Thomas A. Wagner i Ara David Cohen osnovali su 2008. Knighthead Capital Management, investicijski i savjetnički fond specijaliziran za ulaganja u podcijenjene dionice i obveznice kompanija na rubu bankrota. Navedeni opis preuzet je sa stranica Bloomberga, a na kompanijskom LinkedIn profilu može se pronaći i dodatak u kojem fond skromno objašnjava kako oni samo koriste posebne situacije i prilike u raznim područjima i industrijama. Ostatak financijske zajednice nema previše smisla za takve finese te je odavno ovu podvrstu fondovske industrije nazvao „vulture“ odnosno lešinarskom ili strvinarskom.

Investopedia objašnjava razloge za korištenje ne baš lijepog naziva nespornom sličnošću jer takvi fondovi, baš poput strvinara, kruže i strpljivo čekaju zalogaje nad ostacima brzo propadajućih kompanija. Danas je taj naziv opće prihvaćen, a u nekim državama poput Velike Britanije, Francuske, Belgije i Australije zakonski je ograničena maksimalna dobit koju lešinarski fondovi mogu ostvariti na državnim obveznicama najsiromašnijih zemalja nakon kupnje istih na sekundarnom tržištu. Sličan zakonski prijedlog pod nazivom Stop Vulture Funds Act predstavljen je u američkom Kongresu uz podršku zastupnika obje stranke još 2008., ali njegovo usvajanje dosad je uspješno blokirano.

Kada je u prvoj polovici travnja na prijedlog izvanrednog povjerenika Agrokora Trgovački sud u Zagrebu donio odluku o osnivanju peteročlanog privremenog vjerovničkog vijeća, hrvatska javnost prvi put je čula za Knighthead Capital Management (KHCM) iz New Yorka. Taj fond dobio je pravo da zastupa interese vlasnika tri tranše obveznica Agrokora izdanih 2012. u ukupnoj nominalnoj vrijednosti od 900 milijuna eura. Tada se cijena obveznica kretala između 25 i 30 centi za euro, a u drugoj polovici travnja uz povećan volumen prodaje dostigla je svoj najviši nivo u zadnja dva mjeseca, 45 centi za euro. Nakon toga cijena je opet nastavila padati te se trenutno kreće oko 20 centi za euro uz vrlo skromnu potražnju jer su očito KHCM i društvo osigurali dovoljnu količinu sukladnu limitima iz roll-up aranžmana.

Intervju koji je otvorio cijeli niz novih pitanja

Američki privatni investicijski fondovi ne moraju izvještavati javnost o kupnji ili prodaji korporativnih ili državnih obveznica pa mi ne znamo kada je, u kojoj količini i po kojoj cijeni KHCM stekao obveznice koncerna. Možemo samo pretpostaviti da je, kao i u sličnim prigodama u prošlosti, počeo kupovati obveznice kada je njihova cijena pala ispod polovine nominalne vrijednosti, znači u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja. Bloomberg je 10. svibnja 2017. objavio članak u kojem je između ostalog naveo da su prvoklasni investicijski fondovi Fidelity i Axa IM bili kupci Agrokorovih obveznica po punoj cijeni prilikom njihovog izdavanja 2012., a da su KHCM i T. Rowe Price Group kupovali obveznice po diskontnoj cijeni u veljači, ožujku i travnju ove godine. Svi zajedno su u travnju angažirali financijskog savjetnika PJT Partners kako bi u njihovo ime pregovarao s izvanrednom upravom Agrokora.

O svemu navedenom pisao sam u dva navrata tijekom travnja i svibnja, a sada sam prisiljen na dodatni komentar zbog pažljivo napisanog intervjua suosnivača KHCM-a Thomasa Wagnera u petak u Večernjem listu. Najvažniju poruku intervjua redakcija je iskoristila za naslov pa smo tako saznali da je „Agrokor fantastična kompanija koja treba zadržati svoje sastavnice“ što je u potpunoj suprotnosti ne samo sa zdravim razumom nego i s izjavama Ante Ramljaka i Martine Dalić. Budući da je gospodin Wagner nonšalantno izjavio da su odluku o ulaganju temeljili na „mnogobrojnim susretima s gospodinom Ramljakom i njegovim timom“ te da su se „susreli i s ključnim članovima Vlade što je dodatno osnažilo njihov pozitivan stav o Hrvatskoj u kojoj se strogo poštuje vladavina prava“, potrebno je postaviti cijeli niz pitanja na koja do sada nismo dobili odgovore.

Ta izjava čelnika KHCM-a jednostavno ne odgovara vremenskom slijedu događanja ili je nešto skriveno od javnosti. Ante Ramljak postaje izvanredni povjerenik 10. travnja 2017., a tri dana kasnije predlaže KHCM za predstavnika vlasnika obveznica u privremenom vjerovničkom vijeću. Budući da vlasnici pojedinih tranši obveznica natpolovičnom većinom donose odluke o svojim pregovaračkim pozicijama prema dužniku i drugim vjerovnicima te na isti način biraju svog predstavnika, nije teško zaključiti da je KHCM kupio dovoljnu količinu obveznica i prije samog početka rada izvanredne uprave. Kako je onda moguće da je svoju odluku o ulaganju donio nakon „mnogobrojnih susreta s gospodinom Ramljakom i njegovim timom“ te „s ključnim članovima Vlade“? Gospodin Wagner tvrdi da je KHCM „daleko najveći posjednik obveznica“, ali ta formulacija nužno ne znači da je i većinski vlasnik u sva tri izdanja.

Nezadovoljni vjerovnici ispostavit će račun državi

Ako su se krajem travnja fondovi, koji su navedeni u članku Bloomberga kao vlasnici obveznica, spremali ponuditi novo financiranje od 400 milijuna eura, ali bez roll-up uvjeta, bilo bi svakako zanimljivo saznati kada su to pregovori krenuli drugim smjerom. Tada nitko nije spominjao roll-up model, čija primjena izravno oštećuje vjerovnike koji u njemu ne sudjeluju te je upravo zbog toga u američkom stečajnom postupku moguća jedino uz odluku nadležnog suda. U jako detaljnom i vrlo kritičkom prikazu lex Agrokor publiciranom na www.legalisglobal.com 23. svibnja 2017. namijenjenom vjerovnicima i potencijalnim ulagačima nema ni riječi o mogućnosti kreditiranja po roll-up modelu.

Tek nekoliko dana kasnije izvanredna uprava počinje u razgovoru s novinarima spominjati takav aranžman, a njegovu službenu potvrdu dobivamo tek nakon neuspješnog sastanka Ante Ramljaka i Maxima Poletaeva, drugog čovjeka Sberbanke, održanog 29. svibnja 2017. Znači, mi ni danas ne znamo tko je i kada donio odluku o roll-up modelu financiranja po kojem je KHCM dobio pravo da 150 milijuna eura „starih“ tražbina prebaci u nove, a ukoliko Sberbank, VTB, J.P. Morgan Securities, BNP Paribas i Goldman Sachs ne konzumiraju svoje zajedničko pravo na 170 milijuna eura tada KHCM može povećati svoj roll-up na čak 320 milijuna eura.

Javnost se ne treba brinuti zbog toga što su Thomas Wagner i prijatelji kupili taj iznos za najviše 120 milijuna eura te na taj način osigurali bruto dobit od 200 milijuna eura bez obzira na krajnji ishod postupka. Javnost treba brinuti činjenica da primjena roll-up modela izravno povećava gubitak svih ostalih vjerovnika koji u njemu ne sudjeluju, ponajviše gore spomenutih banaka jer upravo s njima vlasnici obveznica dijele jamstva kompanija u sastavu koncerna. Kako lex Agrokor nije izrijekom omogućio roll-up model te je njegova primjena najblaže rečeno dvojbena, nezadovoljni vjerovnici ispostaviti će račun Republici Hrvatskoj u kojoj se, kako to zgodno kaže gospodin Wagner, „strogo poštuje vladavina prava“.

Sudbonosna pogreška nove uprave Agrokora

Inače, mene više brine podatak da se nakon silnih susreta predstavnika KHCM-a i tima gospodina Ramljaka oni još uvijek nisu dobro upoznali. KHCM ima 25 zaposlenih, formalno je u vlasništvu svojih osnivača i nekolicine zaposlenih, upravlja s 15 računa klijenata u ukupnoj vrijednosti od 3,47 milijardi dolara od čega je na diskrecijskom upravljanju 3,183.489.274,00 dolara. Dvije trećine klijenata KHCM-a koristi pooled investment vehicles što možemo prevesti kao ciljano ulaganje grupe investitora u pojedine prilike, što je ponekad dar s neba poput Agrokora.

Znači, KHCM je relativno skroman privatni vulture fond koji ne mora prikazivati svoja ulaganja u obveznice i dužničke papire, uglavnom napravljena za račun nama nepoznatih 15 klijenata. Zbog toga je nejasno zašto je Ante Ramljak ničim izazvan u svom podugačkom razgovoru za blagdanski broj Jutarnjeg lista rekao da je Knighthead Capital Management LLC „izlistan na burzi (Nasdaq)“ te da mora „objaviti davanje kredita Agrokoru.“ KHCM nije uvršten ni u jednu kotaciju niti jedne burze jer je i dalje u vlasništvu svojih zaposlenika, a SEC-u, američkom regulatoru tržišta kapitala, prijavljuje samo stjecanje dionica.

Cijeli dosadašnji tijek procesa izvanredne uprave opterećen je kontradiktornim i politički motiviranim porukama. Konačna i uspješna nagodba, što bi trebala biti jedina svrha cijelog postupanja, nije ostvarljiva ako su njoj pretpostavljene kratkoročne potrebe vladajuće politike ili jednako loše, parcijalni interesi pojedinih vjerovnika. Kredit od 530 milijuna eura po roll-up modelu u kojem ne žele sudjelovati ruske banke dodatno je umanjio izglede za zaključenje nagodbe. Dok se javnost zabavlja prastarim podacima o milijardama izdanih jamstava napravljena je sudbonosna i nepopravljiva pogreška s kojom bivša Uprava Agrokora nema nikakve veze. Thomas A. Wagner može biti više nego zadovoljan. On je samo koristio posebne situacije i prilike, kako to lijepo piše na kompanijskom LinkedIn profilu.

izvor Telegram

HOP