelt. Od naziva Kelt je nastala muška odjeća poznata kao kilt, a nju su nosili Škoti i Irci koji su po porijeklu Kelti.
Od naziva Cervena nametanjem kršćanstva nastaje naziv Cerve koji se odrazio kao Serve, što pod Biznatom postaje Serbe. Od riječi cerve nastaju hrvatske imenice crv, krv i grb. Krv je tada značilo rod.
Naziv Ceravina se preko pisma odrazio kao Krajina. Postojale su dvije Krajine: jadranska i karpatska ili crnomorska, a ovo nam ukazuje na postojanje većeg hrvatskog carstva. Nasljednik karpatske Krajine je po nazivu Ukrajina, dakle, va Krajina, a jadranska Krajina je danas djelomično dio današnje Hrvatske. Hrvatskoj pripada i dio panonske ili Bele Krajine.
Na temelju ovdje iznesenoga može se zaključiti da je hrvatstvo nekada bila civilizacija koja se proširila diljem globusa i koja je nestala prolaskom vremena. Isto tako može se zaključiti da je u Europi nekada postojalo veliko hrvatsko carstvo, koje se polako urušavalo dolaskom Semita u Europu, posebice Feničana, starih Grka i Romana, a to nam pokazuju dvije Krajine koje su imale isti jezik i istu religiju. Tom hrvatstvu jezično su danas najbliži Dalmati iz Dioklecijanove Dalmtie. Dakle, Hrvati su se pojavili i pod imenom Talmati, dakle, Dalmati
Srećko Radović-pismo čitatelja
HOP
