Pojavom horoskopa ljudi se dijele na dvije kaste i dvanaest plemena. Astrologijski znakovi najprvo dobivaju nazive životinja jer su odlike životinja najbolje opisivale ljudske karakteristike. Tada se još nije pojavilo suglasničko pismo, ali vokabular je postajao bogatiji zamjenom polusloga A današnjim samoglasnicima pa su se kao karakteristike ljudskog ponašanja počele koristiti i neke druge pojave.
Nametanjem kršćanstva Hrvatima se nameću kršćanska imena, ali, unatoč svemu, su sačuvana i neka stara hrvatska imena koja su i danas brojnija od kršćanskih, ali većina njih su danas muslimanska. Amir je postao Miro, Amar je postao Maro, Mujo je postao Mijo, Asim je postao Šime ili Simo i tako redom. Ime AMIR je nastalo od imena ČAMIR, a susrećemo ga među bosanskim muslimanima još kao TAMIR i SAMIR.
Kako mnogi Hrvati izvorna hrvatska imena kao Sava, Jovan ili Vaso pripisuju Srbijancima, ovdje želim naglasiti da su to izvorna hrvatska imena kao i sva prezimena od njih izvedena. Kako sam ranije naveo, riječ za sunce je bila HARA, a za planet zemlju je bila VAČA.
Međutim, dolaskom Semita u Europu, a nakon toga i kršćanstva riječ za sunce je postala ČAVAN. Ona je nastala semitskim čitanjem riječi VAČA i dodavanjem sufiksov AN pa smo dobili riječi ČAVAN. Ist tako je riječi ČAVA dodavanjem sufiksa AČ, pa smo dobili riječ ČAVAČ. Riječ ČAVAN se na hrvatskom suglasničkom pismu pisala ČUN da bi na kraju postala SUN, dakle, Sun-ce. U engleskom to je riječ SUN, a u njemačkom SONNE. Riječ ČAVAČ se kasnije odrazila kao ČOVEK, ČOVIK, ČOVO, ČOJO i ČAJO da bi je vukovci sasvim pogrešno nametnuli kao ČOVJEK. Ranije se za riječ čovjek koristila riječ ROM, dakle, HROMAC. U dosta slučajeva riječ ČAVAČ se još odrazila kao ČIČA i ČIKA.
Kako je onda ime ČAVAN postalo JOVAN i IVAN? Riječ ČAVAN se još pojavljuje kao AVAN i OVAN, a kod Germana kao UVAN i EVAN. Ovo nam pokazuje da nemetnuto pismo nije imalo slovo za glas Č, pa su ga najprije zamjenila slovo E i U. Tako smo dobili imena EVAN i UVAN. Nakon toga slovo I je zamjenilo slovo E u imenu EVAN pa nastaje ime IVAN. Bez sufiksa AN, IVAN postaje IVA. Od imena IVA nastaje muško ime IVO. ČAVAN ili OVAN je postao IOVAN, a IOVAN je postao JOVAN. Odbacivanjem sufiksa AN nastaje ime Jova, dakle, Jovo. U Italiji Jovan se pojavljuje kao Giovani ili Iovane, a na germanskim prostorima kao JOHAN i JOHN. Značenje riječi giovane je mlad, a isto je značila etrurska riječ juve ili juven, dakle, ČUVEN. Ime Jovan se još pojavljuje kao HOVAN. Na sličan način je naziv ČAVA postao SAVA ili naziv VAČA je postao VASA. Očito, ova imena su nastala ipuštanjem slova N u prezimenima koje je stalo za sufiks AN, a to moramo pripisati kršćanstvu. Tako od imena VAČA nastaju imena Joso, Joco i Joko. Čakavski glas N stoji u dosta slučajeva za izvorni glas M.
Sva srednjovjekovna hrvatska prezimena su nastala dodavanjem sufiksa AC i EC. Preko ikavice ta prezimena su zamjenila sufikse AC i EC sufiksom IČ. Istovremeno se sufiksima AN, EN, UN, IN i ON dodavao sufiks IČ. Ruska riječ ŽITE, dakle, život preko ruskog slavenstva postaje ŽITJE, odnosno, ŽIĆE. Ovo je promjena koju su nam nametnuli vukovci zahvaljujući njihovoj jezičnoj dogmi nastaloj preko novonastalog srbijanskog jezika čiji vokabular je stran svim slavenskim jezcima. Tako su u hrvatsku abecedu uvedena nova slova i glasovi: Ć, Đ, LJ i NJ kao i DŽ koji je suvišan. Srbijanski jezik je mješavina turcizama i hrvatskog jezika, a u novije doba u taj jezik su ušle mnoge ruske i engleske riječi. Na sličan način Hrvati imaju imenički sufiks VOJ koji Srbijanci pišu VOJE. VOJ je riječ VAČA, a kod Hrvata se odrazila još kao GOJ. Sufiks BOR morao bi označavati Obre, dakle, Avare. Mi i danas možemo razlikovati imena i prezimena hrvatskih, ali i doseljenih cincarskih VLAHA.
Najveće enigme su imena hrvatskih vladara sa sufiksima MIR i SLAV. Mnogi misle da je sufiks SLAV označavao Slavene, a to nije istina jer se radi o riječi SLAVA. Međutim, sufiks MIR je ezoterički i ortkriva nam tajno prihvaćanje Rima kao svog zaštitnika umjesto Bizanta. Prvi hrvatski vladar koji je nosio sufiks MIR je bio TRPIMIR. Trpimirovi nasljednici su postali hrvatska dinastija odana Rimu i Francima. Franci su također imali sufiks MER, dakle, MIR u njihovim imenima. Nisu li možda i Franci bili Hrvati koji su prvi prihvatili rimsko kršćanstvo?
Vladari koji su bili uspješni u obrani hrvatskog teritorija nosili su sufiks SLAV. Međutim, preko ruskog slavenstva taj sufiks je hrvatskim imenima nametnuo novonastali etnik – Slaveni. To je glavni razlog zašto nemamo prezimena TRPIMIROVIČ ili VIŠESLAVIČ. Ako ih ima , onda su sigurno rijetka. Međutim, imamo prezimena Slavac i Slavec, odnosno,Slavko i Slaven. Imamo i etnik Slovenac, dakle, Clo-venac ili Cla-venac i Clavac kao i Klovac, dakle, Slovak. Slovenci su bili Claveni, dakle, Hrvati, a nakon toga su bili poznati i kao Veni. Karavanke su postale Alpe, što je semitski naziv. Ovo nam pokazuje da su povijesni Veneci ili Veneti nekada bili civilizacijski Hrvati, a to su bili gotovo svi Europljani.
Poslednja promjena u prezimenima se dogodila se nakon Pacta Convente iz 1102. godine na prostorima koji su ostali izvan mađarsko hrvatskog kraljevstva – Bosna, Hum, Dukla i Raška – kad su prezimena sa sufiksima AC i EC gubila slovo C pa je prezime Banac postalo ime Bana ili Bane. Bizantska Hrvatska se i dalje zvala Crvena Hrvatska , a od ovog naziva je izveden naziv Crna Gora ili Gorica. Gorica je Goražde. Banac je naime, Vanac, dakle, Vanat, a to je Venet. Istovremeno je slovo A postajalo O i imenu se dodavo sufiksi VAC, VEC i VIČ. Tako je prezime Banac postalo Banovac, Benovec i Banovič, ali kasnije i Benčić. Slično su prezimena koja su završavala sufiksom EC gubila sufiks EC pa je prezime Krovačec, odnosno, Kovačec postalo Kovač i Kovačević. Imena koja su završavala sufiksom AN su dobivala sufikse AC i EC. Tako su nastala prezimena Ivanac i Ivanec koja su postala Ivankovič i Ivančevič. Slično, od imena Jovo nastaje prezime Jovič, a od imena Jovan prezime Jovanič i Jovanovič. Od prezimena Jovanac nastaje prezime Jovančević. Ovako su nastajala hrvatska bizantska imena i prezimena.
Dolaskom Osmanlija bizantski Hrvati bježe prema zapadu i sjeveru, a to je razlog zašto ovakva prezimena susrećemo danas diljem današnje BiH, Hrvatske i današnje Srbije. Čakavski ikavci bježe još zapadnije i sjevernije. U Vojvodini i danas surećemo dosta bugarskih i grčkih prezimena od kojih su neka dobila turski sufiks IĆ.
Zašto o hrvatskom jeziku pišem ne znam ali znam da ovo pisanje nema nikavog odjeka kod hrvatskih vukovaca koji uopće ne poznaju povijest lingvistike, a zbog toga nam i nameću srbijansku semantiku preko ijekavice. Mnoge ijekavske riječi su skovali vukovci, a neke je skovao i Bartol Kašić dosta prije Vuka jer je latinizirao hrvatsku gramatiku i slavenizirao pravopis kad je stvarao crkveno slavenski jezik. Naime, u štokavskoj ijekavici ili jekavici je očit franački uticaj. Tako u germanskim jezicima imamo izgovor plejs umjesto place ili bejs umjesto bače. Izvorna hrvatska gramatika je najbolje sačuvana na Baščanskoj ploči, a ona je sanskritska jer je imala samo 4 padeža: genitiv, dativ, akuzativ i lokativ. Baščanska ploča je napisana izvornim sankritskim slogovnim pismom.
Očito, preko imena i prezimena možemo slijediti povijest i antičku znanost, posebice, astrologiju koja je bila prva čovjekova znanost. Proizvoid te znanosti su hrvatski grb i pleter, a oni su skriveni početni simboli moderne atomske fizike – kvantne fizike, biologije, kemije i genetike.
Slovenci su bili Claveni, dakle, Hrvati, a nakon toga su bili poznati i kao Veni. Karavanke su postale Alpe, što je semitski naziv. Ovo nam pokazuje da su povijesni Veneci ili Veneti nekada bili civilizacijski Hrvati, a to su bili gotovo svi Europljani.
Poslednja promjena u prezimenima se dogodila se nakon Pacta Convente iz 1102. godine na prostorima koji su ostali izvan mađarsko hrvatskog kraljevstva – Bosna, Hum, Dukla i Raška – kad su prezimena sa sufiksima AC i EC gubila slovo C pa je prezime Banac postalo ime Bana ili Bane. Bizantska Hrvatska se i dalje zvala Crvena Hrvatska , a od ovog naziva je izveden naziv Crna Gora ili Gorica. Gorica je Goražde. Banac je naime, Vanac, dakle, Vanat, a to je Venet. Istovremeno je slovo A postajalo O i imenu se dodavo sufiksi VAC, VEC i VIČ. Tako je prezime Banac postalo Banovac, Benovec i Banovič, ali kasnije i Benčić. Slično su prezimena koja su završavala sufiksom EC gubila sufiks EC pa je prezime Krovačec, odnosno, Kovačec postalo Kovač i Kovačević. Imena koja su završavala sufiksom AN su dobivala sufikse AC i EC. Tako su nastala prezimena Ivanac i Ivanec koja su postala Ivankovič i Ivančevič. Slično, od imena Jovo nastaje prezime Jovič, a od imena Jovan prezime Jovanič i Jovanovič. Od prezimena Jovanac nastaje prezime Jovančević. Ovako su nastajala hrvatska bizantska imena i prezimena.
Dolaskom Osmanlija bizantski Hrvati bježe prema zapadu i sjeveru, a to je razlog zašto ovakva prezimena susrećemo danas diljem današnje BiH, Hrvatske i današnje Srbije. Čakavski ikavci bježe još zapadnije i sjevernije. U Vojvodini i danas surećemo dosta bugarskih i grčkih prezimena od kojih su neka dobila turski sufiks IĆ.
Zašto o hrvatskom jeziku pišem ne znam ali znam da ovo pisanje nema nikavog odjeka kod hrvatskih vukovaca koji uopće ne poznaju povijest lingvistike, a zbog toga nam i nameću srbijansku semantiku preko ijekavice. Mnoge ijekavske riječi su skovali vukovci, a neke je skovao i Bartol Kašić dosta prije Vuka jer je latinizirao hrvatsku gramatiku i slavenizirao pravopis kad je stvarao crkveno slavenski jezik. Naime, u štokavskoj ijekavici ili jekavici je očit franački uticaj. Tako u germanskim jezicima imamo izgovor plejs umjesto place ili bejs umjesto bače. Izvorna hrvatska gramatika je najbolje sačuvana na Baščanskoj ploči, a ona je sanskritska jer je imala samo 4 padeža: genitiv, dativ, akuzativ i lokativ. Baščanska ploča je napisana izvornim sankritskim slogovnim pismom.
Očito, preko imena i prezimena možemo slijediti povijest i antičku znanost, posebice, astrologiju koja je bila prva čovjekova znanost. Proizvoid te znanosti su hrvatski grb i pleter, a oni su skriveni početni simboli moderne atomske fizike – kvantne fizike, biologije, kemije i genetike.
Srećko Radović
