HOP

GRUJIĆ UMANJIO ŽRTVE SRPSKOG LOGORA ´S. GRADIŠKA´, A MEDIJI PREŠUTJELI SMRT BRANITELJA U LOGORU

Ministar branitelja Tomo Medved je u srijedu nazočio identifikaciji posmrtnih ostataka trojice hrvatskih branitelja koji su bili zarobljeni i nestali u jesen 1991. godine na području Zapadne Slavonije – najavio je Večernji list u ponedjeljak, 10. travnja. Dva dana kasnije, Večernji list spominje identifikaciju te iste trojice branitelja koje u naslovu članka naziva “do sada nestalima”. Međutim, o sudbini dvojice od trojice branitelja – Vlade Nikla, Drage Rukavine Marijana Raužana (pripadnici 62. samostalnog bataljuna ZNG Novska), vrlo je detaljno pisano u knjizi “Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. godine”, što se uistinu dogodilo te kako je došlo do njihovog zarobljavanja i smrti u srpskom logoru “Stara Gradiška”.

Zanimljivo je da Večernji list ne spominje niti jednom riječju zloglasni srpski logor “Staru Gradišku” te taj logor ni na koji način ne dovodi u vezu s ubijenim i prije tjedan dana (nakon 26 godina!) identificiranim posmrtnim ostacima trojice hrvatskih branitelja. Međutim, u spomenutoj knjizi koja je izdana još 2012. godine, jasno stoji slijedeći podatak: Drago Rukavina je “po pripadnicima vojne policije JNA doveden u logor Stara Gradiška pod nadzorom pripadnika SM Stara Gradiška od kuda mu se gubi svaki trag. Po izjavi zarobljenih logoraša, Drago Rukavina ubijen je odmah po dovođenju u logoru Stara Gradiška, a navodno zbog posjedovanja noža u vojnoj čizmi, koji je pronađen prilikom pretresa.” Tu činjenicu potvrđuje i Mile Špehar, pripadnik specijalne policije koji je bio ranjen i također odveden u logor “Stara Gradiška”, gdje je saznao kako je jednom zarobljenom pripadniku ZNG-a prilikom pretresa ispao nož iz čizme, te je zbog toga taj mladić bio – zaklan.

Osim toga, HOP portal je ekskluzivno dobio dokument, odnosno rukom pisano pismo u kojem izvjesni četnički “vojvoda” Jovan Subotić iz Sesveta, pripadnik TO Medari-Trnava, u svojem rukom napisanom pismu potvrđuje da je 9 od 21 “ustaša ubijeno” na Paklenici (a među kojima su bili zarobljeni i Drago Rukavina, Marijan Raužan i Vlado Nikl), dok se u hrvatskim medijima spominje ukupno samo 20 hrvatskih branitelja, od kojih su zarobljeni 17, a tri ubijena od strane četnika.

Javnosti dajemo na uvid i Grujićev dokument priložen na svjedočenju u Haagu, u kojemu on decidirano navodi broj od 37 bošnjaka koji su bili zatočeni po raznim logorima u Hrvatskoj, a po dnevniku logora “Stara Gradiška” ih je samo kroz taj jedan logor prošlo više od 800.

 

Koliko god bolna bila čitava istina za članove obitelji ubijenih, potrebno je naglasiti da su tijela ubijenih bila razmijenjena još davne 1992. godine i da od onda leže na gradskom groblju u Novoj Gradiški. Budući da su razmijenjeni zarobljenici nakon razmjene išli na obavezne liječničke preglede i informativni razgovor u kojem su govorili o događanjima u logoru, za pretpostaviti je da su mnogi znali što se dogodilo Raužanu i Rukavini te da su to i rekli u svojim izjavama. Zašto se o tome godinama šuti?
Da je Grujić kao bivši pukovnik Službe državne sigurnosti a potom pukovnik HV-a, ostao na čelnom mjestu Ureda za nestale i zatočene, čekalo bi se vjerojatno još 26 godina na identifikaciju posmrtnih ostataka ovih (i mnogih drugih) hrvatskih branitelja. Što se ovog slučaja tiče, očito je važnije da logor “Stara Gradiška” ostane zabilježen za budućnost kao zloglasni NDH logor, a ne kao četnički logor za vrijeme Domovinskoga rata. Vjerojatno zbog toga taj isti pukovnik Grujić za Haag prikazuje kako je bilo zatočeno svega 37 bošnjaka po raznim logorima, odnosno prikazuje samo bošnjake iz RH – dok je samo kroz logor “Stara Gradiška” prošlo njih više od 800…
Ingrid Runtić
HOP