Krivotvorenje poslovnih i inih knjiga je komunistička navada
Lustracija se ne može sprovesti bez otvaranja arhiva. Lustraciju je Hrvatima najavio bivši predsjednik HDZ-a gospon Karamarko, a zbog nje ga je Most uklonio sa čela HDZ-a i funkcije premijera po nečijim uputama, te na vlast doveo gospona Plenkovića.
No, nakon novih izbora, Most je požurio donošenjem zakona o otvaranju arhiva i tako oteo Karamarkovu i hadezeovsku originalnu ideju. Kako vidimo, radi se klasičnom plagijatu i licemjerju Mosta ali na to nije reagirao nitko od političara. Zašto je to učinio Most? Plenković je reagirao tek kada ga je na opasnost upozorio gospon Šeks. Ministrica Obuljen je odmah počela pisati njezinu verziju zakona o otvaranju arhiva, što jasno ukazuje da udbaši nisu bili zadovoljni sa Mostovim zakonom.
Na temelju ovih spoznaja, možemo zaključiti da iza svih ovih makinacija stoji uskrsnuli Šeks jer, navodno, po njegovom nalogu Most je izbačen iz koalicije u Vladi. Kako vidimo, sve se vraća i sve se plaća. Nije li možda gospon Šeks uz pomoć Mosta rušio Karamarka?
Najprije je otvorena afera Agrokor i zbog njegovog velikog duga esdepeovci su optužili ministra Zdravka Marića koji je bio direktor za strategiju tržišta i kapitala u tom koncernu samo 4 godine. Ispada kao da je kriza u Agrokoru nastala u te 4 godine.
Istina je pak da je kriza u Agrokoru nastala kada je INA prodala naftna polja Bijele noći u Rusiji za vrijeme vladavine druga Račana jer se preko Agrokora prao pokradeni novac koji je bio skriven u Rusiji. Marić o dugu nije morao znati ama baš ništa jer se bavio drugim poslovima. Tu ucjenu su nametnuli esdepeovci, a prihvatio ju je Most kao koalicijski partner u Vladi jer nisu razumjeli način poslovanja INA-e u bivšoj državi niti znaju tko je prodao ta bogata naftna polja navodno za sitniš. Očito, iza ove ucjene je stala hrvatska udba.
U toj udbaškoj aferi glavnu ulogu igra današnji predsjednik Sabora Petrov koji je u ruskom veleposlanstvu navodno zatražio pomoć za koncern Agrokor i tako greškom nanio najteži udrac udbi, što će na kraju skupo platiti. Tek sada smo svjesni kako udba operira u RH. Naime, ruski veleposlanik Azimov je otkrio nepoznati dug koncerna Agrokor i tako politički pokopao Most i gospona Petrova jer sada otkrivamo svrhu Mostovog djelovanja. Umjesto da zaštite narod od udbe, oni su pokušali zaštititi udbu, a zbog iste će nestati sa političke scene.
Hrvati danas ne znaju koliko pokradenoig novca je bilo skriveno u Rusiji niti znaju koliko tog novca je oprano preko koncerna Agrokor i legalizirano na Zapadu. To je novac koji su pokrali i sklonili u Rusiju udbaši, dakle, direktori jugoslavenskih firmi.
Nakon toga Petrov se pokušao izvući optužujući zajedno sa esdepeovcima ministra Marića za stanje u koncernu Agrokor. Međutim, Rusi i danas vrludaju u njihovim izjavama želeći prikriti svoje nepromišljene poteze koji su otkrili hrvatskim državljanima pravu istinu o udbi. Da bi prikrio svoje muljanje i nerazumjevanje problema, predsjednik Sabora i demokrat Petrov podnosi kaznenu prijavu protiv Todorića. Neviđeno u demokratskom svijetu. Zašto nije zatražio osnivanje saborskog povjerenstva koje bi se bavilo Agrokorom?
Ministar Marić nije bio u nadzornom odboru koncerna da bi o tome morao išta znati niti je bio u upravi tog koncerna. O tome nisu morali znati ni članovi nadzornog odbora ako su im dane na uvid krivotvorene poslovne knjige. O tomu nisu morali znati ni neki članovi uprave. Najodgovorniji za stanje u firmi je bio vlasnik i predsjednik uprave Agrokora gospon Todorić jer on je morao znati sve o stanju u tom koncernu. Pod njegovim nadzorom su bile i revizorske kuće koje su sve te makinacije prekrivale. Uostalom, on nije mogao biti jedini vlasnik tako velikog koncerna nego je u vlasništvu moralo biti mnogo prikrivenih bivših udbaša.
Kada su otkrivene knjigovodstvene krivotvorine, kreditna agencija Moody’s je smanjila kreditni rejting Agrokora, a tada je započela najveća poslovna kriza u Hrvatskoj. Tada na scenu stupa premijer Plenković i donosi zakon koji Todoriću omogućuje povlačenje sa svih funkcija bez ikakve odgovornsti. Tada je sve postalo jasno, ali mnogi to još nisu shvatili. Naime, zašto su Rusi obećali kredit od 400 milijuna eura i na kraju odustali? Tko ih je zaustavio u toj namjeri i zašto? Tko se bojao stečaja? Očito, hrvatski udbaši nisu dobili jamstvo da će im taj novac bit vraćen. Udbaše je štitio Most preko svojih ministara.
Poslovne krivotvorine koriste i danas neke općine, naročito općine sa mnogo vikendica kao, recimo, općina Vir. Vikendaši, posebice gastarbajteri, svoje poreze i režije najčešće plaćaju u gotovini, pa proračun od 100 milijuna kuna se na kraju godine smanji najmanje za 50 posto. Što se tek događa u općinskim poduzećima? Što se tek događa u gradu Zagrebu i drugim gradovima? Sve će se otkriti tek kad načelnici općina i gradonačelnici izgube izbore i ako vlast preuzmu hrabri i pošteni političari jer porezni obveznici danas ne znaju koliki su dugovi njihovih gradova i općina, te njihovih poduzeća.
Radi se, dakle, o ostacima komunističkih zakona u poslovanju poduzeća u lokalnoj državnoj upravi koju i danas nazivamo samouprava, a državno vlasništvo je, kako vidimo, forte Grmoje i Petrova. Oni su trebali reformirati lokalnu državnu upravu, zar ne? Na temelju kojih i kakvih spoznaja to mogu učiniti? U politiki najprvo treba ispeći zanat bez ikakvih funkcija i onda se u nju uključiti. Bez toga nemamo političare već oportuniste, a eklatantni primjeri takvih političara su Grmoja i Petrov koji su bez ikakvog političkog iskustva iz provincije ušli u visoku politiku.
Krivotvorenje poslovnih knjiga je najveći problem u Hrvatskoj. Preko mnogih poduzeća se pere pokradeni novac i legalizira na Zapadu, a to je teško otkriti sa zakonima koje imamo o poreznoj politiki. Štoviše, porezna uprava nije stručno osposobljena za svoj posao.
Srećko Radović pismo čitatelja
HOP
