U austrijskom parlamentu je jučer izglasana zakonska odredba kojom se zabranjuje nošenje odjevnih predmeta u javnosti koji potpuno prekrivaju lice. Onima koji je ne budu poštovali, od listopada prijeti novčana kazna od 150 eura.
Ove zakonske odredbe dio su opsežnijeg integracijskog zakona na kojem austrijska vlada nastavlja raditi, iako su za listopad najavljeni izvanredni parlamentarni izbori.
Među ostalim, u ovom zakonskom paketu prihvaćene su odredbe kojima se zabranjuje distribucija Kurana, a imigranti su obvezni godinu dana sudjelovati u integracijskom procesu tijekom kojeg će učiti njemački jezik i etiku. Ova je mjera usmjerena prema izbjeglicama i tražiteljima azila za koje postoji procjena da imaju dobre izglede za ostanak u Austriji.
Od tražitelja azila očekuje se i spremnost na volonterski rad za javno dobro, a ako to odbiju, automatski će izgubiti stečene povlastice. Ovim bi se zakonskim prijedlogom migrante trebalo učiniti poželjnijim radnicima kod austrijskih poslodavaca – javljaju hrvatske novinske agencije.
Već godinama se govori o pripremi tog zakona, kojega kritiziraju i lijevi i desni. Na koliko se točno žena odnosi ovaj zakon, nije nikome jasno, ali je Die Presse još 2010. godine u svom članku naslovljenom “Zabrana burke bez burke” (Ein Burka-Verbot ohne Burka) procijenio je da bi se taj zakon mogao odnositi na svega – 150 žena. Naime, u Austriji, a naročito u Beču, na ulicama se već desetljećima mogla vidjeti pokoja žena koja je imala pokriveno cijelo lice i tijelo takozvanom burkom. Većinom se radilo o suprugama ili kćerima vrlo bogatih Arapa u njihovoj šetnji ili kupovini po dućanima i ulicama najužeg centra grada, kao što su Graben ili Kärtnerstrasse. Sve do izbjegličkog vala nikoga nije smetala njihova rijetka pojava u gradu. Međutim, nakon najnovije izbjegličke krize, nošenje burke u javnosti je postalo političko sredstvo pridobijanja glasova, prvenstveno desnog političkog spektra.
U tom se smislu i predsjednik Austrije Alexander Van der Bellen ironično i sarkastično osvrnuo na taj (po njegovom mišljenju) nepotrebni zakon, budući da je i prije njegovog donošenja u austrijskom parlamentu taj zakon u narodu izazvao prijepore i proteste. Dodatni okvir zakona u kojemu se azilante zakonski obavezuje na spremnost na volonterski rad za javno dobro, također je diskutabilan, znajući da Austrija uvijek profitira od jeftinije radne snage takozvanih Gastarbeitera, kojih je u nedavnoj prošlosti bilo upravo iz zemalja bivše Jugoslavije. Austrija je doživjela zadnji veći val izbjeglica prije ovih sirijskih, upravo kao posljedicu ratnih zbivanja 90-tih godina prošlog stoljeća u zemljama bivše Jugoslavije. Tada nije bilo takvog zakona koji bi obavezivao naše azilante na volonterski rad u Austriji, kao što je jučer izglasan u austrijskom parlamentu. Obaveza azilanata (odnosno izbjeglica) na volonterski rad može se stoga protumačiti i kao zakonski okvir za neplaćeni rad, ukoliko se on spretno protumači kao “volonterski”.
Austrijski predsjednik Van der Bellen je očito bezuspješno upozoravao na opasnost i kontraproduktivnost ovog jučer izglasanog zakona. Ostaje za vidjeti u kojoj mjeri će ovaj najnoviji zakon (koji je prethodno izglasan i u parlamentima Francuske, Belgije i Njemačke) dodatno opteretiti ionako vrlo složene odnose između zemalja muslimanskoga svijeta i EU. Sasvim je sigurno da će ovaj zakon politički stvoriti plodno tlo ekstremistima i teroristima te da će dodatno opteretiti suživot muslimanskih vjernika i austrijskih građana drugih, pretežito kršćanskih vjera. Ne zaboravimo, Austrija je tradicionalno zemlja katoličke vjeroispovijesti.
Ingrid Runtić
HOP
