Tri odvojene komemoracije održane su ove godine u Jasenovcu, što je pokazalo svu podijeljenost hrvatskog društva kad je riječ o događajima za vrijeme i nakon 2. svjetskog rata. Bojkotu službene komemoracije, koji je počeo lani, dodatnu je težinu dodalo i lanjsko postavljanje spomen-ploče poginulim HOS-ovcima u središtu Jasenovca. Na toj spomen-ploči nalazi se ustaški pozdrav “Za dom spremni”, a njega su se na komemoracijama dotakli svi pa i Milorad Pupovac.

– Ploča s pozdravom “Za dom spremni” u Jasenovcu je postavljena na zgradi dječjeg vrtića, na zgradi gdje je nekoć bila zapovjedništvo logora Jasenovac i Luburićevo sjedište, a koja je oteta Lazaru Bačiću, Srbinu poduzetniku. Kuća mu je uzeta, a Lazaru uzet život u ovom logoru – rekao je čelnik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac na subotnjoj komemoraciji u Jasenovcu.

“Ploča je na krivom mjestu”

No, ta je izjava tek djelomično točna. Kuća je oduzeta industrijalcu Ozrenu Bačiću, Lazarovu sinovcu, koji je pobjegao početkom 2. svjetskog rata u Srbiju, vjerojatno da si spasi život, a nitko od bliže obitelji industrijalaca nije skončao u logoru. Sam industrijalac Ozren Bačić umro je u Zagrebu 80-ih godina i pokopan je u arkadama u obiteljskoj grobnici svog strica Lazara, bogatog zagrebačkog posjednika. Sve nam je to potvrdio telefonski Jasenovčanin Mladen Jurić, hrvatski branitelj.

– Da razjasnim – ova spomen-ploča je na posve krivom mjestu, u moje vrijeme, kad sam imao utjecaja u općini, to sigurno ne bi bilo postavljeno – govori nam Jurić, koji posjeduje bogatu dokumentaciju o Jasenovcu i logoru.

O strahotama logora pričala mu je majka, a kroz te strahote se provlačila i kuća koja se nekoć nalazila na mjestu sadašnjeg vrtića, gdje je postavljena sporna spomen-ploča poginulim HOS-ovcima.

– Znam što je bilo i poznavao sam članove obitelji. Ustaške su vlasti pri dolasku nacionalizirale cijelo postrojenje i imovinu obitelji Bačić. To je bilo dioničarsko društvo. Na mjestu ciglane i pilane napravili su logor, a od njihove obiteljske kuće, s obzirom na to da je bila najreprezentativnija u mjestu, s elektranom i telegrafom, uselio se ustaški zapovjedni centar. To je bilo zapovjedništvo ustaškog logora – kazuje nam Jurić.

Prema njegovim informacijama, industrijalac Ozren Bačić je, zahvaljujući tome što mu je prva žena bila Njemica, čak i dobio neku odštetu za tu imovinu.

Povjesničari su suglasni da je nakon toga otišao u Srbiju, a nisu svi suglasni da je nakon 1945. bio i osuđen na zatvorsku kaznu zbog suradnje s Nedićevim režimom, no umro je u Zagrebu 1988. godine.

– Pokopan je u arkadama, gdje je njihova obiteljska grobnica. Tamo je pokopan i njegov stric Lazar, koji je umro 1941. godine. On je bio jako bogat Zagrepčanin – dodaje Jurić.

A samu kuću, govori, ustaše su zapalili pri povlačenju.

Nanovo nacionalizirali

– Zapalili su i logor i tu kuću kao i gotovo cijelo mjesto pri povlačenju. U tom povlačenju sudjelovala je i moja majka, moja baka i dvije tetke i djed koji se nikad nije vratio s Križnog puta. Nakon rata svu imovinu Bačića Jugoslavija je nacionalizirala ponovno. Nakon nekoliko godina na zgarištu obiteljske kuće sagrađen je novi objekt koji je postao milicijska stanica. Uoči Domovinskog rata milicija se iselila u Novsku, a tu je uređen vrtić. Četnici su za okupacije opet u njoj uspostavili milicijsku stanicu i opet zapalili zgradu prilikom povlačenja. Nakon Domovinskog rata mi smo tamo uredili vrtić ponovno – opisuje burnu povijest objekta Mladen Jurić.

Prema podacima Memorijalnog centra Spomen-područja Jasenovac, u logoru je ubijeno deset Bačića sa šireg područja Jasenovca, ali među žrtvama nema industrijalca Ozrena Bačića ni njegova brata Uroša.

izvor Večernji list

HOP