– Znamo da je sadašnji predsjednik Pokrajinske vlade Vojvodine, dok je bio radikal devedesetih godina, nudio manjinama sendvič i autobus, jedan onima koji kraće putuju, a dva sendviča onima koji duže putuju. To je ta ideja i mislim da je ona započeta devedesetih godina kada je i napravljen dio etničkog čišćenja Hrvata u Sremu. Dakle, to je sve dio smišljenog plana da se Vojvodina što više posrbi, da se izgubi njeno multietničko i interetničko biće. Ranije je bilo normalno da čovjek upražnjava svoje običaje, govori materinjim jezikom i kako se to smatra kao bogatstvo, a ne kao minus – navodi Popov. Podsjeća da su 2005. godine napadi na pripadnike mađarske nacionalnosti toliko kulminirali kako su stigli ukori iz Brisela i Strazbura, te da je formirana i komisija koja se bavila tim slučajevima.
Aleksandar Popov: Naprednjaci sprovode plan da se Vojvodina što više posrbi, da se izgubi njeno multietničko i interetničko biće (foto: Medija centar Vojvodine)
– I onda se vidjelo da se to namjerno radi, zato što su prvo podnošene samo prekršajne, a ne kaznene prijave za izazivanje međunacionalne mržnje. A onda, kad to dođe na sud, dosudi se najblaža moguća kazna – podsjeća Popov. Ocjenjuje kako je Vojvodina specifična zato što je od Miloševića, pa nadalje, bila tendencija da se što više napravi rez između pripadnika većinskog i manjinskog naroda.
– Sve više me plaši što na ulicama Novog Sada sve manje čujem da Mađari, koji su ovdje najbrojnija većina, glasno govore mađarski. Nego, ako i govore, onda govore u pola glasa, kako ne bi slučajno doživjeli neku neugodnost – kaže on.
U Novom Sadu su u nekoliko navrata razbijane pekarne, a zabilježen je i ozbiljan napad (u Veterniku) na navijače rukometne reprezentacije Hrvatske. Prethodnih godina kulturom je upravljala ekstremno nacionalistička stranka, koja je srozala nivo kulturnih ustanova. U Novom Sadu pod okriljem noći, nestane mural svjetski poznatog autora, a istovremeno niču murali haškim optuženicima, ruskom ambasadoru ili vođi paravojne formacije iz Donbasa. U Novom Sadu je podignut spomenik radikalu, antisemitu i ubojici Jaši Tomiću. Gradonačelnik u nekoliko navrata gostima, kao poklon, dijeli Dušanov zakonik, koji apsolutno nikakve veze nema s Novim Sadom, a gradski stadion nosi ime Karađorđe… Bez obzira je li riječ o inicijativama i prijedlozima koji nisu nikad zaživjeli, poput segregacije djevojčica i dječaka u vrtićima, po ugledu na Rusiju, ili utakmice između FK Novi Sad i reprezentacije Luganska, problem je što se takve ideje pojavljuju bez ikakve odgovornosti, materijalne ili kaznene, za one koji ih predlažu. I što su se odgovorni za nasilje, mahom, provukli nekažnjeno.
izvor vojvođansko istraživački centar
HOP
