Antun Babić
Jandroković: “Hrvatska je sljednica Titove komunističke Jugoslavije”
Tijekom obavljanja dužnosti generalnog konzula RH u Melbourneu imao sam jako puno problema s jednim dijelom hrvatske zajednice u tom gradu. Naime, jedna diplomatkinja, bliska u to vrijeme predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, odbila je ići u hrvatski klub u Sydneyu zbog Pavelićeve slike i tako je krenuo proces koji je doveo do pisma koje je hrvatskim klubovima u Sydneyu 30. studenoga 2010. poslao tadašnji ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Jandroković, u kojem je izrečeno službeno i nedvojbeno negativno stajalište prema režimu Ante Pavelića. Bila je to ujedno i jasna poruka hrvatskim diplomatina u Australiji kako se trebaju ponašati kad su u pitanju iseljenički klubovi u toj zemlji, koji u devedeset posto slučajeva imaju sliku Ante Pavelića na istaknutom mjestu.
Neprijatelji u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova
Kako sam, kao hrvatski politički emigrant, imao puno neprijatelja među udbašima i neojugoslavenima u Ministarstvu vanjskih poslova, ali i u Australiji, počela je igra da me se na kraju diplomatske karijere proglasi ustašom (a tako sam prikazan u dosjeu koji je o meni vodila Udba, a koji se nalazi u Državnom arhivu) na mene su iz jednog dijela hrvatske iseljeničke zajednice u Melbourneu, gdje još uvijek imao Udbinih doušnika, počeli pritisci da kao generalni konzul moram ići u klubove u kojima se nalaze slike poglavnika Ante Pavelića. Iako sam u te klubove bez problema dolazio prije stvaranja samostalne hrvatske države (australska demokracija to dozvoljava), pa i kasnije tijekom službenih i privatnih posjeta Australiji, kao generalni konzul i doajen Konzularnog zbora, odbio sam upasti u namještenu zamku da me se izbaci iz Ministarstva vanjskih poslova, a posebno nakon što je Gordan Jandroković, tadašnji ministar vanjskih i europskih poslova decidirano u gore spomenutom pismu iznio negativno službeno stajalište o Anti Paveliću i njegovom režimu za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Želim odmah pojasniti da kao tada vodeći član Hrvatske seljačke u Australiji, nisam nikada tijekom mojeg emigrantskog političkog djelovanja podržavao politiku jednog dijela hrvatskih političkih organizacija u emigraciji koje su zagovarale obnovu Pavelićevog režima i NDH do Drine. Bio sam svjestan kako je takva politika kontraproduktivna u borbi za rušenje Titove Jugoslavije i stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države. No, s druge strane, uvijek sam zagovarao čin uspostave hrvatske države 10. travnja 1941. godine kao izraz želje hrvatskog naroda da se oslobodi, na ovaj ili onaj način, velikosrpskog terora u Kraljevini Jugoslaviji. U tom sam kontekstu često u mojim novinskim člancima u hrvatskim novinama u Australiji citirao blaženog Alojzija Stepinca, koji je tijekom suđenja 3. listopada 1946. godine rekao slijedeće:
“Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji”.
I Maček je kriv za tragediju u Drugom svjetskom ratu
Na veliku žalost i tragediju hrvatskog naroda, vodstvo hrvatske države 1941. godine nije htio preuzeti tada pravi politički i demokratski predstavnik hrvatskog naroda dr. Vlatko Maček. Ante Pavelić je ostao do zadnjeg dana, a nije smio, lojalan Hitleru i Njemačkoj, i zbog toga Hrvatska i hrvatski narod i danas plaćaju veliku cijenu, jer tu kratku epizodu u našoj povijesti naši neprijatelji koriste kako bi nas uništili i ponovno oduzeli pravo na našu vlastitu državu.
A sada se vraćam pismu ministra Jandrokovića, iz kojeg ću citirati jedan važan dio. To činim isključivo zbog toga da, nakon stvaranja koalicije HDZ-a s HNS-om, i na ovaj način upozorim hrvatski narod, a posebno članove i simpatizere HDZ-a, kakvo je stvarno političko stajalište desne ruke predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Nema razloga ne zaključiti kako Jandroković i Plenković imaju isti politički svjetonazor, jer je, nakon ispadanja iskrenog hrvatskog domoljuba Davora Stiera iz Plenkovićevog najužeg kruga istomišljenika, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković je čovjek koji danas ima naročito veliki utjecaj na razvoj političke situacije u Hrvatskoj.
Evo izvadak iz tog pisma koje je ministar Jandroković uputio Nedu Marunčiću, predsjedniku “Croatian Australian Community Council” i Tomislavu Lerotiću, predsjedniku Ujedinjenih hrvatskih klubova u NSW:
“Poštovani,
zahvaljujem na Vašem zajedničkom pismu u kojem iskazujete svoju zabrinutost zbog izostanka diplomatskih predstavnika Republike Hrvatske na obilježavanju Dana državnosti u Australiji (u Sydneyu, op. AB)…
…No, moramo biti svjesni kako veličanje jednog od najmračnijih razdoblja u povijesti hrvatskog naroda – razdoblja fašizma i nacizma – nije iskaz hrvatskog domoljublja.
Poznato Vam je koliko je taj dio hrvatske povijesti i politike bio poguban za hrvatske interese. U tom kontekstu vrijedi ukazati na činjenicu da je politika Ante Pavelića uključivala trgovanje hrvatskim teritorijem i da u skladu s tom politikom Istra, Dalmacija i Međimurje danas ne bi bili dijelom Hrvatske. Uz smrt i razaranja, jedna od posljedica njegova režima bila je i podjela hrvatskog naroda koja je prevladana tek zajedništvom tijekom obrane od velikosrpske agresije. Stoga je za Vladu Republike Hrvatske i mene osobno neprihvatljivo svako isticanje i podržavanje simbola i obilježja toga vremena.
Današnja Republika Hrvatska izravna je sljednica jedne od država pobjednica u okviru antifašističke koalicije. Zasnovana je na tekovinama hrvatskog antifašističkog pokreta koji je nedvojbeno predstavljao jedan od najsnažnijih pokreta otpora nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji na cijelom prostoru okupirane Europe. Stoga je i u izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava koji je usvojen u prosincu 1990., a koji je i danas na snazi, izrijekom navedeno osnivanje i djelovanje ZAVNOH-a kao uporišta modernog političkog legitimiteta hrvatske države…”
Dolazi “Balkanska carinska unija”, nova gospodarska Jugoslavija
Hrvatska država i hrvatski narod ozbiljno su ugroženi. Demografski ubrzano nestajemo, a sve brže ostajemo i bez naših vjekovnih prirodnih resursa, koje pokvareni tzv. hrvatski političari za šaku Judinih škuda predaju u vlasništvo stranaca. Neće proći dugo vremena do objave stvaranja “Balkanske carinske unije”, u kojoj će glavnu riječ imati Srbija, a Hrvatska će biti mali od kužine, jer tako žele Plenkovićevi nalogodavci u Bruxellesu i Berlinu. Hoćemo li se na vrijeme probuditi i zaustaviti process koji nas vodi u propast? Dečko iz Bruxellesa koji je bio nesposoban braniti Hrvatsku u Domovinskom ratu, bit će i te kako sposoban našim neprijateljima servirati Hrvatsku na tanjuru. Kome to još nije jasno, neka ga dragi Bog na vrijeme prosvijetli.
Cijelo ću pismo objaviti u mojoj knjizi, koja kasni zbog puno opravdanih razloga.
