Ako kupovanje birača na izborima nije kriminalno djelo, što je onda kriminal u Hrvatskoj? Zar bi netko kupovao birače ako od toga nema koristi? Još je ogavnije ako ih se kupuje novcem iz proračuna. To se događa u svim općinama, posebice u onima sa mnogo vikendica, primjerice, u primorju i na otocima. Gotovo u svim takvim općinama vlast su preuzeli bivši udbaši i kosovci ili njihovi potomci jer su znali kako se to radi.
Napokon smo doznali zašto se Pupovac tako dugo trajao kao sabornik, ali ne znamo zašto neki gradonačelnici i načelnici tako dugo zadržavaju svoje funkcije. Međutim, ovaj kriminal nikoga ne zanima i mnogi oportunisti ga opravdavaju. To ne zanima ni državno odvjetništo ni policiju, ali, unatoč svemu, svi se pitamo u kakvoj državi živimo. Svi se pitamo na ulici, ali ne i na glasačkim mjestima.
Riječ je o korupciji, a korupcija nagriza hrvatsko nacionalno biće više od nerada. Od svih političara za pljačku državnih poduzeća ili proračuna jedino je optužen Sanader zbog Fimi medija i INE. On je postao jedina žrtva dok neki načelnici i dalje vladaju despotski i bogate se, možda, više od njega.
Tek nakon otkrića ove nepoželjne i kriminalne radnje u Obrovcu, o tome su počeli pisati mediji, pa ispada kao da se to nije i ranije događalo.
Stoga ću pokazati kako se kupuju lokalni izbori u općini Vir od 2000. godine koje stalno namještaju udbaši i kosovci ili njihovo potomci. O tome sam dosta pisao medijima, ali ništa nije objavljeno jer su i neki urednici medija također korumpirani. Nisu čak ni poslali novinara da provjeri moje insinuacije mada sam to od njih tražio.
Stoga evo kako načelnik dobija izbore u općini Vir. Međutim, on nije jedini krivac. Krivci su i birači jer nemaju ni morala ni odgovornosti, ali su zato neobično oportuni i licemjerni.
Općina Vir zajedno sa svojim poduzećima zapošljava gotovo 300 zaposlenika. Ako to pomnožimo samo sa 3 birača imamo 900 glasova, a uvjet za dobiti posao je da svaki zaposlenik osigura 4 glasa. Na nedavnim izborima načelnik je dobio 1193 glasa. Među zaposlenicima ima također moralnih i odgovornih zaposlenika koji glasaju za načelnika i njegovu vjećničku ekipu zbog straha da ne izgube radno mjesto, što se ponekad i događa. Neki zaposlenici uvjerljivo i otvoreno pričaju da su morali snimiti svoj glasački listić i pokazati ga svojim šefovima. Ako to ne bi učinili, dobili bi otkaz.
U općini Vir ima mnogo udruga koje financira općina sa velikim novcem. Primjerice, za predzadnje izbore Lovačkoj udrugi je dodijeljeno 700 tisuća kuna od čega je kupljen skupi đip, a takvih udruga ima mnogo, ali nitko osim načelnika ne zna koliko se stvarnog novca daje tim udrugama i to u gotovini. Udruge su idealne za kupovanje potencijalnih birača.
Svi zaposleni imaju radnu obavezu i morali bi prisustovati na njegovim narcisoidnim egzibicijima kad bi dovodio pjevače ili na nekim drugim besmislenim feštama koje su često izvan sezone kad u Viru živi možda 2000 duša. Zbog toga im se nameće radna obaveza kao da živimo u robovlasničkom ili komunističkom društvu.
Današnji načelnik više živi u Zadru nego li u Viru, a morao bi stalno živjeti u Viru. On, naime, ne bi smio ni glasati u Viru, a on je načelnik općine Vir već 16 godina.
Pred svake izbore se dijeli novac umirovljenicimna, bez obzira na njihovo socijalno stanje. Pred svake izbore broj zaposlenika se povećava i dijele im se božićnice i uskrsnice, daje se novčana pomoć djeci i to u gotovini, bez obzira na socijalno stanje njihovih roditelja. Ponekad se pojedncima na licu mjesta oduzima novac za isplatu obaveza prema općini ili poduzećima. Mnogi nitkovi su se naselil u Vir i zaposlili se u općinskim poduzećima, a plaća ih općina da se igraju skrivača sve dok cijela obitelj glasa za načelnika.
Svi šveceri u Viru ako žele da ih načelnik ne progoni, moraju uzeti prebivalište u Viru, mada mnogi u Viru samo borave za vrijeme sezone koja traje maksimalno dva mjeseca. Isto vrijede za sve zaposlene u općinskim poduzećima iz drugih općina. Organiziraju se biciklistička i maratonska takmičenja od Zadra do Vira a sponzor je općina Vir, pa mnogi strani sudionici uzimaju lažno prebivalište u Viru i glasaju na općinskim izborima za virskog načelnika, posebice Slovenci. Razuman i pošten čovjek se mora upitati: Zašto? Na jednoj adresi prebivalište imaju 32 osobe iako je prostor ograničen. U ove makinacije mora biti uvučena policija i ured državne uprave jer bez njihove pomoći se ovo ne bi događalo.
Ako ovo načelniku ne osigurava sigurnu pobjedu, onda autobusi dovoze birače iz Bavarije, Austrije, Mađarske i BiH koji uopće nemaju prebivalište u Viru, a troškove najvjerojatnije snosi općinski proračun. Oni samo dobivaju potvrdu da su u postupku dobivanja osobne iskaznice. Općina je po hrvatskim zakonima samoupravna jedinica, dakle, država jer je nitko ne nadzire. U ovome se skriva tajna očite pljačke stanovnika i vikendaša u općini Vir i kupovanje birača.
Za ove izbore načelnik je za vrijeme kampanje je čak obilazio domaćinstva. To nije dozvoljeno u pravoj demokraciji. Dozvoljeno je uputiti telefonski poziv, ali ne i odlazak kandidata u domove, što ukazuje na kupovanje birača.
Ovako se namještaju izbori u općinama sa mnogo vikendica.
Općina Vir navodno ima 4082 registriranih birača, a u cijeloj općini stalno živi maksimalno 2000 osoba. Na posljednjim izborima glasalo je 2313 birača. Na parlamentarnim izborima možda glasa nešto više od 1000 birača. Neobično, zar ne? Međutim, iseljeni autohtoni Virani nemaju pravo glasa mada se sva njihova imovina nalazi u općini Vir, a uskoro će na tu imovinu morati plaćati porez.
Međutim, općina Vir ne ulaže ništa u infrastrukturu, a u posljednje tri godine njezin proračun je iznosio više od 300 milijuna kuna po poslovnim knjigama. Pored toga za izgradnju vodovoda Hrvatske vode su uložoile 300 milijuna kuna, ali se priključak na vodu i kanalizaciju naplaćuje u prosjeku 30 tisuća kuna. Ceste grade Hrvatske i Županijske ceste, a sve u što ulaže općina Vir je nasipavanje prirodne obale i nestručna gradnja cesta na tim nasipima. Tako je uništena morska flora i fauna, a tako su uništene sve plaže.
Ovo nije demokracija, a zbog toga bi trebalo mijenjati sve izborne zakone i status općina. One ne smiju biti samoupravne jedinice nego moraju postati državne upravne jedince, što znači da nekome moraju biti odgovorne.
Ico Purić, Vir
