Smiješna su mi pitanja o tome gdje si bio ’91? To me podsjeća na svađe između djece vrtićke dobi koja se nadmeću time čija je mama ljepša, a tata jači. Hasanbegović se razmeće svojim velebnim, ekskluzivnim domoljubljem na n-tu potenciju, ali nije stao u obranu domovine iako je bio punoljetan. Licemjerno je i to što danas njegovi pristaše tvrde da on predstavlja ‘Tuđmanov HDZ’, a dotični gospodin napadao je prvog hrvatskog predsjednika zbog BiH, nazivajući ga ‘izdankom komunističkog sustava’. Gospodin Prgomet je pak u odlučnim trenucima iskazao i hrabrost i domoljublje. Bio je dragovoljac pod vrhovnim zapovjedništvom Franje Tuđmana, a kao šef vojnog saniteta spašavao je živote tijekom velikosrpske agresije’, kazala je Šojat u intervjuu za tportal.
Tako je krenula u kampanju bivša HOS-ovka Ivana Šojat, očito bez dovoljno promidžbenog iskustva, jer je “desnica ” predvođena Bujancem i Đapićem odmah reagirala i nadjela joj nadimak istočnjačkog melosa. Dirnula je u “ikonu” desnice, a to se ne smije i izgubila podršku većeg broja tzv. desničara. Danas među njima ima mnogo onih koji nigdje nisu bili, samoproglašenih heroja i lažiranih ratnih putova. U njihovo “domoljublje i privilegije se ne dira”. Vrlo nespretno je među njih ugurala Hasanbegovića i pohvalila političkog kameleona Prgometa.
Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Roman Šamšiel, 2002., nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost, a roman Unterstadt, 2009., osvaja nagradu za književnost Vladimir Nazor (2010.), nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman (2010.), nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike (2010.) i nagradu Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine (2010.). Roman Ničiji sinovi izašao je 2012., a Jom Kipur 2014.
Objavila je zbirke priča Kao pas, 2006., Mjesečari, 2008., Ruke Azazelove, 2011., i Emet i druge priče, 2016., eseje I past će sve maske, 2006., te zbirke poezije Hiperbole, 2000., Uznesenja, 2003., Utvare, 2005., Sofija plaštevima mete samoću, 2009., i Ljudi ne znaju šutjeti, 2016.
Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika. Između ostalih prevela je knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda. Živi i radi u Osijeku.
Iako joj mnogi daju male šanse jer se drznula napasti Hasanbegovića, ona iza sebe ima jaku HDZ-ovu mašineriju, a u nastupu puno je uvjerljivija od I. Vrkića, partijskog kadra, bez nekih većih uspjeha u vođenju zapuštenog grada, što se najbolje vidi na primjeru prekrasne tvrđe. Prelijepi grad, prepun povijesnih oznaka, sa kupalištem na Dravi i Kopačkim ritom, nekad jedan od vodećih privrednih subjekata države, postao je uz gradonačelnika Vrkića najuspješniji grada za iseljavanje u Irsku.
Hoće li prevagnuti osjećaji, inat i srdžba dijela branitelja jer Šojat ne stoji uz Hasanbegovića ili razum i činjenice da je “Vrkić iselio” 10000 Osjećana u Irsku i Njemačku treba tek vidjeti, ali je isto činjenica kako je Šojat jedno bolje lice HDZ-a. Birači bi trebali znati da komunistička poštapalica o “manje lošem rješenju na izborima” je najveća podvala, promjene svake četri godine su nužne u zemlji tolike korupcije, kako ne bi pojedinci napravili svoje mreže korupcije uz duži period vladanja.
Promjene su nužne, a Osijek tek treba vidjeti imali srca za promjene očajnog stanja, iseljavanja i oronulog grada.
HOP
